na izložbi i slikovnica
Hadžimejlić: Slikajući tražila sam odgovore, ali odgovora nema
Slikovnica se sastoji od deset poglavlja sa simboličnim naslovima: Natjecanje, Posjedovanje, Žrtva, Sudbina, Nada, Sreća, Proslava, Postojanje, Posjedovanje, Razočarenje
“Tamo gdje sudbine rastu“, „Život je ruža“,“ Lovac na sreću“, „Odlazak čovjeka u krombi kaputu“,“ U slavu prolaznosti“, „Razočarenje pompejske“ djevojke,“I šta sad“, „Milje“, „ Teta razapeta“ i „Čuvar nade“, nazivi su slika likovne umjetnice Amele Hadžimejlić koje će biti predstavljene na izložbi “Deset slika bez odgovora” 7. novembra u Sarajevu.
Radovi će biti i u art- knjizi, slikovnici istog naziva koja će također biti predstavljena na otvaraju izložbe, a kojom će ujedno svečano biti i otvoren Centar za umjetnost i umjetničku edukaciju “ArkA” u Sarajevu, Logavina 20.
Govoreći o ovom ciklusu slika Amela Hadžimjelić kaže u razgovoru za Fenu da svaka njena slika nastaje tako da se ona pita o onome šta je to šta vidi.
– Na neki način bavim se onim dječjim i osnovnim filozofskim pitanjima – Otkud mi ovdje? Zašto smo razočarani? Zašto smo sretni? Zašto se radujemo? Šta je sreća, a šta smisao? To su sve neka bezvremena pitanja od postanka čovječanstva. Tu se ništa ne mijenja. Šta je nada? Zašto se čovjek nada? Što je krajnji ishod nade? Kako se nada čuva? – ističe ona.
Navodi da je iz konteksta slika u kojima je slikajući ih tražila odgovor, proizišao i tekst koji je napisala u namjeri da na interesantan način približi gledaocu njeno vizuelno istraživanje.
– Slikala sam i naslikala ali odgovora nema. Jer tu zaista odgovora nema. Sve te slike koje ugledah i tražeći odgovor naslikah kao pokretne slike koje se kroz vrijeme ponavljaju – istaknula je Hadžimejlić.
Ona kaže da je cjelokupni njen umjetnički rad prije svega zasnovan na zapitanosti, te da je sve što je radila i radi zasnovano na određenim pitanjima, kroz različite forme izraza.
– Sve što sam radila je jedan istovjetni koncept, u kojem vizualno istražujem ono što vidim ili slutim oko sebe, produbljujem vlastiti pogled i misao – ustvrdila je.
“Deset slika bez odgovora” su rađene kombinovanom tehnikom, slikane uljem i akrilikom na drvenoj podlozi, uz asamblaž različitih materijala, heklanog konca, špage, spužve…
Izložbu će pratiti art knjiga u kojoj uz svaki sliku slijedi i njeno tumačenje koju je uredila književnica Ferida Duraković, a recenzent je filozof i pisac Predrag Finci.
Ferida Duraković o slikovnici “Deset slika bez odgovora” zapisuje – “Duša Amele Hadžimejlić je stara duša smještena u tijelo savremenosti. Takva duša ništa ne vidi prvi put. Takva duša sve vidi prvi put. Njene su riječi radoznale koliko i mudre. Starinske koliko i odraz (pre)moderne ljudske tjeskobe. U svijetu s viškom sebičnosti i manjkom empatije. S viškom izvještačenosti i manjkom znanja. Svaka od ovih slika je starinski vez preko kojeg Amela ispisuje neonsku usamljenost bića” – zapisala je Duraković.
Recenzent slikovnice Predrag Finci zapisao je da je Amela Hadžimejlić ovaj put autorica na dva načina, i kao slikarica, i kao spisateljica.
“Odmah pada u oči: slike ne ilustriraju tekst, nego vode ka daljem promišljanju pitanja koja se javljaju najprije u vizualnom obliku, kao znak onoga što će biti označeno, a potom je značenje naslikanog diskutirano u tekstu. Tekst je potaknut slikom. Napisano je produžetak naslikanog”, zapisuje Finci.
On navodi da je u deset slika Amela ispričala deset lijepih priča, bajki za odrasle. “U svakoj od tih bajki ima mnogo živosti, upečatljivih prizora, slutnji. U svakoj je zagonetka onoga što je slikano. U svakoj toj bajci ima ljepote i strepnje: hoće li sve biti baš tako lijepo, što je iza ovih očaravajućih prizora, što će se dogoditi poslije, što će nastati iz događaja kojem svjedočimo na slici, kakvu aporiju u sebi skriva ono što vidimo? I kako zapisuje Finci ova bajka za odrasle u sebi nosi ozbiljna, teška pitanja. Ako u njima postoji neki odgovor, onda je i taj mogući odgovor opet pitanje, jer je stvaralačka dilema uvijek dilema.
Zato u ovim slikama, smatra Finci, trebamo i sami osluškivati vizualiziranu priču i tragati za smislom znaka. Ući u svijet slike, gledati i razumijevati njenu lijepu, ali i tešku zagonetku.
Slikovnica se sastoji od deset poglavlja sa simboličnim naslovima: Natjecanje, Posjedovanje, Žrtva, Sudbina, Nada, Sreća, Proslava, Postojanje, Posjedovanje, Razočarenje.
Amela Hadžimejlić u razgovoru za Fenu kaže da će Slikovnica zamijeniti i katalog, te da reprodukcije slika nisu kataloški obrađene, nego im je data druga dimenzija. Povezane su sa tekstom, bajkom, da bi zaintrigirale čitaoce i posmatrače, da zaista pogledaju, tj. da pročitaju. Da počnu razmišljati o slici. Da pojme da umjetnička “slika” nije samo nešto što treba da bude lijepo ili da ukrašava prostor. Također, i da kroz formu slikovnice slike mogu biti dostupne i široj javnosti.
Nakon Sarajeva izložba će u proljeće, na poziv kustosice Antonije Modrušan otputovati u Hrvatsku, gdje će biti izložena u galeriji Sv. Krševana u Šibeniku.