Goražde bi trebalo imati “suvenir grada”

Goraždanin Aziz Mujezinović, inžinjer hemijske tehnologije u penziji, od ranog djetinjstva gaji ljubav prema umjetnosti. Slikanje, modelarstvo kroz izradu različitih suvenira te različite inovacije su ono što ispunjava njegovu dušu i slobodno vrijeme.

Cijeli svoj radni vijek proveo je u struci, radeći najprije u bivšoj Hemijskoj industriji (HI) Azot u Vitkovićima, potom u goraždanskoj firmi „Pobjeda“ u kojoj je radio 30 godina, a posljednjih šest godina do odlaska u penziju ispunio je radeći kao profesor stručnih predmeta u Srednjoj tehničkoj školi „Hasib Hadžović“.

Za razgovoru za Fenu ističe kako je oduvijek gajio ljubav prema umjetnosti, ali da je tek sada u prilici da joj se posveti, s obzirom da ranije nije imao dovoljno slobodnog vremena.

„ Uvijek sam volio da slikam, osvajao nagrade na izložbama. Kada sam završavao osnovnu školu govorili su „on je predodređen za likovnu akademiju“. Međutim, otac je uticao na to, jer nije vjerovao da se od toga može živjeti, pa sam po završetku hemijske tehničke škole, završio tehnološki fakultet u Tuzli. Možda je bio u pravu, jer umjetnost se malo cijeni, ali bez obzira, to je ostala moja velika ljubav“, kaže Mujezinović.

Prisjeća se kako su ga profesori, u vrijeme studentskih dana, pitali za prezime

„ Ja sam se šalio i govorio da mi je amidža poznati umjetnik Ismet Mujezinović čije sam izložbe redovno posjećivao. Evo sada sam u prilici da i sam slikam i izrađujem suvenire karakteristične za ovo podneblje“, ističe uz napomenu da mu je prostor za izradu radova omogućio prijatelj, goraždanski slikar Jasenko Dostović

„ Ponudio mi je svoju radionicu u kojoj radim i stvaram. Nije to samo slikanje već i modelarstvo, vjerovatno je to povezano jer obično su kipari dobri slikari i obrnuto. Izrađujem različite suvenire karakteristične za Goražde, koje je voćarski kraj, a u kojima dominira jabuka, sa slikom grada u pozadini koju sam slikam. Tu je i splav koji izgleda kao daje na vodi. Koristim različite materijale, sve je to ručni rad. Mislim da bi bilo dobro da i Goražde po uzoru na druge sredine ima „Suvenir grada“ pa da se ljudi iskažu. Možda Turistička zajednica da to pokrene“ – priča Mujezinović.

Ponosan je i na „ibret česmu“ koju je takođe sam izradio i koja izaziva posebnu pažnju, kao i na različite inovacije.

„ Čude se ljudi kako voda teče, a nema nikakvog dotoka. Nije je bilo lako uraditi, zahtjevna je, ali nakon nekoliko propalih pokušaja uspio sam. I moj zubar se oduševio i zatražio da mu napravim. Kaže, kada mi pacijenti dođu da ih boli zub, nek se ibrete i zaborave. Ima ljudi koji se iznenade kada im kažem cijenu ali ja odgovaram – ibret česma-ibret cijena, jer ne prodaje se samo česma, već fazon kako ona radi“ – pojašnjava.

Što se tiče inovacija, Mujezinović je tokom svog radnog vijeka dobijao i plakete. Smatra da inovativnost dolazi iz neke potrebe.

„ Sada sam osmislio različite proizvode, ali problem je što se u Goraždu ne može napraviti prototip, a bez toga ideju ne možemo realizovati. Evo recimo, kada je vani minus šoferšajbnu je vrlo teško očistiti, ali ona se može otopiti. Priključi se jedan grijač, ima gumeni brisač i to je gotovo za minut. Ja sam to isprobao, potpuno sigurno je i moglo bi se plasirati uz zimsku opremu. Uradio sam i jedan roštilj koji je jako ekološki, sa polugama. Masnoća ne kaplje na ugalj, nema dima i vrlo je praktičan. Takođe osmislio sam i peristatičku pumpu koja recimo iz potoka vrši usisavanje i izbacivanje vode. Radi bez struje dan-noć i može izbaciti vodu na velike visine. Evo pozivam zainteresovane majstore da to zajedno napravimo, naravno uz dogovor“, kazao je Mujezinović u razgovoru za Fenu.