Jukić: Sve što radim igra je u kojoj uživam

Ako u jednoj osobi susretnete pjesnika, prozaistu, urednika, novinara, etnografa, povjesničara, putopisca, vlasnika izdavačke kuće, e pa takvu osobu je teško predstaviti. A Milo Jukić upravo je takva  osoba. Neko ko je, kako sam kaže, igrajući se uspio u jedan život posložiti sve pobrojano.

Govoreći o tome kako uspijeva sve da stigne Jukić je u razgovoru za Fenu rekao da se bavi isključivo stvarima koje voli (književnost, putopisi, etnografija, povijest, arheologija, lingvistika…), te da je mu je sve što radi nalik na igru, a u toj igri uživa pa je ni ne shvaća kao rad, kao posao, kao obavezu. A „igra“ se puno i često, svaki dan…

Jukiću je nedavno uz štampe izišla knjiga poezije „Od koložega do snežnika“.

– U jednoj od bezbroj inačica staroslavenskog kalendara koložeg je siječanj, a snežnik prosinac. Slobodno prevedeno, od koložega do snežnika bi značilo jednostavno – uvijek! Knjiga je napisana u znaku riječi voljeti. Rekoh u jednoj pjesmi …o tome mislio sam kako bilo bi lijepo biti onaj što / latice tvoje otvara i zatvara. Tri smjene dnevno/ svaki dan, bez slobodnih vikenda, godišnjeg odmora / i praznika. Jer tako bi nam, dobro to znam, svaki dan/bio praznik- kaže Jukić govoreći za Fenu o novoj poetskoj knjizi i simbolici njenog naslova.

Jukiću bi također uskoro iz štampe trebala izaći i zbirka pjesama “Pitomošću okovano”.

Kad je riječ o daljnjim planovima, za nekoliko mjeseci planira izdati knjigu putopisa “Od Đerdapa pa do Jadrana”, u kojoj su putopisi iz BiH, Srbije, Rumunije, Hrvatske, Makedonije i Slovenije, pisani od 2008. pa do prošle godine, a do kraja godine bi trebala biti štampana i prva (od nekoliko) knjiga putopisa po BiH i regiji, koje piše za portal “Bljesak”.

U okviru etnografskih istraživanja, te istraživanja katoličkih rodova Milo Jukić objavio je između ostalih knjigu “Katolički rodovi župa Kreševo, Lepenica (Banbrdo), Kiseljak i Deževice 1742.-1992. godine” .

U ovoj knjizi su obrađeni i podrijetlo i vrijeme doseljenja pojedinih rodova, njihova kretanja na navedenom području te doneseni brojni drugi podaci. Osnovu knjige čine popisi katolika u BiH biskupa fra Pavla Dragićevića (1742.) i fra Marijana Bogdanovića (1768.), podaci iz matičnih knjiga krštenih,vjenčanih i umrlih Franjevačkog samostana Kreševo od 1765.godine do 1992. godine te matičnih knjiga župa Banbrdo, Kiseljak i Deževice od vremena njihovog osnutka do kraja obrađenog razdoblja. Obavljena su i terenska te istraživanja dostupne literature vezane za ovu temu. Kroz matice su obrađena imena više od 150.000 osoba rođenih, vjenčanih i umrlih od 1742. do 1992. godine, a istraženo je podrijetlo te ostali bitni podaci o više stotina prezimena/rodova koji su nekad živjeli ili i danas žive na navedenom području.

Završio je i rad na knjizi “Katolički rodovi na sarajevskom području od 1742. godine do uspostave austrougarske vlasti”, koja će uskoro biti štampana, a pri kraju je i s knjigom “Katolički rodovi župe Fojnica 1742-.-1992.”, koja bi trebala biti izdana za oko dva mjeseca.

Milo Jukić je osnovao i kako sam kaže malu izdavačku kuću „Klepsidra” .

– „Klepsidra“ je objavila dosad svega petnaestak knjiga, neke uz potporu Fondacije za izdavaštvo (Sead Husić, Mensur Ćatić i Ivica Kesić, zbirke pjesama), neke zajedno s izdavačima iz Hrvatske, neke bez potpore, ali su vrijedne ,recimo knjige pjesama Srđana Mršića, Josipa Ivanovića i Lidije Grgić-Pavlović – kaže Jukić.

Također je i urednik u Fondaciji/Zakladi fra “Grgo Martić” Kreševo, koja je ovih dana šesti put raspisala natječaj za najbolje rukopise bh. književnika. Nagrade se dodjeljuju za najbolju knjigu/zbirku poezije te za najbolju knjigu proze (roman, priče/novele, putopisi), a iznose po 2.000 KM.

-Nagrade su proteklih godina dobivali i neki od najboljih bh. pisaca, primjerice Zlatko Topčić, Tanja Stupar Trifunović, Fadila Nura Haver, Suzana Lovrić, Adnadin Jašarević i drugi-kaže.

Ranijih godina nagrađene radove Fondacija /Zaklada je ujedno i objavljivala ali od ove godine došlo je do nekih izmjena.

