“Gospođica” je lik značajan za sve ljude u 21. vijeku

Predstava Narodnog pozorišta Republike Srpske “Gospođica”, koju je prema djelu Ive Andrića i dramatizaciji Vanje Ejdus režirala i adaptirala Đurđa Tešić, izvedena je u okviru Takmičarskog programa Pozorišnih igara Bosne i Hercegovine u Jajcu.

Radnja predstave “Gospođica” odigrava se u decenijama velikih potresa i promjena na kraju devetnaestog i početku dvadesetog vijeka u godinama koje su došle nakon Prvog svjetskog rata i propasti dva velika carstva. U tim okolnostima odigrava se životna priča Rajke Radaković – Gospođice.

Ona prikazuje sudbinu žene koja je, stalno s mukom pokušavajući da razumije vremena koja se mijenjaju, sve posvetila nastojanju da ispuni davni, teški očev zavjet i tako, grozničavo štedeći i strasno stičući, čitav život provela bez ljubavi i prave radosti, otuđena i sama, sve do tragičnog kraja.

Prepuna sala

Zanimljivost vezana za Andrićevu “Gospođicu” kad je riječ o uprizorenjima na pozorišnim daskama jeste da ona nisu česta. Dramatizaciju “Gospođice” uradio je Marka Foteza 1962. godine. Po toj dramatizaciji postavljena je predstava 2013. u Jugoslovenskom dramskom pozorištu koju je režirao Gorčin Stojanović.

Sala Doma kulture Jajce bila je prepuna, jer kao da je postalo uobičajeno da posjetioce Igara oduševe članovi ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske Banja Luka. Ovaj put to su bili Slađana Zrnić, Nataša Ivančević, Snježana Mišić, Belinda Stijak, Bojan Kolopić, Danilo Kerkez i Pavle Pavić.

U predstavi učestvuju i članovi Simfonijskog orkestra Narodnog pozorišta Republike Srpske Anastasija Marić (violina) i Marko Kovačić (kontrabas). Scenografkinja je Dragana Purković Macan, kostimografkinja Ivana Ristić, kompozitor Vladimir Pejković.

Slađana Zrnić koja tumači lik gospođice istakla je da to bio veliki izazov, ali da je sve vrlo jednostavno teklo.

– Mislim da smo tek na pola procesa shvatili koja je to odgovornost što postavljamo taj komad. I nisu bili nikakvi porivi da želimo pretenciozno pokazati da mi umijemo da postavimo roman na sceni, nego je jednostavno ta priča toliko aktuelna. Jednostavno je taj lik toliko značajan za sve ljude u 21. vijeku, jer ona je 21. vijek i uopšte ta tema, tog novca – kazala je Zrnić, dodavši da je i režiserki Đurđi Tešić to bila najveća intriga šta je taj novac i kako on utiče na čovjeka i kako je u stanju da na osnovu njega formira karakter.

Na konstataciju voditelja okruglog stola Zorana Mlinarevića da je uobičajeno da se tvrdice ismijavaju, karikiraju da su obično likovi za komedije, ali da je gospođica na neki način drugačije prikazana, Zrnić je konstatovala da i u ovoj postavci ima komičnih elemenata.

– Ne može to da se izbjegne, upravo zbog tog apsusrda njenog. Kako ona tim vlada, kako se bori, kako zatomljuje sve što je ljudsko – navela je Slađana Zrnić.

Ona je podvukla da o predstavi i nema šta da se kaže, jer to se vidi, to se gleda i to se osjeti.

Scenska priča o Gospođici teče u dva nivoa – dio koji govore naratori i onaj dio koji pripada likovima. Tako narator priča priču na ekavici a likovi govore ijekavicom.

Andrić je volio historiju

Govoreći o tome glumci iz predstave su naveli da su i na ovaj način ispoštovali bogatsvo jezika, te podvukli da je i u romanu napisano tako da narator priča priču na ekavici, a svi su ostali na ijekavici. Također su istakli da je bilo zanimljivo propitivati odose naratora prema Gospođici – da li je brane, da li je kude…

Strajo Krsmanović smatra da se režija i dramaturgija jako mudro prožimaju.

– Andrić je zapravo volio istoriju. On se na svaki način, u svakom svom djelu bavio istorijom. Priča o tvrdici je zapravo priča o vremenima. Priča do Prvog svjetskog rata, priča od Prvog svjetskog rata…Ta istorija je u ovoj predstavi jako diskretno i pametno postavljena, bez velikog dociranja. Samo s ponekim detaljem koji osvijetli cijelu istorijsku situaciju i cijeli kontekst te otvori novi prostor – podvukao je Krsmanović.

On je istaknuo i teškoću dramatizacije Andrića.

– Odjednom vidiš da je stvar vrlo jednostavna, zato što je dramatizacija usmjerila stvar ka priči, ka fabuli. A režiji je dato da taj background uradi na način koji nije direktan. Nego se jako suptilno, jako lijepo prožimalo – podvukao je Krsmanović, dodavši da su glumci to vrlo tačno vodili.