Deseta godišnjica Art kuće sevdaha: Sevdalinka je najljepša pjesma

Bosanskohercegovačka narodna pjesma – sevdalinka u posljednjih deset godina dobila je mjesto koje zaslužuje zahvaljujući Art kući sevdaha, a kao vrhunac toga bilo bi i njeno uvrštavanje na listu nematerijalne baštine UNESCO-a na čemu se uveliko radi.

Potvrđuje to u razgovoru za Anadolu Agency (AA) i Zora Dubljević, dugogodišnja vokalna interpretatorka koja je na tradicionalno druženje izvođača sevdalinke, koje se organizuje povodom godišnjice Art kuće sevdaha, stigla iz Makarske.

“Pa to je fantastično što je urađeno. Nikada bolje nije napravljeno ništa nego ovo što imamo sada. Ja znam kada su započinjali, došla sam iz Makarske i svi su bili oduševljeni. Nikada se ovo nije desilo, da imamo ovaj jedan kutak gdje se njeguje sevdah”, kaže Dubljević, koja kaže da joj Sarajevo veoma nedostaje.

Navodi da se još bolje treba posveti sevdalinki, jer to je najljepša pjesma koja postoji.

“Ja volim i klape u Dalmaciji, jako volim da slušam i gledam, ali sevdah je sevdah”, ističe Dubljević,

Vjeruje da bi uvrštavanje sevdalinke na listu nematerijalne baštine UNESCO-a moglo i trebalo biti ono što će sevdalinki donijeti ono što treba.

“Imamo kome ostaviti sevdalinku”, kaže Dubljević.

Sjeća se melodije njenog brata Radeta, “Prva ljubav”. To je, ističe, zaista bila njegova prva ljubav koja je posvećena Olgici.

“Kada sam je čula, a trebala je pjevati Anđelka Stanković iz Zagreba, zamolila sam profesore da ja pjevam bratovu pjesmu na festivalu Ilidža. Kažu mi, vi ste dobili od Joze Penave pjesmu. Puno sam snimala i snimat ću pjesme Joze Penave, rekla sam. Sada želim od brata. I otpjevala sam je ljudski. Ali, nisam dobila zlatnu ploču nego treću nagradu stručnog žirija. Ali, snimila sam je za Jugoton i dobila zlatnu ploču u Domu armije u Sarajevu”, prisjeća se Zora.

Sevdalinka je, kaže, kao i Sarajevo, njen život.

“Ja sam rođena tu, završila Drugu žensku gimnaziju, željela farmaciju, ali nije bilo farmacije da se studira nego Zagreb ili Beograd, a ja nisam imala mogućnosti. Rekla sam, idem, studiram pravo i nisam se pokajala. Divna je to nauka, a završila sam nakon 15 godina. Nisam radila ni dana kao pravnik. Ali, sve što čovjek želi, to i napravi. Ako nemate interes i želju nećete ništa uraditi”, poručila je Dubljević.

Na druženje je stigao i Mostarac Edin Pandur.

“U novije vrijeme se posvećuje pažnja u raznim oblicima aranžmanima, raznim pristupima sevdalinci i ja mislim da se sve može isfiltrirati i da ide nabolje. Ima mladih ljudi koji još dobro nemaju iskustva, ali se oni filtriraju kroz svoj rad, kroz komponovanje. Mislim da će to ići nabolje”, navodi Pandur.

Dovoljno je, kaže, samo spomenuti Art kuću sevdaha i sve je jasno.

“Tu nema greške, jer tu dolaze djeca iz osnovnih škola, iz srednjih, održavaju se predavanja, pa ako upamte nešto, hvala Bogu”, navodi Pandur.

Kaže da je sa sevdalinkom živio kao dijete, sa mamom, tatom, braćom koja su pjevala u kulturno-umjetničkim društvima. Ali, život ga je opredijelio da prvo zapjeva zabavnu muziku i to na Prvom šlageru sezone.

“Do 1972. godine sam pjevao na Šlageru sezone, pa gradske pjesme, romanske i stare narodne pjesme”, navodi Pandur.

Kaže kako je pjesmu “Nek’ mirišu avlije” napisao Adnan Bajramović iz Visokog, a on napisao aranžman.

“Dao sam pečat interpretacijom i tim aranžmanom. Pečat jednom događaju. Nisam pravio hit, ja sam pravio ugođaj, odnosno događaj. Tu je i pjesma ‘Selam, selam’, pa ‘Moj Mostar”, jer sam Mostarac. Imam raznih asocijacija prilikom komponovanja, na djetinjstvo, na dolazak u Sarajevo gdje sam došao 1965. godine. Po nagovoru kolega snimio sam narodnu pjesmu. Živio sam sa njom, ali nikada nisam došao dotle da ja snimim. Ali, eto sevdalinku sam volio i obreo se u njoj, jer sam volio pjesmu”, kaže Pandur.

Navodi da koliko je u stanju sluša i sada one koji su zaslužni za sevdah kao što su Zora Dubljević, Beba Selimović, Zehra Deović, Zekerijah Đezić, Safet Isović, Himzo Polovina…

“Jedne prilike Himzo Polovina mi je rekao: ti skoro ko ja pjevaš. Kažem ja ne se trudim, ali pjevam kao ti, jer smo mi tako pjevali. Jeste imaš pravo. Jer u Mostaru je malo drugačiji pristup, ali ništa tu ne kvari štimung sevdalinke i te narodne pjesme”, navodi Pandur, koji s ponosom ističe velike Mostarce koji su osim njega dali veliki pečat sevdalinci, ato su Spaso Berak i Ivica Bernadić.
Inicijativu za obnovu Velikih daira, gdje je smještena Art kuća sevdaha, pokrenulo je Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo i možda niko nije ni slutio da će taj objekat za svojih deset godina postojanja napraviti ogromne stvari kada je u pitanju očuvanje i njegovanje svega onog što se veže za sevdah i sevdalinku.

“Naravno da smo zadovoljni. Obilježavamo deset godina Art kuće sevdaha kao samoodrživog projekta. Ne finansiramo se iz budžeta, nismo nikome dužni. Pokrenuli smo mnogo stvari. Projekat koji smo pokrenuli, Art kuća sevdaha kao odredište i kao put se razvija u četiri paralelna pravca. I ono što je veoma zanimljivo, svi pravci se razvijaju i rastu”, rekao je Armis Mašić, predsjednik Skupštine udruženja ”Promokultura”.

Jedan od najznačajnijih pravaca su im interaktivne radionice za učenike osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo kroz koje je prošlo 7.640 učenika.

U muzeju, u 11 soba predstavljeno je 37 najznačajnijih izvođača sevdalinki i tekstopisaca, njihove ploče, instrumenti, tradicionalne nošnje, priznanja, predmeti koji su im pripadali… U Art kući sevdaha s ponosom ukazuju brojne predmete i sadržaje kao dio legata Instituta sevdaha “Omer Pobrić”, kao i biblioteku, CD shop…

Art kuća sevdaha otvorena je 8. maja 2008. godine. Ovog 8. maja, na desetu godišnjicu, na Baščaršijskom trgu priredit će spektakl kao poklon građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine.