Autorice filma “Undercovered” o hidžabu: To je film o slobodi (VIDEO)

Nejra Latić Hulusić i Sabrina Begović Ćorić autorice su filma “Undercovered” o šest žena čiji je izbor bio hidžab i koje to ni na kakav način nije spriječilo da nastave sa ličnom afirmacijom bilo da se ona ticala obrazovanja ili porodice. Autorice naglašavaju da je to film o pravu izbora, javlja Radio Slobodna Evropa.

Jedna od autorica Nejra Latić Hulusić kaže za RSE da film zapravo govori o slobodi. “Mi smo tu priču odabrali da pričamo preko simbola opresije danas u svijetu, odnosno preko komada tkanine koji to većini ljudi simbolizira – marame.”

Njena kokoleginica Sabrina Begović Ćorić rekla nam je da ovu priču pričaju ustvari prateći mladu sarajevsku fotografkinju Tesnim, koja nosi hidžab i koja je dobila nagradu u vrijeme kada su tražile likove za film. Ona je dobila nagradu National Geografica za fotografiju. “Pored nje, imamo sagovornice iz Sarajeva, pet mladih, divnih, naših, hajde da kažem, vršnjakinja, par godina gore ili dole, koje su svojom odlukom počele nositi hidžab i nose ga do dana danas.”

Tema dokumentarnog filma nametnula se, kako kažu, što zbog društvenih prilika u BiH i šire, tako i zbog ličnog iskustva redateljica s nerazumijevanjem i diskriminacijom zbog marame, komada tkanine koji je danas, prema riječima autorica, simbol opresije u svijetu.

Sabrina kaže da je sve krenulo na aerodromu u Holandiji, u Amsterdamu, na njihovom prvom putovanju van Bosne i Hercegovine, od kada se Nejra pokrila. “I tu smo naišli na službenika, kako se to kaže, carinika koji je Nejru odvojio na dodatno ispitivanje jer je vidio da ona je, je li, pokrivena.”

Bilo je i zamjerki. Mnogi su nam zamjerali što mi nismo, onako, obuhvatile cijelu priču o hidžabu, onom u Afganistanu, onom u Iranu, onom u Saudijskoj Arabiji, je li, i mjestima gdje je hidžab nametnut, je li, od strane vlasti, prije svega. Mi smo zapravo pričale priču, opet kažem, o drugoj strani medalje, odnosno o ženama koje su svojim izborom se pokrile, odlučile za taj koncept odijevanja svojom voljom, i samim tim, je li, odlučile da nastave sa svojim normalnim životom, s obrazovanjem, s karijerom ili šta su već planirale i prije nego što su se pokrile.”, kaže Nejra Latić Hulusić.

Dok na jednoj strani svijeta žene pokreću revoluciju zbog prisilnog nošenja hidžaba, na drugom se za to pravo moraju boriti. Autorice smatraju da je to, na obje strane, bezobrazna praksa nametanja izgleda i kalupa u koji žena treba stati.

Sabrina precizira da je najvažnije i što ujedinjava sve žene je pravo žene da bude jednakopravna, u svakoj postavci i svakoj društvenoj ideji. Kaže i da se kroz rad u produkciji bave pitanjima različitih entiteta. “Neminovno ovdje govorimo često o onome šta je religija, šta je nacija. Je li, to su neke stvari koje neminovno nas određuju. Mislim da moramo govoriti o njima, da ne smijemo se praviti da to nije tako, da ne smijemo poricati da ovdje postoji jako puno identiteta koje nosimo, i koje moramo propitivati, o kojima moramo javno govoriti, koje ne smijemo tabuizirati, koje ne smijemo, kako bih rekla, postavljati na neko više mjesto nego što jesu, a u društvu našem, kako bi se stvorili različiti politički utjecaji, kako bi se moglo ljude držati onako u šaci”, objašnjava Sabrina.

Autorice smatraju i da je Bosna i Heercegovina pogodno tlo za različita tumačenja. “Islam je jedan, ne postoji nekoliko vrsta islama, ne postoji bosanski, saudijski ili iranski islam, postoje nažalost različita tumačenja Svete knjige. Jako često se sve religije pa tako, je li, i islam koriste u kojekakve političke derneke. U Bosni i Hercegovini se, pogotovo onako nas pogubljene, izašle iz nekog totalitarnog sistema i u krizi identiteta, mi smo bili jedno vrlo pogodno tlo za sađenje kakvog hoćeš tumačenja koje sve više ima veze s proizvodnjom topovskog mesa negdje i sa širenjem nečije političke dominantnosti nad ovom malom zemljom.”, tvrdi Nejra i dodaje: “Ja da nisam vidjela drugu stranu islama i da nisam vidjela ovo što je prakticirala moja nana, njena nana, dede, i da nisam vidjela tu neku stranu islama, mene džamija u Bosni i Hercegovini nikad vidjela ne bi.”

U sličnom tonu iznosi svoj zakjučak: “Zato što u posljednje vrijeme se dešava da s vama u safu klanja čovjek koji vas pretuče dvadeset minuta poslije ikindije-namaza, zato što se dešava da u prvim safovima ljudi koji imaju ozbiljne optužnice za korupciju danas, zato što danas u džamijama ja više nisam sigurna zbog čega ljudi stoje i kako izađu iz džamije, a da ne nauče tamo ništa, kako ne iznesu to stanje uma i duše, što bi sufije rekli hal, u svoj privatni život.”