Naučni skup o Aliji Isakoviću i njegovom doprinosu afirmaciji bosanskog jezika

Učesnici naučnog skupa o temi “Neminovnosti: Aliji Isakoviću u čast”, koji se danas održava u Sarajevu u organizaciji BZK “Preporod”, iznova su skrenuli pažnju na Isakovićevo višestruko značajno književno djelo, na njegov ustrajni i historijski važni rad na očuvanju te afirmaciji jezičkog i književnog naslijeđa oblikovanog na bosanskom jeziku.

Eminentni profesori i akademici podsjetili su na njegov pripovjedački, romaneskni, dramski, putopisni, esejistički, antologičarski, urednički i ukupni kulturni opus i doprinos, teme vezane za život i djelo Alije Isakovića.

Predsjednik BZK “Preporod” Sanjin Kodrić je kazao da su afirmacija bosanskog jezika, bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti za Isakovića bili nerazdvojni procesi, a kroz književnu praksu bilo je moguće lakše skrenuti pažnju na suštinska pitanja jezika.

– Isaković je dao jedan od fundamentalnih doprinosa okončanju višedesetljetnog procesa priznavanja i negiranja bosanskog jezika te bošnjačke i bh. književnosti. Tako je postao jedna od središnjih figura savremene kako lingvističke, tako i književno-naučne bosnistike – istakao je Kodrić.

Jedan od vrhunaca njegova puta ka afirmiranju bosanskog jezika je i Riječnik karakteristične leksike o bosanskom jeziku iz 1992. godine. To je, podsjeća Kodrić, prvi savremeni riječnik bosanskog jezika kao takvog.

U predgovoru “Slovo o bosanskom jeziku” Isaković između ostalog piše: Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskog, ni u okrilju hrvatskog jezika, nije njihova izvedenica, već jedna od objektivnih naporednosti.

Posebno interesovanje za avangardnu dramu Alije Isakoviće pokazala je profesorica Filozofskog fakulteta u Sarajevu Almedina Čengić, koja je podsjetila na prvi antologijski izbor muslimanske književnosti “Biserje” objavljen 1972. godine.

U Hercegovini, pojasnila je, biser ima posebno značenje – đurđevak, cvijet koji je specifičan, simbolizira rađanje proljeća, dok u jednoj varijanti bosanskog jezika ima naziv ‘bisredžik’.

– To je zanimljiv segment onoga što možemo prepoznati u Isakovićevoj zbirci ‘Biserje’ – ne biseri, ne niska, nego biserje. To ima alegoričan naziv u odnosu na blještavost Hercegovine koja pod kapima vode dobiva jedan drugi oblik, drugi smisao i stalno je prostorom istraživanja i tradicije i umjetnosti, historije na jedan specifičan način – istakla je Čengić.

Uz sve ostale aktivnosti, kako je kazala profesorica Dijana Hadžizukić, Alija Isaković je iznad svega bio izuzetan pripovjedač. Njegovi romani, a pogotovu njegove pripovijetke, pripadaju sferi bošnjačke i bosanskohercegovačke pripovijetke koju nazivamo avangardnom i modernom.

O književnom doprinosu Alije Isakovića govorili su i profesori Uzeir Bavčić, Hadžem Hajdarević, Enes Kujundžić, Sanja Merzić, Alen Kalajdžija, Alija Pirić i drugi.

Poznata djela Alije Isakovića osim kultnog “Biserja” i Riječnika su: Sunce o desno rame (1963), Semafor (1966), Avdo Karabegović Hasanbegov: Izabrane pjesme (1967), Prednost imaju koji ulaze (1971), Građa za bibliografiju Muslimanske književnosti 1883-1971 (1972), Hodoljublje (1973), Edhem Mulabdić: Izabrana djela (1974), Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974 (1975), Taj čovjek (1975), Osman – Aziz (Osman Nuri Hadžić i Ivan Miličević): Izabrana djela (1980) i druga.

Naučni skup posvećen Aliji Isakoviću organiziran je u povodu 120. godišnjice osnivanja Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, najstarije i temeljne organizacije kulture Bošnjaka, istovremeno podsjećajući i na jubileje vezane za život i djelo Alije Isakovića.

Prošle godine je obilježena 90. godišnjica Isakovićeva rođenja i 25. godišnjica njegove smrti (1932.–1997.), odnosno 50. godišnjica Isakovićeve antologije “Biserje” (1972.) i 30. godišnjica njegova Rječnika karakteristične leksike u bosanskome jeziku (1992.) kao prve antologije bošnjačke književnosti i prvog savremenog rječnika bosanskog jezika.