Beganović: Pjesničkim slikama do poetskog dokumentarca

“Mala antologija neprimjerene poezije o ranjivosti” ili na makedonskom “Мала антологија на непримерени песни за ранливоста” koju je priredila bh. književnica s makedonskom adresom Seida Beganović objavljena je prošle godine u makedonskoj izdavačkoj kući “Izraz” uz podršku Ministarstva kulture Makedonije. Recenzent je profesorica Elizabeta Šeleva.

U antologiju su uvršteni bh. autori: Ilija Ladin, Kemal Mahmutefendić, Admiral Mahić, Jozefina Dautbegović, Refik Ličina, Dragoslav Dedović, Darko Cvijetić, Suzana Lovrić, Faruk Šehić, Asmir Kujović, Tatjana Bjelić, Tanja Stupar Trifunović, Adisa Bašić, Naida Mujkić, Vladan Šipovac i Ernad Osmić.

Umjesto pogovora antologičarka je između ostalog zapisala “Ovo je knjiga o kostima, koja nije imala namjeru to da bude. Trebalo je da bude knjiga most preko vremena koje dijeli dvije zemlje, a sada mi liči na fotografiju sa duplom ekspozicijom smrti”.

Govoreći u razgovoru za Fenu o antologiji, Beganović ističe da je “Mala antologija neprimjerenih pjesama” koncept. Njen dokumentarac o Bosni o kojoj se ne zna mnogo u Makedoniji, jer rat je srušio mostove, a ona se priređujući je nije bavila autorima nego pjesničkim slikama koje je nizala u sinopsis poetskog dokumentarca.

Sastavljajući antologiju autorica je, kako kaže, imala brda knjiga pred sobom i ko zna koliko je hiljada stihova prevela da bi na kraju reducirala u priču u pjesmama za idealnog, “strogog i prostog” makedonskog čitatelja.

– I na kraju vidite jedan razoreni prostor pun kostiju, nježnosti, gnjeva, razočarenja, bunta, ironije. I drugo je ubjeđenje da empatiju koju sam kao ljudsko biće imala za moju zemlju ne vidim ovdje, nemam tu iluziju da je tragedija Bosne dobila negdje zasluženu milost – navela je.

Beganović kaže da je ova knjiga njen privatni dug Bosni i pomirenje sa sopstvenom nostalgijom.

– Moja Mala antologija je moja privatna rekoncilijacija, pomirenje, javno, za vijek vijekova, preko knjige, traženje oprosta i (iskupljenje) pred mojom rodnom Bosnom, kao prostorom i kulturom, što sam ga jednom odavno napustila geografski, ali ne i intimno – kazala je.

Govoreći o samom naslovu Antologije, Beganović pojašnjava da na makedonskom “neprimjereno” ne znači isto kao na bosanskom, te da bi to bilo bliže engleskom “unsuitable” (“neprikladan”).

– Kao lijek koji ne odgovara za neku bolest i ove pjesme stepenom komprimirane patnje i blagosti i nemira na momente su nepodnošljive – istakla je.

Govoreći o reakcijama na Antologiju u Makedoniji, Beganović kaže da se ta knjiga već predaje na komparativnoj književnosti kao model kako se pravi antologija, odnosno njena definicija.

– Studenti prave svoje seminare o njoj. U ovom momenetu profesori i kritičari je koriste kao upustvo koje autore čitati, zvati na književne susrete u Strugu… I što je najvažnije smatraju je više naučnim radom, ozbiljnom studijom koja ima težinu pedagoške ili naučne literature. Što nije bila namjera. Nisam očekivala toliko dobre krititike jer sam ipak izabrala teži put, umjesto da sklepam sve po redu i ugodim svima, ali ima tona takvih antologija ovdje. – mišljenja je ona.

Beganović navodi da je u Makedoniji veliki interes za Antologiju, a uspjehom i doprinosom smatra što je zbog ove antologije Bosna vraćena na spisak za Struške večeri, dok se kad je riječ o BiH o ovoj antologiji ne govori puno.

