Januar u Narodnom pozorištu Sarajevo

Šta vas to očekuje u Narodnom pozorištu Sarajevo u mjesecu januaru 2019. godine pročitajte u nastavku.

U utorak, 8. januara sa početkom u 19:30 sati, uživajte u komediji Branislava Nušića “Ožalošćena porodica” u režiji Ahmeda Imamovića.

Nušićeva komedija, u kojoj rodbina iščekuje otvaranje testamenta, postaje borba za snove i pravo na život. Ta borba je bespoštedna i sva su sredstva dozvoljena, a učesnici borbe nemaju šta da izgube osim snova o nasljedstvu za koje su na trenutak povjerovali da im pripada. Nušić tokom tri čina do kraja raskrinkava površnost ‘iskrene’ tuge i nepreglednost ljudske nezajažljivosti. Prepoznatljivi likovi u bliskim nam mukama izazivaju smijeh svojim sumanutim pokušajima da se domognu nečega što nije njihovo, uspostavljaju apsurdnu logiku dokazujući svoja prava na nasljedstvo preminulog rođaka, istovremeno dokazujući sumnjive rodbinske veze.

U četvrtak, 10. januara, sa početkom u 19:30 sati, bit će izvedena komedija „Fistik ili san o suncu, mjesecu i još nekim sitnicama“ autora Almira Imširevića, rađena prema motivima drame Jurislava Korenića i Reihana Demirdžića, u režiji tvorca najduhovitijih pozorišnih hitova Admira Glamočaka.

Priča kaže da je u kući Despića, na obali Miljacke, dvadesetih godina prošlog vijeka, igrana prva predstava u gradu Sarajevu. Pola stoljeća kasnije, Jurislav Korenić i Reihan Demirdžić napisali su „Varalicu Fistika“, a onda, još novih pedesatak godina i ponovo – Fistik. Isti, a opet drugačiji. Neka vrsta – superjunaka. Da, poput onih stripovskih, koji uveseljavaju, ali i donose utjehu. Fistikove supermoći su – da se prilagodi, prevari, našali, ismije, ali i da pomogne. On je u „kostimu“ običnog čovjeka, i to je njegova snaga, njegova prednost. Za razliku od svih onih Spajdermena, Betmena i Supermena, Fistik nam nikad ne otkriva svoj identitet. Ne znamo njegovo „pravo“ ime, niti njegovu biografiju. On je naprosto – FISTIK.

U ovih sto godina, od predstava u kući Makse Despića do naše priče o Fistiku, Sarajevom je prošlo nekoliko ratova, dolazili heroji i kukavice, posjećivali nas pjesnici i filozofi, hulje i lopovi, ljubavnici i samci, dobronamjerni i zloslutni…mnoštvo svijeta. I možda ovo i nije grad u kojem je najljepše i najjednostavnije živjeti, ali je od onih gradova koji se pamte kad iz njih odete. Od Sarajeva ostaje „ožiljak“.

Fistik je jedna od „oštrica“ ovog grada. Zasijeca duboko, uz jaku anesteziju od smijeha i radosti, duboko svjestan one misli što mu je onomad ukradoše – svijet je pun gada! Takvom svijetu uvijek treba superjunak, treba mu FISTIK.

U petak, 11. januara 2019. godine u 19:30 sati, očekuje nas gostovanje dramskog ansambla Narodnog pozorišta Tuzla koji će pred sarajevskom publikom izvesti dramsku predstavu „Posljednja Ljubav Hasana Kaimije“ po tekstu Derviša Sušića u režiji Gorana Damjanca.

