Muzej zločina posjećuju turisti iz cijelog svijeta

Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida u Sarajevu u 2,5 godine, koliko postoji, posjećuju mnogobrojni turisti iz svih dijelova svijeta. Zanimaju se za ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini i sudbine ljudi koji su nakon više od dvije decenije odlučili Muzeju donirati pojedine lične predmete.

Muzej, koji obiluje bogatom arhivskom građom i nudi multidisciplinarni pristup upoznavanju i istraživanju ratnih događaja u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, javlja Anadolija.

Na ulazu u Muzej nalaze se najpotresnije fotografije nastale prilikom ekshumacija u masovnim grobnicama na području Bosne i Hercegovine, kao i osmrtnica 75-godišnjeg Ševala Tabakovića koji je ubijen u Višegradu 1992. godine. Ono što je posebna osobenost vezana za rahmetli Tabakovića jeste da je 1942. godine tada kao 25-godišnjak zarobljen od četnika u Višegradu, doveden na most Mehmed-paše Sokolovića, prerezan mu je vrat i bačen je u Drinu, ali je uspio isplivati i preživjeti. Isti scenarij Tabakoviću se desio pet decenija kasnije, samo što su ga ovaj puta vezali i bacili u Drinu. Drugi put nije preživio. Njegovo tijelo pronađeno je u jezeru Perućac.

Tu su i lični predmeti djece ubijene u ratu u BiH, hlače civila koji je preživio strijeljanje u selu Duljevac kod Rogatice.

“Majica koja miriše na mog sina”, jedan je od natpisa koji stoje iznad izloženih ličnih stvari.

Radi se o Senadovoj majici. Rođen 1971. godine u Kozarcu. Ubijen je na Korićanskim stijenama. Njegova majka je majicu, koju je uzela od njega, kada mu je jednom prilikom došla u Trnopolje, poklonila Muzeju.

“Meni će ubzo 80 godina. Majicu sam poklonila Muzeju. Neka miriše u slučaju da umrem, a da ne pronađem i dostojno ukopam svog sina”, napisala je Mevlida Mujkanović koja nikada nije oprala majicu svog sina želeći na ovaj način zadržati barem njegov miris.

Ovo su samo neke od priča koje su izložene u Muzeju. Svaka priča svoju priču. Svaka priča tragičnu sudbinu ljudi u BiH, koji su ubijeni tokom ‘90-ih godina. Nema tu starosne dobi, od dječice do staraca, rat nije birao godine ni sredstva kojim će ubijati.

Senad Jusufbegović, jedan od osnivača Muzeja, izjavio je da iako Muzej postoji tek nepune dvije godine relativno su zadovoljni posjetom, posebno u periodu ljetne sezone. Kako je kazao, posjeta je veća u odnosu na godinu ranije.

“Inostrani posjetitelji su oni koji dolaze i zanimaju se za ono što se desilo na ovim prostima ‘90-ih godina prošlog vijeka. Nažalost, vrlo malo ljudi iz BiH se zanima za ovu problematiku. Mislim da je to zabrinjavajuće i za budućnost naše djece, ako se to uskoro ne promijeni jer nemamo osjećaj za patnju, stradanje i ono što se desilo građanima BiH u periodu 1992-1995. godina”, istakao je Jusufbegović.

Muzej posjećuju turisti iz cijelog svijeta, zavisno od perioda.

“Pred Novu godinu i oko Božića imamo mnogo ljudi iz Hrvatske, Slovenije, Amerike, Njemačke, svih evropskih zemalja, i Australije”, rekao je Jusufbegović.

U Muzeju imaju i jednu sobu sa desetinama hiljada poruka koje su prikupljene prilikom posjeta turista.

“Mislim da nema zemlje u svijetu iz koje ne možete naći barem jednu poruku. Poruke se sve svode na isto, na besmisao rata, toleranciju, mir, uvažavanje, razgovor…Generalno, svi žele i potenciraju mir, svi govore da je rat nešto što treba biti daleko od nas”, pojasnio je Jusufbegović.

U sastavu Muzeja su arhiv i izložba Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), kao i prostori koji govore o zločinima protiv čovječnosti, logorima, zločinima počinjenim nad djecom, masovnim grobnicama, genocidu u Srebrenici, te video izjave i svjedočenja žrtava, kao i projekcije filmova – “Rat u Bosni i Hercegovini”, “Gradovi pod opsadom”, “Njihovim očima (Svjedoci pravde)”, “Kraj nekažnjivosti – Seksualno nasilje pred Tribunalom”, “Zločin pred Tribunalom (Prijedor, srednja Bosna, Višegrad)”, i “Dubrovnik i zločin nad kulturnom baštinom!”.

Svi sadržaji dostupni su za posjetioce na bosanskom, engleskom i turskom jeziku.

Jusufbegović smatra da je potrebno imati više muzeja ovog tipa, koji će govoriti o istini i dešavanjima u BiH.

“Ono što moramo potencirati u narednom periodu, prvenstveno s ciljem prevencije stvari koje su se dešavale na ovim prostorima, jeste priča o tim stvarima, tjerati one koji su krivi za ove stvari da preuzmu odgovornost”, pojasnio je on.

Turiste koji dolaze u Muzej najviše zanima Srebrenica jer se o njoj najviše i priča i piše u svijetu.

“Svi oni su čuli za Srebrenicu, svi dosta toga već znaju o Srebrenici. Međutim, u Muzeju postoje priče iz raznih dijelova BiH tako da se pored Srebrenice zanimaju i za druge priče. Postoje stvari o kojima prvi put čuju, poput Prijedora. Ne znaju o stradanjima istočne Bosne, o logoru Luka u Brčkom, o Hercegovini…”, kazao je Jusufbegović.

Mnogo je ljudi koji se javljaju i nude ono čime raspolažu, a koje se tiču rata u BiH. Imaju dosta novih eksponata koje su izložili u posljednjih par mjeseci.

“A imamo neke koje tek pripremamo da izložimo. Imamo ljude koji su godinama van BiH, koji su bili uključeni u pružanje podrške bh. građanima u zemlji ali i van njenih granica, a koji su došli nama i odlučili ustupiti značajne predmete. Imamo i jednu od skulptura umjetnika Mesuda Keče, koja je bila dio izložbe ‘Sagorijevanje’, a koja govori o zločinima tokom rata u BiH odnosno seksualnom nasilju. Imamo i hlače jednog logoraša koji je preživio strijeljanje kod Rogatice. Tu je i priča o Ramizu Nukiću, koji prikuplja kosti”, rekao je Jusufbegović.

Ono čime u Muzeju nisu zadovoljni jeste nedostatak organizovanih posjeta obrazovnih ustanova.