Izvedena predstava ”Staklena menažerija”, večeras Zijah Sokolović

Produkcijom iz Hrvatske, Gradskog kazališta ”Joza Ivakić” iz Vinkovaca, sinoć se na sceni Teatra kabare Tuzla, u okviru 17. TKT Fest-a, uprizorio kultni dramski tekst autora Tennessee Williams-a ”Staklena menažerija”. Direktor pozorišta, Zdenko Rečić, ističe da je riječ o jednoj od jačih produkcija i da već planiraju naredne projekte u koprodukciji s drugim pozorištima.

Svojom predanošću glumačkoj igri i kreacijama likova predstavili su se tuzlanskoj publici Areta Ćurković, Matea Marušić, Vladimir Andrić i Ivan Vukelić. Predstavu je režirao Dražen Ferenčina. Glumci su naveli da im je publika bila bliže nego inače, ali da je utoliko lakše bilo prenijeti emocije i razmišljanja likova. Za sam tekst ističu da je uvijek aktuelan i da što je svijet okrutniji da je Staklena menažerija potrebnija.

Danas će se u 11 sati odigrati organizirana predstava za učenike osnovne škole ”Izmislionica u selu Pričevac” autora Šime Ešiće u režiji Damira Altumbabića. U predstavi igraju: Damir Altumbabić, Marija Novaković, Ermin Avdić, Sadika Kahrimanović, Jasmina Ibrahimović, Samed Alić. Predstava je nastala u koprodukciji Teatra kabare Tuzla i Bosanske riječi Tuzla.

Večeras će se na sceni Teatra kabare Tuzla, s početkom u 19 30, cabaretom MEĐUIGRE 0 – 24 gdje je redatelj i glumac Zijah A. Sokolović obilježiti 50-ta obljetnica njegovog umjetničkog rada.

Sociolozi i znanstvenici danas u mnogobrojnim istraživanjima i analizama tvrde da je društvo onoliko zrelo koliko ima cabareta. Da bi publiku ne samo poticao, nego i utjecao na nju, pretvara se u prostor koji vibrira energijom, bujnošću i originalnošću. Zijah Sokolović, jedan od najzanimljivijih autora neviđene teatarske energije, ovaj puta u ulozi izvođača, redatelja i dramaturga na književno kritično satirični način komentirat će političke događaje i društvena stanja.

Zijah A. Sokolović: „Moj kabare, “Međuigre 0-24”, želi dodirnuti besmislenost i manjak logike čitavog ljudskog djelovanja sa sviješću da je čovjek uhvaćen u zamku civilizacije i usamljenosti, kao prirodnog stanja, i da se to ne može izliječiti, ali može ublažiti. Cervantesove “međuigre” su bile male kratke predstave u pauzama između činova dugih i velikih predstava kao odmor za gledatelje.

“Međuigre 0-24” su mala kratka razmišljanja u pauzama između dugih i velikiv životnih obveza. “Međuigre 0-24” su sastavljene od mnoštva svakodnevnih razmišljanja stavljenih u formu kratkih priča, od kojih nekoliko njih čini okosnicu kabaretske forme, a ostale se mijenjaju od predstave do predstave. Osnovna ideja „Međuigri 0-24“, u galopu civilizacije i poplave kapitalizma, je da čovjek ne odgađa mala, kratka zadovoljstva koja mu donose smirenje i duševni mir. Sad nije vrijeme…sad nije vrijeme…sad je kasno!“