Ivica Bobanović Ćolić skulpture od stabala i grana predstavio mostarskoj publici

Izložba Ivice Bobanovića Ćolića “Odjeci sjećanja”, na kojoj je hrvatski kipar predstavio svojih 20 radova u drvetu, otvorena je u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače.

Izložba je rezultat međuinstitucionalne saradnje Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače i Sveučilišne galerije Sveučilišta u Mostaru.

Kipar Ivica Bobanović Ćolić, po vlastitim riječima, uvijek je bježao od zadanog i godinama je od starih stabala i polomljenih grane pravio umjetnička djela.

Vjeran svom likovnom rukopisu

-Prvo treba vidjeti drvo, onda u glavi malo posložiti i onda ruke odrade svoje. I gotovo. Na kraju dobiješ čistu formu i drvu, koje bi netko naložio, udahneš novi život. Moje skulpture nemaju glatku površinu, nisam ih brusio, tako da onaj koji dođe i pogleda to drvo vidi da iz njega ide dalje život, a upravo onaj koji gleda mora sam osjetiti kuda će se to širiti – pojasnio je svoj proces staranja Bobanović Ćolić.

Voditelj Sveučilišne galerije Marin Ivanović istaknuo je kako je tradicija hrvatske skulpture uvijek bila bazirana na mikrolokaciji i bavila se onim što je u nekoj mikrosredni važno, što je dijalekt nekog prostora u likovnom smislu.

-Tako je Ivica Bobanović Ćolić na Pelješcu skupljao različite vrste drveta i od njih pravio skulpture. Bobanović Ćolić s drvetom eksperimentira čitav svoj život i to je imanentna stvar njemu. Umjetnik ostaje vjeran svom likovnom rukopisu i u drvetu pronalazi esenciju društva, esenciju bivanja, topline, krajolika, ekologije i umjetnosti – kazao je Ivanović.

Po njegovim riječima, drvo je esencijalan element čovjekovog bivanja u primordijalnoj kulturi kojoj se mi sada, na neki eksperimentalan način, vraćamo.

Drvo kao glavni materijal

Ivica Bobanović Ćolić rođen je 1946. godine u Kuni na Pelješcu. Njegovi počeci likovnog stvaralaštva sežu u 1971. godinu, a intenzivno počinje s radom 1980-tih godina, kada mu, na inicijativu akademika Cvita Fiskovića, drvo postaje glavni materijal, a motorna pila pomagalo u radu.

Do sada je imao nekoliko grupnih i samostalnih izložbi u Zagrebu, Orebiću, Metkoviću, Dubrovniku i Splitu. Sudjelovao je na brojnim likovnim kolonijama.

Osim skulptura manjeg formata, izradio je i nekoliko skulptura za javne prostore: skulpturu „Gospe“ za kapelicu u Seulu u Južnoj Koreji, kip Svetog Sebastijana za istoimenu kapelu vojne škole u Jastrebarskom te „Raspelo“, koje je postavljeno na prilazu samostana Delorita u njegovoj rodnoj Kuni, gdje i dalje živi i radi.