-Ovaj put Zaklada neće biti izdavač nagrađenih rukopisa, a autori će ih, bez naknade Zakladi, moći tiskati kod bilo kojeg izdavača ili u vlastitoj režiji-rekao je Jukić o konkursu Fondacije

Uz sve što radi Jukić stiže da se bavi i hobijima , između ostalog i traženjem kristala.

– U Kreševu se već 14 godina održava Sajam minerala, kristala, fosila, dragog i poludragog kamenja, jedini takav u našoj zemlji, kao i geokamp, pa su mnogi u ovom inače rudarskom kraju “zaljubljeni” u kristale. Pošto je moj otac, a i mnogi susjedi i prijatelji, život proveo u rudniku, za rude i kristale znam otkad sam se rodio, a ta ljubav nije prestala ni danas, pa u potragu za kristalima, kojih – kažu stručnjaci – u kreševsko-fojničkom kraju ima kao nigdje u BiH, odem i sa svojim sinom, ali i s prijateljima. Dovoljno je reći samo podatak da ovdje ima i citrina, poznatog kao “kristal dobrog raspoloženja”, a u Europi ga nema nigdje izuzev u Rusiji. To je ujedno i odgovor zašto smo mi u Kreševu uvijek dobro raspoloženi-kaže.

Milo Jukić aktivan je i u promociji razvoja turizma pa je tako autor novog izdanja Turističkog vodiča Kreševa, a proteklih godina radio je i vodiče Kiseljaka, Fojnice, Visokog i Sarajeva.

-U Kreševu aktivno radimo na tom planu pa smo uradili i priličan broj turističkih letaka, osnovali turistički ured, napravili, uz pomoć stručnjaka iz te oblasti glavni plan razvoja turizma, a i to mi dođe kao neka vrsta “aktivnog odmora”-rekao je.

Ističe da mu je od svih hobija najdraža arheologija.

-Tu veliku pomoć dugujem Zilki Kujundžić-Vejzagić, jednoj od naših najboljih arheologinja, koja mi je, prilikom dolazaka u Kreševo, dala puno savjeta i prenijela puno ljubavi za arheologiju. Ponešto sam usput i naučio, pa i u svojim putopisima najistaknutije mjesto često zauzimaju upravo arheološki lokaliteti. Posljedica svega toga je da su i moja djeca upisala studije povijesti umjetnosti, odnosno arheologije rekao je Jukić u razgovoru za Fenu.

Milo Jukić (Deževice kod Kreševa, BiH, 1966.) bavi se književnošću, poviješću, etnologijom i publicistikom, a dugo godina bavio se i novinarstvom (Glas Amerike i drugo ).

Dosad je objavio knjige poezije Ožiljci i brazgotine (CKO, Tešanj, 2010.) te Od koložega do snežnika („Planjax“, Tešanj, 2016.), knjigu putopisne proze Tri dana u Karaševu/TreizilelaCaraşova (ZHR-UCR, Caraşova, 2011., dvojezičko) te roman Samo jednom se gubi (TKD „Šahinpašić“, Sarajevo, 2013., “Klepsidra”, Kreševo, 2014.).

Objavio je i pet knjiga(Deževice – pregled povijesnih zbivanja, toponomastika, sastav i podrijetlo stanovništva, 2001., Etnološki i povijesni prilozi iz kreševskog kraja 1, 2008., Znameniti i zaslužni Kreševljaci od najstarijih vremena do danas, 2011., Kiseljak u starim razglednicama, fotografijama i arhivskim dokumentima, 2015., Katolički rodovi župa Kreševo, Banbrdo (Lepenica), Kiseljak i Deževice 1742.-1992., 2015.) te brojne radove u periodici iz oblasti povijesti i etnologije, a autor je i brojnih drugih publikacija (monografija, ljetopisa, vodiča, brošura i slično.) te sudionik nekoliko naučnih skupova iz oblasti povijesti, etnologije i lingvistike. Autor je i većeg broja predgovora, recenzija, prikaza te leksikografskih natuknica.

Dobitnik je književne stipendije „Writersinresidence“ (Udruga „Kurs“, Split, Hrvatska) 2010. godine za književnike srednje i jugoistočne Europe, “Nagrade kreativnih događaja” UVKF (Ustanova Velenjska knjižna fundacija, Velenje, Slovenija) za 2013. godinu, nagrade Fondacije za izdavaštvo sarajevo (2012. i 2015.) te nagrade 26. Sajma knjiga Sarajevo kao najbolji književni urednik u BiH za 2013. godinu. Uvršten u antologiju “Sublimismebalkanique” /poètes de Bosnie-Herzégovine/ (M.E.O., Bruxelles, 2014.). Član je Društva pisaca BiH i PEN centra BiH.

Glavni je urednik u Književnoj zakladi „Fra Grgo Martić“ te autor i urednik tri broja Zakladina Godišnjaka, a od 2003. do 2012. godine autor i urednik Ljetopisa Lepenička dolina.