„Posljednja ljubav Hasana Kaimije“ nikad nije prestao biti aktuelan komad i to je nešto što ne smijemo prestati ponavljati. Propitivanje odnosa moći, odnosa vlasti i naroda, odnosa različitih nivoa vlasti i različitih nivoa ljudske strasti ali i strahova, nikad, čini se, nije aktuelnije nego danas. Promjena kroz pobudnu, odnosno njena nemogućnost, posebno kad govorimo o makro planu, naglašava mogućnost promjene na mikro planu – na kraju priče niko od likova nije ostao isti. Baveći se odnosom vlasti i potčinjenih, bogatih i siromašnih, moćnih i nemoćnih u jednom historisjkom trenutku naše prošlosti, predstava se bavi nama sadašnjim, podsjećajući nas na naše stanje, na naše mogućnosti i na našu, ne tako blistavu, sudbinu.

Ono što se ističe kao poseban kvalitet ove predstave je način na koje se sve nabrojano predočilo publici – nenametljivo, s mjerom, a istovremeno potpuno jasno i otvoreno. I to je možda najveći autorski pečat režisera Damjanca, koji je režirao zrelo – nije se prepao Sušića, nije se krio iza Sućiša, nije pokušavao da bude veći od Sušića. I to mu se vratilo na najbolji mogući način, kao veoma dobra
predstava.

Nesumnjivo ogromnu zaslugu za ovakvo čitanje Sušića i očuvanje Sušićeve esencije u ovoj predstavi ima dramaturg predstave Kemal Bašić, koji je pozao da ne samo da razumije Sušića već i, što je još teže, aktuelni trenutak.

U ponedjeljak, 14. Januara, u 19:30 sati. predstavu „Leptir“ u režiji Emira. Z. Kapetanovića, a prema tekstu Aleksandra Radunovića, možete pogledati na maloj sceni NPS, EN FACE.

„Dramski tekst Leptir ima jednostavnu strukturu s klasičnim dramskim zapletom, te poštuje Aristotelovska pravila jedinstva (vrijeme, mjesto i radnja). Ovaj, tako reći, školski primjer drame, daje glumcu mogućnost da svoja glumačka umijeća iznesu u prvi plan. Bez mnogo vanjskih sredstava, prevelike scenografije i bez mnogo korekcija šminke i maske daje mogućnost glumcu da otjelovi lik od krvi i mesa – stavljajući u prvi plan emociju. Ovakav tekst je savršen odabir za malu scenu kamernog tip kakva je mala scena Narodnog pozorišta Sarajevo.

Tekst govorio o otuđenosti unutar porodice, uslijed nedostatka komunikacije, a to je problem mnogih današnjih porodica. Komunikacija unutar porodica danas se obavlja putem mobitela, kompjutera i drugih sredstava komunikacije koja ne uključuju prisustvo stvarne emocije. Stoga su ovakve predstave danas potrebnije, nego ikada ranije.“

Broj mjesta je ograničen s toga vas pozivamo da na vrijeme obezbijedite svoje ulaznice!

U utorak, 15. 1. 2019. godine sa početkom u 19:30 sati, Balet Narodnog pozorišta Sarajevo izvest će predstavu „Don Quijote“ u režiji i koreografiji Ronalda Savkovića. Dramaturgiju i izbor tekstova potpisuje Darko Lukić.

Od mnogobrojnih verzija baleta Don Quijote najpoznatija je koreografija koju je Marius Petipa napravio na muziku Ludwiga Minuksa 1869. godine. Između bezbroj nevjerojatnih pustolovina skromnog provincijskog čudaka Alonsa Quixana, zvanog Vitez Tužnog Lika, legendarnog Don Quijotea od Manche, ovaj balet uzima samo jednu pripovijest opisanu u 19, 20, 21. i 22. poglavlju drugog dijela Cervantesova romana, (preciznije, u prvoj knjizi drugog toma).

U njoj se govori o tome kako je lukavi mladić Basilio na prevaru dobio ruku svoje drage Quiterije, unatoč tome što ju je njen otac odlučio dobro udati za bogataša Camacha. Koristeći se antičkim predloškom mitološke ljubavi između Pirama i Tizbe, u svom je velikom romanu Cervantes ovu priču naglašeno postavio kao duhovitu i zabavnu zgodu u kojoj se ismijava gramzivost i dovodi u pitanje tradicionalno pravo roditelja da biraju muževe svojim kćerima, dodajući još jednu dimenziju Don Quijoteovoj zaljubljenosti u umišljenu gospu neopsivih čari.

