Božićev “San o Everestu”: Kad nas više ne bude ostaje samo priča o nama (FOTO)

Sala Bošnjačkog instituta u Sarajevu bila je premalena da primi sve one koji su željeli slušati hrvatskog alpinistu Stipu Božića koji je večeras predstavio knjigu “San o Everestu”, svojevrsnu autobiografiju njegovog alpinističkog života.

Ovim izdanjem proslavio je 40 godina od svog prvog uspona na najviši planinski vrh na svijetu Mount Everest na 8.848 metara nadmorske visine. Te 1979. godine bio je 85. čovjek kojem je to uspjelo, a bio je jedan iz grupe od 24 alpinista iz Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Promotori knjige Miroslav Ivić i Ivana Vladović iz “Slobodne Dalmacije” govorili su večeras o povezanosti ovog lista sa Stipom Božićem, kazavši da su njegovi tekstovi punili stranice tih novina, a novinari “Slobodne Dalmacije” pisali su o svim uspjesima ovog alpiniste.

Kako je Božić, kažu, uspješan u svakom segmentu života pokazao se i kao neko ko je izvrstan putopisac i snimatelj, zbog čega mu je “Slobodna Dalmacija” ove godine uručila i nagradu za životno djelo za novinarstvo.

S Božićem u timu te 1979. godine bili su još Muhamed Šišić i Muhamed Gafić, vrhunski bosanskohercegovački alpinisti koji su večeras s brojnim okupljenima na promociji podijelili detalje sa te, kako kažu, slavne ekspedicije.

Prisjetili su se jedne strašne noći kada su mislili da će ostati na Everestu bez šatora i veza jer ih je tokom spuštanja uhvatila jaka oluja, a kažu da su preživjeli samo zbog zajedništva i timskog rada držeći jedan drugog budnim jer je u tim trenucima najvažnije ostati budan.

– Ova knjiga u svom nazivu ima riječ san i to odmah podsjeća na to da svi imamo neke snove, a šta je život bez sanjanja i želje za ostvarenjem snova – kazao je Gafić, dodajući da ova knjiga sadrži tajnu autorovog uspjeha.

Knjiga donosi, ističe, pravi sjaj Himalaja uz opise planine, Nepala, Pakistana, običaje i kulturu ljudi, ali taj sjaj sada polagano blijedi jer ovaj vrh svijeta danas pokušavaju osvojiti svi koji imaju dovoljno novca, ponekad plaćaju šerpase, vitezove Himalaja, da im nose teret, postavljaju kampove i vežu užad.

O Stipi Božiću govorio je večeras i bh. alpinista i bivši predsjednik Planinarskog saveza BiH Zehrudin Isaković koji je kazao da su ovom knjigom potvrđena sva njegova saznanja o autoru – virtuozu penjanja, kamere i pisane riječi, alpinisti koji može stati rame uz rame s najboljim svjetskim penjačima.

– Ova knjiga čita se u dahu i istovremeno ostavlja bez daha. Nekim ljudima treba dati dva života, jedan da ga prožive i drugi da pišu o njemu, ali Stipe Božić proživio je sve te velike avanture i stigao o njima pisati u mnogim knjigama, a ova je kruna svih – naglasio je Isaković.

Nakon što su njegovi saradnici i prijatelji imali samo riječi hvale, Božić je kazao da se osjeća kao da je na vlastitom sprovodu jer se toliko pohvala o nekome može još samo čuti u tim situacijama, zbog čega mu je drago da je mogao slušati o tome šta o njemu misle.

Opisao je sveobuhvatne pripreme za uspon na Everest prije 40 godina kada nije bilo opreme kakva se danas može kupiti, gubitku svog prijatelja Ang Phua, šerpe kojem je pomogao da se s najteže zapadne strane popne na vrh, ali tokom silaska skliznuo je s planine, što nije preživio.

Nakon toga, kaže, bio je potpuno slomljen, mislio je da ništa nema smisla, ali i da se nikada više neće vratiti na Himalaje, ipak učinio je to još dva puta, drugi put 1989. godine kada se popeo s južne strane i 1996. godine kada je trebao snimati prvog skijaša koji će se spustiti s vrha svijeta.

– Ono što alpinizam razlikuje od drugih sportova je to što kod fudbala, košarke i drugih sportova na kraju utakmice idete u svlačionicu, a za nas je dostizanje vrha tek kraj prvog poluvremena. Nakon toga ide teži dio jer smo umorni i kisika je malo, a potrebno je spusti se do logora – pojasnio je Božić.

Za uspon na vrh Everesta s najteže zapadne strane te 1979. godine trebalo im je 45 dana, 18 tona opreme koju je do 5.350 metara nadmorske visine nosilo 750 nosača 22 dana.

Božić je podsjetio i na molitve koje šerpasi izgovaraju bogovima za koje vjeruju da stanuju na vrhovima planina i običajima kada postavljaju zastavice u njihovu čast kazavši da je vrlo važno izmoliti tu molitvu.

I na kraju kaže ostaje ono pitanje zašto, zašto se to čini, a na to pitanje dao je jednostavan odgovor – zato što onda kada nas ne bude iza nas ostaje samo priča o nama.

U posljednjih šest decenija koliko se ljudi penju na Everest, vrh svijeta uspjelo je dosegnuti više hiljada njih, a u tom pokušaju život je izgubilo 287 ljudi, a samo ove sezone 11 penjača je poginulo.

Sir Edmund Hillary i nepalski šerpa Tenzing Norgay prvi su se popeli na Everest 1953. godine.