Misirača: Bh tetar ima snage da se uhvati u koštac s vremenom u kome živi

Nakon devet dana trajanja, odgledanih šest predstava u Takmičarskom programu, bogatog pratećeg programa Pozorišnih /Kazališnih Igara BiH Jajce će ispratiti pozorišne, a i ostale umjetnike sa željom da ponovo dođu u ovaj grad.

O Igrama ovogodišnjim što za koji sat završavaju i onim budućim za Fenu su govorili teatrologinja /glumica Tina Laco ovogodišnja članica žirija i više puta baš na ovim Igrama nagrađivani reditelj Marko Misirača.

U svom osvrtu Laco je rekla da nakon odgledanih natjecateljskih predstava ovih Igara, a osobito nakon toliko snažnog umjetničkog i društvenog statementa predstave “Karolina Nojber”, najpravednijim se čini ponoviti riječi selektora Straje Krsmanovića: naši se teatri, uzevši u obzir uvjete u kojima rade, bave alhemijom.

-Ali, zaista, fascinirani (i zapitani nad) onim iskustvom kakvog su nam predstave ovogodišnjeg izdanja Festivala ponudile, možemo biti ponosni na cijeli spektar kreativnih, osuđujućih, promišljenih, inspirativnih, zaigranih i drskih načina na koje naši umjetnici, glumci, redatelji, dramaturzi i svi drugi teatarski radnici odgovaraju i prkose nepovoljnostima prostora i vremena u kojemu djeluju-kazala je Laco.

Reditelj Marko Misirača podsjeća da se Pozorišne/kazališne igre BiH u Jajcu polako se približavaju svom velikom jubileju – 40. godišnjici koju će, smatra direkcija Igara uz pomoć teatara iz čitave BiH obilježiti na dostojan način.

-Čini se da je od obnavljanja Igara prisutna težnja da se ovom festivalu nekako vrati stari sjaj i slava iz vremena kada je on bio zaista najznačajniji pozorišni događaj u SR BiH i kada su profesionalni teatri zaista bili motivisani da odmjere snage na ovom festivalu i prikažu ono najbolje što su uradili u protekloj sezoni-kazao je Marko Misirača.

On podsjeća da je u novom ruhu Igara, uvođenjem selektora koncept festivala se donekle izmijenio, odgovornost je podijeljena osim na pozorišne kuće i na selektora kao ličnost koja vrši odabir unutar ponuđenog.

– Ove godine smo mogli da vidimo da je, i pored mnogih problema koje ima, bosanskohercegovački teatar itekako vitalan i nalazi snage da se uhvati u koštac sa publikom i vremenom u kome živi. Videli smo pokušaje da se na scenu vrate sada već klasici bosanskohercegovačke dramske književnosti (Sušić, Žalica, Sidran), praizvedbu jednog savremenog autora (Dario Bevanda), novo čitanje kanonskog komada autora iz Srbije Nebojše Romčevića (“Karolina Nojber”) te izvođenje jednog “dobro skrojenog” američkog savremenog komada (David Lindsay-Abaire). U celokupnoj ponudi su se posebno izdvojili već poslovično dobri Kamerni teatar 55 iz Sarajeva sa svojevrsnom praizvedbom (nakon igranog filma i istoimenog romana) komada “Sjećaš li se Doli Bel” Abdulaha Sidrana i Narodno pozorište Republike Srpske iz Banja Luke sa specifičnim pogledom na Romčevićevu “Karolinu Nojber”, obe predstave u režiji jednog od trenutno najtraženijih i najzanimljivijih reditelja ovih prostora, Kokana Mladenovića -naveo je Misirača.