Za osnovnu Cervantesovu priču, naime, ova je ljubavna zgoda u romanu važna samo utoliko što se Don Quijoteu, kao i kroz cijeli roman, u stalnom preplitanju priviđenja, stvarnosti i snova, mlada ljepotica Quiterija na trenutke pričinjava kao njegova idealizirana i izmaštana ljubav, dama koju on naziva plemenitom Dulcinejom od Tobosa.

On se zbog toga uključuje u Basiliovu prevaru, naravno podjednako nespretno i groteskno kao što to čini u svim svojim “junačkim djelima” i plemenitim “viteškim postupcima” kroz cijeli Cervantesov roman. Ukratko, za glavnu Cervantesovu priču o putovanjima i pustolovinama Don Quijotea od Manche, u cjelini grandioznog dvotomnog romana, ta jedna epizoda o ljubavi Basilia i Quiterije nema nikakvo posebno istaknuto mjesto.

Kao predložak za baletni libreto, međutim, ona ima upravo sve što je potrebno – ljubavnu priču dvoje mladih, smetnju i prepreku njihovoj sreći, dobronamjerne pomagače i preokret ka sretnom svršetku, sve to u živopisnom kastiljskom krajoliku punom slika, slavlja, sukoba, pokreta i glazbe. Pritom glavni junaci Cervantesovog romana, sam Don Quijote i njegov vjerni pratitelj Sancho Panza, postaju u baletu, zapravo, sporedni i povremeno nepotrebni likovi.

Pa ipak su Petipa i Minkus, upravo kao i mnogi prije njih (Franz Hilverding, Jean Georges Noverre, Charles Didelot, Paul Taglioni, Salvatore Taglioni), i kao svi oni nakon njih (Aleksandar Gorski, Riccardo Drigo, Rostislav Zaharov, Kasjan Golejzovski, Vasilij Solvjev-Sedoj, Pjotr Gušev ili Jurij Slonomskij) svoje balete naslovili upravo prema naslovu romana i njegovom glavnom liku – Don Quijote.

Razlog tome je posve jasan. Don Quijote, ili, punim nazivom Bistri vitez Don Quijote od Manche Miguela de Cervantesa Saavedrae, jedno je od najvećih književnih djela u historiji svjetske literature, a njegov glavni lik, čak i za one koji nisu čitali roman, poznato je ime i simbol prevedne i neshvaćene “borbe s vjetrenjačama”. Privlačnu snagu tom imenu daje činjenica da je ono istinski kulturni simbol univerzalne prepoznatljivosti i vječne vrijednosti.

U srijedu, 16. 1. 2019. u 19:30 sati, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo bit će izvedena dramska predstava „Feničanke“ u režiji Ozrena Prohića.

Adaptacija antičke drame „Feničanke“ (Euripid) Lade Kaštelan korespondira sa današnjim vremenom, bavi se temama koje su univerzalne i aktuelne. Savremeni pristup antičkoj tragediji govori o tome kako se puno stvari kroz historiju promijenilo, ali kako se jedino nije promijenio čovjek. Konkretno, ovo je priča gdje se braća međusobno ubijaju zbog zavisti i borbe za vlast, ali i zbog usuda, tj. prokletstva svojih predaka. Opće stanje je strepnja – iščekivanje katastrofe, da sve nestane i pretvori se u prah.

U adaptaciji Lade Kaštelan naglašena je feministička linija komada. Žene su u centru dešavanja, mnogo su zastupljenije nego u Euripidovom djelu. Niko ne živi život, već svi gledaju kako prolazi pored njih. Kada donesu odluku da reagiraju, tada je već prekasno. I tako ukrug. Svi čekaju bolje sutra koje nikada neće doći, jer ono je u nama, a ne izvan nas. Trebamo učiniti da nam bude bolje, a ne čekati da neko to učini za nas.

