festival teatra
Na MESS-u izvedene predstave koje potvrđuju različitost
U okviru projekta “Shift Key” Thomas Steyaert, belgijski umjetnik sa sarajevskom adresom, u Historijskom muzeju predstavio je radionicu “Shuffle #1” koja je rezultat rada u kojem su učestvovale osobe sa različitim poteškoćama
Internacionalni teatarski festival MESS danas je redovnu press konferenciju posvetio prezentaciji projekta “Shift Key”, koji je na sarajevskom festivalu teatra predstavljen radovima “1 Shuffle” (Island/BiH) i “Revolucija tijela/Čekanje” (Belgija) te predstavom “Majmunski um” (Platform – K/Belgija).
Kreativni radovi projekta “Shift Key” nastali su u okviru programa Kreativna Evropa. U projekat je uključeno pet inovativnih evropskih pozorišnih festivala, a Festival MESS kao predstavnik Bosne i Hercegovine ima ulogu projektnog lidera. Projekt se implementira u partnerstvu s festivalima iz Velike Britanije (BE Festival CIC), Španije (Teatrako Teatro Elkartea), Italije (Associazione Culturale Area06) i Holandije (Stichting Its Festival).
U okviru projekta “Shift Key” Thomas Steyaert, belgijski umjetnik sa sarajevskom adresom, u Historijskom muzeju predstavio je radionicu “Shuffle #1” koja je rezultat rada u kojem su učestvovale osobe sa različitim poteškoćama.
Steyaert je istakao da je rad bio emotivno iskustvo jer je, između ostalog, radio s osobama s poteškoćama koje se svakodnevno susreću sa brojnim problemima.
U okviru projekta “Shift Key” na ovogodišnjem Festivalu MESS rad je predstavio i Mokhallad Rasem, irački glumac i režiser s belgijskom adresom. On se predstavio sa komadima “Revolucija tijela” i “Čekanje”.
Mokhallad Rasem naveo je da je predstavom “Čekanje” ispitivao šta i zašto ljudi čekaju. Kako je naveo, neki čekaju autobus, čekaju u redu a najviše su tražili ljude koji čekaju papire, jer u Belgiji ima mnogo emigranata koji čekaju papire.
– Htjeli smo tim ljudima kroz predstavu, kroz video dati identitet koji nemaju – rekao je Rasem.
Predstava “Majmunski um” koju je sarajevska publika mogla da vidi u ponedjeljak na sceni SARTR-a je intenzivan susret petero plesača/ica. Troje od njih imaju Down sindrom. Oni nadilaze očekivanja i ne ustežu se od kršenja normi, pa čak i tabua.
Autorica Lisi Estaras istakla je da je riječ o projektu koji je profesionalan. U njemu učestvuju osobe koji imaju različite mogućnosti zajedno sa profesionalnim plesačima.
Estaras je istakla da je cijeli proces od početnih radionica pa do predstave bio veoma zanimljiv te naglasila značaj komunikacije i integracije s drugima.
Mlada plesačica Hannah Bekemans rekla je da voli da pleše, a to čini od svoje druge, treće godine.
– Jako mi se sviđa. Osjećam slobodu kad plešem. I osjećaj je odličan – rekla je Bekemans koja s se ovom prilikom i “pohvalila” da se u predstavi ljubi sa svojim momkom.