Naglašava da kod autora iz Makedonije postoji interes da se slična antologija makedonske književnosti objavi u BiH.

– Međutim, to je strahovito težak posao, istraživanje, prepjevi, selekcije i treba to nagraditi, a to je teži dio priče s izdavačima. Imam ponudu za pomoć cijele katedre i svih kritičara, imam pune rafove knjiga makedonskih autora, samo nedostaje bosanski poziv – navela je.

Govoreći o paralelama između dvije književnosti, u kojima i sama sudjeluje, Beganović kaže da nije komparativista da bude mjerodavna. Ali kao čitateljica i prevoditeljica vidi neke zlosutne oblake, klanove, pisce kojima je pisanje samo socijalna uloga, nedovršene tekstove, plagijate, kao da književni život guta književnost.

– A ja se ponekad pitam samo Zašto neko ovo piše? Izdavači polako uništavaju recepciju svojim promidžbama i ovdje i tamo. Ali ima nekoliko dobrih autora i moćnih umova koji ruše te trendove. O njima vjerujete znaju svi moji makedonski prijatelji. U Bosni nisu toliko ljubopitni kad su u pitanju njihovi makedonski suvremenici, onako čisto bez interesa. Izgleda da kulturnu politiku diktiraju ipak izdavači i u ovom momenetu rješavaju sudbinu obje literature – podvukla je Beganović.

Živeći godinama u Makedoniji a noseći i identitete iz Bosne gdje je rođena i odrasla, Beganović govoreći o tome da li je bosanska pjesnikinja s adresom u Makedoniji ili makedonska porijeklom iz BiH kaže da je njen poetski svijet međuprostor, a da je omiljeni joj makedonski pjesnik Aco Šopov, ovaj svijet nazvao Nebidnina.

– Živim između dvije Nebidnine čija su ludila nekompatibilna, ali mi obezbjeđuje gledište posmatrača koji traži zajedničke imenitelje ili bar ponavljanja koja postaju motivi. Kada sam dobila državnu nagradu za knjigu pozije “O ženama koje nemaju kuću i tri obična dana” rekla sam u intervju da sam razočarana jer su mi oduzeli drsku sintagmu kojom sam se rado poigravala, prestala sam biti “kulturološko siroče” – podvukla je.

Beganović podsjeća da stranci smo u svojim porodicama, mjestima rođenja, etno kulturi koju nam prišivaju na rukave kaputa.

– Naučila sam da te graničnike ne postavljaju samo preko stigme Stranac. I grijeh nije samo u porijeklu, nego različitosti, ni provincijalnost ove sredine nije sklona da oprosti posvećenost, moralni integritet, hrabrost ili pretjeranu senziblinost drugog bića. Ali to nije ništa novo – ustvrdila je Beganović.

Seida Beganović (1961. Zenica, Bosna i Hercegovina) pjesnikinja, romansijer, prevodilac. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala je na studijskoj grupi filozofija i sociologija. Prije rata u BiH radila je kao novinar, profesor filozofije, a potom, kad se uz nekoliko usputnih stanica skrasila u Skoplju kao sociolog, dramaturg, prevodilac, sada živi kao slobodan umjetnik.

Piše poeziju, kratke priče i romane, prevodi sa poljskog, ruskog, makedonskog i drugih južnoslovenskih jezika. Poezija joj je prevođena na turski, engleski, albanski, ruski, azarbejdžanski i druge jezike. Nagrađivana je za poeziju, a među nagradama ima i Nagradu Društva pisaca Makedonije “Književni most” za knjigu poezije “O ženama koje nemaju kuću i tri obična dana” i Zeničko-dobojskog kantona za knjigu godine za djelo “Otresanje pepela”. Autorica je scenarija za kratkometražne filmove i jedan dugometražni te brojnih adaptacija romana u dramski tekst.