U petak, 18. januara u 19:30 sati, na sceni NPS, očekuje vas komedija „Buba u uhu“ u režiji Admira Glamočaka. “Buba u uhu” jedan je od najboljih i najčešće izvođenih Feydeauovih pozorišnih komada.

Njegove duhovite, otkačene i virtuozno napisane tekstove obožava publika u cijelom svijetu. Feydeauovo pozorište je blisko farsi, prepuno bučne komike, nevjerojatnih zapleta i apsurda.

U utorak, 22. januara 2019. sa početkom u 19:30 sati, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, bit će izveden balet “Okovani Prometej” u koreografiji i režiji Belme Čečo Bakrač koja je napisala i libreto prema motivima Eshilove tragedije „Okovani Prometej“.

U predstavi učestvuju solisti i ansambl Balet NPS uz goste iz Beograda Milana Rusa i Igora Pastora, hor Oper NPS i Sarajevska filharmonija pod dirigentskom palicom Nade Matošević Orešković.

„Što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu“, kaže stara latinska izreka. Da li postoje manje vrijedni i više vrijedni, da li oni koji se smatraju više vrijednim mogu da tlače i iskorištavaju slabije, da li manipulacija strahom može ljude okrenuti jedne protiv drugih i dovesti ih do njihovog samouništenja? Baletna predstava „Okovani Prometej“ pokušava naći odgovore na ova pitanja, ali istovremeno i provjeriti gdje je danas emaptija i šta se desilo sa srećom i nadom.

Na tom neizvjesnom putu traganja nailazimo na lik Prometeja koji kao buntovnik izrasta u simbol borbe za pravdu i slobodu mišljenja. Zbog potrebe da pomogne drugom, da ustane protiv tiranije, Prometej postaje žrtva neprikosnovenog sistema vladanja na čijem čelu se nalazi gospodar života i smrti, veliki Zeus. Unutrašnja energija Prometeja u kriku onog koji pati, trpi i vjeruje osnovna je inspiracija za koreografiju ove predstave. Kompozitor Marjan Nećak kroz svoju magičnu muziku donosi fantastične svjetove bogova i ljudi, te kreacijom začudnih atmosfera postavlja pred koreografa veliki izazov.

Posebnost ovog komada, u muzičkom i koreografskom smislu, je ritual koji je od egzistencijalne važnosti za likove u predstavi i koji se nametnuo kao osnova za kreiranje koreografske koncepcije.

U srijedu, 23. Januara, u 19:30 sati, bit će izvedena dramska predstava „Gazi Husrev–beže ili: Bukagije“ rađena prema tekstu Džemaludina Latića. Adaptaciju teksta i dramaturgiju je uradio Hasan Džafić, a režiju potpisala Tanja Miletić-Oručević.

Prema riječima dramatruga predstave Hasana Džafića:

„Iz samog naslova komada jasno je da su u njemu tematizirani događaji iz života Gazi Husrev-bega, plemića bosanskohercegovačkog porijekla, koji je, uz dva kraća prekida, bio namjesnik otomanske imperije u Bosni u periodu od 1521. do 1541. godine, čovjeka koji je bio izuzetan vojni strateg, i koji je, po mišljenju stručnjaka, jedan od najznačajnijih bosanskih vladara, ktitor i neimar koji je bitno uticao na sveukupni razvoj Bosne i Hercegovine, a naročito grada Sarajeva… Pažljivim odabirom i kombiniranjem fikcije i fakcije i njihovom umjetničkom obradom Latić je historijskim tokovima i njihovim sudionicima dao širi krug univerzalnih značenja, utisak općih istina koje nadilaze vrijeme o kojem drama govori“. Predstavu „Gazi Husrev–beže ili: Bukagije“ možete pogledati i u utorak, 29. 1.
2019. godine u 19:30 sati.

