Historijski arhiv priređuje izložbu o ženskim stručnim školama u Sarajevu

Izložba “Ženske stručne škole u Sarajevu između dva Svjetska rata” autorica Aleksandre Pijuk-Pejčić i Amele Bedaković bit će otvorena 13. septembra u Muzeju Sarajeva – Brusa Bezistan, u organizaciji Historijskog arhiva Sarajevo.

Ta arhivska institucija čuva arhivsku građu osnovnih i srednjih škola koje su djelovale ili još uvijek djeluju u gradu Sarajevu. Arhivska građa nastala radom tih ustanova odnosi se na period od 1880. do 1995. godine.

Građa koja se odnosi na rad ženskih stručnih škola u Sarajevu između dva svjetska rata broji ukupno četiri arhivska fonda. To su – Ženska stručna zanatska škola, Stručna zanatska škola tekstilnog pletenja, Ženska stručna zanatska škola pri “Osvitanju” i Ženska zanatska škola dobrotvorne zadruge “Srpkinja”.

Ženska stručna zanatska škola osnovana je 1913. godine. Bila je državna i radila je do kraja posmatranog perioda. Stručna zanatska škola tekstilnog pletenja osnovana je 1927. godine. Bila je državna i egzistirala je do 1934. godine kada je pripojena Muškoj zanatskoj školi u Sarajevu kao jedno njeno odjeljenje. Ženska stručna zanatska škola pri “Osvitanju” i Ženska zanatska škola dobrotvorne zadruge “Srpkinja” bile su privatne škole i iz dostupne građe nije poznato kada su osnovane.

Prve ženske stručne škole u Sarajevu osnovane su Naredbom Zemaljske vlade od 18. oktobra 1913. godine kojom je odobrena organizacija i nastava ženskih stručnih škola za šivanje rublja i krojenje haljina u Sarajevu. Radile su i tokom Prvog svjetskog rata.

Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ženske stručne škole radile su po nastavnom planu propisanim 1913. godine po kojem su škole trajale četiri godine. Od toga, prva godina školovanja bila je pripremna za sve učenice, drugu i treću godinu, učenice su pohađale u odvojenim odjeljenjima: za rublje i za krojenje. Četvrtu godinu, učenice su imale praktičnu nastavu. Godine 1932. donijet je Zakon o ženskim zanatskim i ženskim stručnim učiteljskim školama sa neznatnim izmjenama.

U ženskoj stručnoj školi učili su se – srpskohrvatski jezik i poslovni sastavci, račun, realije (zemljopis, povijest i prirodne nauke), prostoručno crtanje, ručni rad i crtanje krojeva, obrtno računstvo, obrtno knjigovodstvo i pravila o obrtima, poznavanje materijala i kućanstva, poznavanje kostima, dekorativno crtanje, nauka o čuvanju zdravlja, njega i odgoj djece i njemački ili mađarski jezik.

U ženskoj zanatskoj školi učili su se – stručni praktični rad, crtanje krojeva, srpskohrvatsko-slovenački jezik, račun, zanatsko računovodstvo i kalkulacija, poznavanje robe i domaćinstvo, istorija i zemljopis, dekorativno crtanje, vjeronauka, higijena, ručni rad, umjetni i narodni vez, gimnastika i pjevanje.

Pri ovim školama otvarali su se posebni tečajevi za izučavanje i usavršavanje u zanatskim strukama koje su u toj školi bile zastupljene, a bili su namijenjeni odraslim djevojkama i ženama. Polaznicama se izdavalo uvjerenje da su tečaj pohađale, a isto im nije davalo pravo na polagnje ni kalfenskog ni majstorskog ispita, već je služilo samo za lično usavršavanje. Tečajevi su bili razvrstani po zanatima i trajali su jednu školsku godinu. Zadatak ženskih stručnih i zanatskih škola bio je da obrazuje mlade djevojke u raznim zanatima i da ih pripremi za samostalne radnice i dobre domaćice što je vodilo i opštem unapređenju kućne industrije.

Postojanje ovih škola imalo je izuzetan značaj u uključivanju žena u privredni život, samostalnom privređivanju žena i njihovoj finansijskoj nezavisnosti. Ove škole su odigrale značajnu ulogu u emancipaciji žena grada Sarajeva u periodu između dva svjetska rata.

Izložba “Ženske stručne škole u Sarajevu između dva svjetska rata” ima za cilj predstavljanje sistema obrazovanja ženske populacije u gradu Sarajevu, djevojčica, odraslih djevojaka i žena te njihovo stručno osposobljavanje u različitim zanatima u međuratnom periodu.

Također, i predstavljanje vrijednog sadržaja kojeg kriju arhivski fondovi ženskih stručnih škola Historijskog arhiva Sarajevo, a koji su neprocjenjivo blago za istraživanje istorije školstva i prosvjetnih prilika u gradu Sarajevu.

Autorice izložbe su viši arhivist Aleksandra Pijuk-Pejčić i viši arhivski tehničar Amela Bedaković, saopćeno je iz Historijskog arhiva Sarajevo.