otvaranje 27. marta
Izložba fotografija Damira Salkića “Moj put” u SARTR-u
Izložba se sastoji od niza fotografija nastalih 2013. godine koje ilustriraju jedan dan u pokretu – od kuće do škole – jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih komičara Jasmina Džemidžića
Na svjetski dan teatra, 27. 3 u 18h, prije izvođenja predstave „Moj sin samo malo sporije hoda“ u prostorijama SARTR-a biće otvorena Izložba fotografija Damira Salkića „MOJ PUT“.
Izložba se sastoji od niza fotografija nastalih 2013. godine koje ilustriraju jedan dan u pokretu – od kuće do škole – jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih komičara Jasmina Džemidžića. Izložba ujedno predstavlja i refleksiju autora na vlastitu borbu sa svakodnevnim preprekama u sistemu i zajednici, ali je i omaž prijatelju koji već tri godine nije sa nama. Izložba fotografija će biti otvorena uz igranje predstave “Moj sin samo malo sporije hoda” kako bi se na više nivoa poslala poruka o položaju lica s invaliditetom i potaknule promjene za dostojanstvo njihovih života.
„Fotografija je hobi koji me ispunjavao, ali sa razvojem moje bolesti fotografiranje je postalo fizički prezahtjevno i gotovo nemoguće. Krajem prošle godine dragi prijatelj Nikola Blagojević me natjerao da učestvujem u radnom projektu fotografiranja zubotehničkih elemenata za udžbenik. Zatvoreno okruženje studija i podešene scene mi je dokazalo da nije nemoguće fotografirati, samo je neophodno da promijenim parametre svog hobija. U tome sam uspio naći snagu da otvorim arhivu i selektujem i pripremim ove fotografije uz pomoć drugog prijatelja i ujedno fotografa. Jasmin je uvijek bio jako inspirativna osoba kojoj nije bilo mrsko da se bori s nemogućim izgledima uprkos lošoj startnoj poziciji. Ove fotke su homage njegovoj ličnosti jer bio mi je jako dugo pravi prijatelj. I jedino prirodno što sam osjećao jeste da se sjetim njega – kako nije više sa nama – na jedini način na koji znam.
Tematika koja pogađa lica s invaliditetom se primarno svodi na socijalnu zaštitu. Potrebe su individualno različite, no ono što ja najviše raspoznajem je nedostatak sistema i zakona koji tretira pitanje personalne asistencije, stvarnih potreba za ortopedskim / medicinskim dodacima, invalidnine i ono što nas najviše boli a to su arhitektonske barijere.“- Damir Salkić, autor izložbe.
