Izložba “Ženske stručne škole u Sarajevu između dva Svjetska rata”

U četvrtak, 13. septembra 2018. godine u 14:00h u Muzeju Sarajeva – Brusa Bezistan (Abadžiluk 10, Sarajevo) bit će otvorena izložba “Ženske stručne škole u Sarajevu između dva Svjetska rata” autorica Aleksandre Pijuk-Pejčić i Amele Bedaković.

Historijski arhiv Sarajevo čuva arhivsku građu osnovnih i srednjih škola koje su djelovale ili još uvijek djeluju u gradu Sarajevu. Arhivska građa nastala radom ovih ustanova odnosi se na period od 1880. do 1995. godine.

Arhivska građa koja se odnosi na rad ženskih stručnih škola u Sarajevu između dva svjetska rata broji ukupno 4 arhivska fonda. To su: Ženska stručna zanatska škola, Stručna zanatska škola tekstilnog pletenja, Ženska stručna zanatska škola pri “Osvitanju” i Ženska zanatska škola dobrotvorne zadruge “Srpkinja”. Ženska stručna zanatska škola osnovana je 1913. godine. Bila je državna i radila je do kraja posmatranog perioda. Stručna zanatska škola tekstilnog pletenja osnovana je 1927. godine. Bila je državna i egzistirala je do 1934. godine kada je pripojena Muškoj zanatskoj školi u Sarajevu kao jedno njeno odjeljenje. Ženska stručna zanatska škola pri “Osvitanju” i Ženska zanatska škola dobrotvorne zadruge “Srpkinja” bile su privatne škole i iz dostupne građe nije poznato kada su osnovane.

Prve ženske stručne škole u Sarajevu osnovane su Naredbom Zemaljske vlade od 18. oktobra 1913. godine kojom je odobrena organizacija i nastava ženskih stručnih škola za šivanje rublja i krojenje haljina u Sarajevu. Radile su i tokom Prvog svjetskog rata. Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ženske stručne škole radile su po nastavnom planu propisanim 1913. godine po kojem su škole trajale četiri godine. Od toga, prva godina školovanja bila je pripremna za sve učenice, drugu i treću godinu, učenice su pohađale u odvojenim odjeljenjima: za rublje i za krojenje. Četvrtu godinu, učenice su imale praktičnu nastavu. Godine 1932. donijet je Zakon o ženskim zanatskim i ženskim stručnim učiteljskim školama sa neznatnim izmjenama.

U ženskoj stručnoj školi učili su se sljedeći predmeti: srpskohrvatski jezik i poslovni sastavci, račun, realije (zemljopis, povijest i prirodne nauke), prostoručno crtanje, ručni rad i crtanje krojeva, obrtno računstvo, obrtno knjigovodstvo i pravila o obrtima, poznavanje materijala i kućanstva, poznavanje kostima, dekorativno crtanje, nauka o čuvanju zdravlja, njega i odgoj djece i njemački ili mađarski jezik.

U ženskoj zanatskoj školi učili su se sljedeći predmeti: stručni praktični rad, crtanje krojeva, srpskohrvatsko-slovenački jezik, račun, zanatsko računovodstvo i kalkulacija, poznavanje robe i domaćinstvo, istorija i zemljopis, dekorativno crtanje, vjeronauka, higijena, ručni rad, umjetni i narodni vez, gimnastika i pjevanje.

U školu su se mogle upisati učenice koje su uspješno završile ili pripravno godište ženske stručne škole ili najmanje dva godišta više narodne škole, koje su imale 14 godina i ljekarsko uvjerenje. Učenice koje su željele da se upišu u pripravno godište trebale su da imaju završenu osnovnu školu, 13 godina života i ljekarsko uvjerenje. Disciplina u školama je bila na zavidnom nivou, pa se popravni ispit nije mogao održavati iz praktičnih radova, a razred se mogao ponavljati samo jedanput.

Pri ovim školama otvarali su se posebni tečajevi za izučavanje i usavršavanje u zanatskim strukama koje su u toj školi bile zastupljene, a bili su namijenjeni odraslim djevojkama i ženama. Polaznicama se izdavalo uvjerenje da su tečaj pohađale, a isto im nije davalo pravo na polagnje ni kalfenskog ni majstorskog ispita, već je služilo samo za lično usavršavanje. Tečajevi su bili razvrstani po zanatima i trajali su jednu školsku godinu. Zadatak ženskih stručnih i zanatskih škola bio je da obrazuje mlade djevojke u raznim zanatima i da ih pripremi za samostalne radnice i dobre domaćice što je vodilo i opštem unapređenju kućne industrije.

Postojanje ovih škola imalo je izuzetan značaj u uključivanju žena u privredni život, samostalnom privređivanju žena i njihovoj finansijskoj nezavisnosti. Ove škole su odigrale značajnu ulogu u emancipaciji žena grada Sarajeva u periodu između dva svjetska rata.

Izložba „Ženske stručne škole u Sarajevu između dva svjetska rata“ ima za cilj predstavljanje sistema obrazovanja ženske populacije u gradu Sarajevu, kako djevojčica tako i odraslih djevojaka i žena, i njihovo stručno osposobljavanje u različitim zanatima u međuratnom periodu. Takođe, i predstavljanje vrijednog sadržaja kojeg kriju arhivski fondovi ženskih stručnih škola Historijskog arhiva Sarajevo, a koji su neprocjenjivo blago za istraživanje istorije školstva i prosvjetnih prilika u gradu Sarajevu.

Autorice izložbe su viši arhivist Aleksandra Pijuk-Pejčić i viši arhivski tehničar Amela Bedaković.