Maternji jezik se čuva čitanjem, pisanjem i obrazovanjem

 U svijetu se 21. februara obilježava Međunarodni dan maternjeg jezika, koji je UNESCO odredio kao dan kada se veća pažnja posvećuje pitanjima njegovanja jezičke i kulturne različitosti.

Profesor bosanskog jezika i književnosti Namir Ibrahimović u izjavi za Fenu ističe da se jezik čuva korištenjem, ali ne u varijanti gdje se gleda ko koju riječ koristi da bi se prepoznao jedan od tri službena jezika u BiH, već u složenoj strukturi, semantičkim bogatstvima, novim originalnim konstrukcijama, izmjenama osnovnih značenja.

– Jezik se čuva čitanjem – i to dužih linearnih tekstova sa sadržajima koji su prilagođeni čitateljicama i čitateljima u različitim životnim dobima. Jezik se čuva pisanjem, ne poruka na različitim aplikacijama za komunikaciju, već tekstova u kojima izražavamo ono što mislimo. Jezik se čuva obrazovanjem – ne patetičnim odama u slavu nekog od ova tri službena jezika, nego sistemskom pomoći učenicima da usložnjavaju i bogate svoj maternji jezik. Jezik se čuva različitim radionicama kreativnog pisanja, ne konkursima za literarne radove s neinventivnim temama koje se ponavljaju iz godine u godinu… – podvukao je Ibrahimović.

Bogatstvo različitosti

---

“Muzika spaja” – zajednički koncert mladih iz Sarajeva, Istočnog Sarajeva i Niša

Ibrahimović navodi da se maternji jezik mijenja i leksički i strukturno i da to treba prihvatiti. On smatra da nije nužno insistirati na okoštalosti poželjnih jezičkih normi kako bi one bile jedini garant prepoznatljivosti nekog jezika. Kao i da sve što govornici koriste u većoj mjeri, treba postati i dio normiranog jezika.

Govoreći o jeziku u digitalnom dobu, Ibrahimović kaže da je to novina s kojom se susreću svi jezici svijeta i nose na različite načine te da je nemoguće pobijediti emotikone i skraćivanje riječi.

Književnica iz Hrvatske Darija Žilić navela je da u doba gobalizacije takozvani mali jezici postaju sve manje bitni, te da je u Hrvatskoj nedavno donesen Zakon o hrvatskom jeziku u smislu očuvanja jezika sa svim njegovim specifičnostima.

– Naravno, jezici se mijenjaju, živa su materija, u jezik ulaze elementi tuđih jezika, to je prirodan proces. Za očuvanje materinjeg jezika je važna poezija jer ona je specifičan oblik književnog stvaralaštva u kojem je upravo aspekt jezičnosti izražen. Na pjesničkim festivalima u svijetu pjesnici često čitaju svoje pjesme i na materinjem i u prijevodu na drugi jezik. Herderovsko viđenje kaže da se u maternjem može najbolje izraziti vlastita emocija i biće, ali vjerujem da možemo pisati i na drugim jezicima. No materinji jezik ipak ostaje temelj, na njemu smo odrasli i naučili pisati -podvukla je u izjavi za Fenu Žilić.

Književnica iz Srbije Jasmina Topić ističe da je Dan maternjeg jezika važan datum.

– Treba se samo setiti one narodne da jezik može poseći gore nego mač, ali i da može da isceli dušu bolje nego najčudotvorniji melemi. Upravo ovaj dan nas podseća na važnost upotrebe jezika, ne samo kao sredstva za komunikaciju – jer to nas najzad i evolucijski izdvaja od drugih vrsta na zemlji – već i sredstva za izražavanje naših najdubljih želja, snova, nadanja; potrebe da svemu damo smisao i značenje. Valjalo bi, zbog toga, a jeziku u čast, na dan kada obeležavamo dan maternjeg jezika, odvojiti 15 minuta vremena, pronaći neku važnu ili lepu misao, sastavljenu i ovaploćenu na papiru, i sačuvati je negde, u nekom notesu ili u mislima kao sećanje ili malu opomenu na vrednost sposobnosti da se izrazimo – podvukla je Topić u izjavi za Fenu govoreći povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika.

Od 2000. godine u svijetu se, u skladu sa zaključkom UNESCO-a, obiležava 21. februar kao Dan maternjeg jezika, koji je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem.

U svijetu se govori oko 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. vijeka više od polovine, čak i do dvije trećine će odumrijeti.

Svake dvije sedmice u svijetu se ugasi po jedan jezik. Osnovno za preživljavanje jezika je da se prenosi djeci, da ima institucionalnu podršku, svoje pismo, da se njeguje u školama, medijima.