U subotu, 26. januara, 2019. godine u 19:30 sati, na sceni NPS bit će izvedna opera Wolfganga Amadeusa Mozarta „Čarobna frula“ u režiji Muhameda Hrustanovića. U predstavi učestvuju solisti i hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će dirigovati Josip Šego.

Prema riječima režisera predstave Muhameda Hrustanovića:

„Kao obavezna operska literatura, a pogotovo u teatrima njemačkog govornog područja, ističe se jedno posebno djelo komponovano od strane fenomena umjetničke muzike – Wolfganga Amadeusa Mozarta. „Čarobna frula“, opera namijenjena svim generacijama, naći će se ponovo na repertoaru Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.
Mozart je bio revolucionar. U svoje opere vješto je šifrirao poruke i pouke koje su imale snagu da mijenjaju svijest gledalaca. Na prvi pogled opera zapostavlja žene, društvo ih izoluje od vodećih položaja, posmatra kao manje bitna bića. Međutim, pažljivo oko shvati da sve prepreke postavljene pred muškarca nije moguće savladati bez vodeće ruke žene! Da li je muški istovremeno i „jači“ spol?

Ova opera briše sve konzervativne linije ražmišljanja, te pokazuje da u biti vlast bez žena nije moguća. Takođe, primjetna je kritika društva i društvenog poretka, te generalno kritika ljudske vrste koja često zaboravlja da je svaka individua prvenstveno „čovjek“ i u skladu sa time bi se trebali ophoditi jedni prema drugima.
Uzajamno poštovanje, bez površinskih protokola i tradicija, je temelj suživota na planeti Zemlji.

U „Čarobnoj fruli“ se brišu granice između dobrog i lošeg, svaki čovjek ima dva lica koja, ovisno o situaciji, dolaze na vidjelo. Ova opera je i ljubavna priča dvoje djece koji tok om dramske radnje „odrastaju“ i postaju zreli kako bi na kraju bili u mogućnosti isključivo u zajedništvu preuzeti moć nad dobrim, te vladati pravedno, vođeni ljubavlju“.

U ponedjeljak, 28. januara sa početkom u 19:30 sati, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo bit će izvedeno jedno od najljepših djela svjetske klasične literature Šekspirov „Kralj Lear“ u režiji uvaženog i uglednog slovenačkog reditelja Diega de Breae. Predstava je nastala u koporodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Festivala MESS.

Kralj Lear istražuje ljudsko putovanje kroz tamu i ponor smrti. Silazak je pun straha, nesigurnosti i nemoći. Naime, sudar sa smrću nije prepušten slobodnoj ljudskoj volji. Learov odlazak u svijet smrtne tame još je bolniji i tragičniji zbog njegovog rastrzanog srca i pomračenog uma. Nekadašnji Bog na Zemlji, sada duboko poniženi obični smrtnik, na zalasku svog života pokušava da spozna istinu koja će ga sunovratiti u krajnju propast. Razarajuća bol saznanja da je bio prevaren i izigran gura ga u lavirint patnje koja ga pogađa neljudskom snagom i moći. Onaj koji je bio sve, sada je ništa. Sve je to kazna života na čijem kraju Lear, kada već nije mogao ranije, preuzima svu patnju na sebe da bi se preko nje očistio. Learov odlazak je pravi danse macabre koji ga lišava svega. Zemlja je postala grobnica, neka neko dozove sunce!

Rezervacija ulaznica na blagajni Narodnog pozorišta Sarajevo
Radano vrijeme blagajne: 9:00 – 11:30 i 15:30 – 19:30 sati, svakim danom osim nedjelje
Rezervacije možete izvršiti putem telefona: 033 221 682
Online rezervcije: www.nps.ba ili putem e-mail: [email protected]