Apartman 144 u Sokobanji čuva uspomene na Ivu Andrića
Sokobanjci su ponosni što je baš njihov zavičaj inspirisao jedinog dobitnika Nobelove nagrade za književnost s prostora bivše Jugoslavije Ivu Andrića da napiše čuvena djela svjetske književnosti, a najbrojnije uspomene na njega čuvaju se u apartmanu 144 hotela “Moravica” koji je pisac koristio godinama, javlja Anadolu Agency (AA).
Sokobanja kao preporod
U ovoj spomen-sobi čuvaju se autentični predmeti najprevođenijeg regionalnog pisca – njegovi rukopisi, misli i izreke, knjiga gostiju s njegovim originalnim potpisom, brojevi novina koje je čitao, posuđe kojim se služio, fotografije s prijateljima…
Hotelska evidencija pokazuje da je Andrić u Sokobanji boravio u godinama Drugog svjetskog rata, ali da je zatim šezdesetih i sedamdesetih godina u hotelu “Moravica” na tri sedmice odmora dolazio uzastopno 11 godina. Oni koji se tog vremena sjećaju i dalje prepričavaju različite anegdote.
Uz priznanje da je “nobelovca nezahvalno citirati”, direktor Organizacije za turizam i kulturu Sokobanje Ljubinko Milenković kaže da je, opisujući prirodu Sokobanje, Andrić govorio otprilike ovako:
“Ja ne znam čega to ima ovdje, ali znam da poslije dvadeset dana provedenih u Sokobanji radim čitavu godinu u Beogradu kao preporođen. Ne znam da li su to ovi ljudi, ili vazduh ili kiselo mlijeko iz sela Jezero”.
Mnogi Sokobanjci rado pričaju o tome da se, specijalno za Andrićev doručak, svakog jutra u hotelski restoran donosilo ovčje kiselo mlijeko iz ozrenskog sela Jezero. Kako kažu, čuvenog književnika oduševljavale su i šetnje u prirodi, poljsko cvijeće, ali i svakodnevni razgovori, kako s učenim, tako i s ljudima iz sela. Ostao je u lijepom sjećanju i osoblju hotela.
Meša Selimović dolazio u posjetu
“Zahvaljujući radu u hotelu Moravica, ja sam imala čast da upoznam našeg nobelovca Ivu Andrića, da dođem do njega, da budem gost na njegovom ručku, i da ga šišam, i radim mu manikir”, kaže nekadašnja frizerka u salonu hotela “Moravica” Slađana Antanasković.
Ona pamti da se Andrić u Sokobanji osjećao kao domaćin, a ne kao gost i da su mu na mjestu gdje je radio, odmarao i liječio se, u posjetu dolazili Meša Selimović sa suprugom, druge kolege, prijatelji i rodbina.
Prije šest godina izdata je i knjiga o Andrićevom boravku u Sokobanji u kojoj se čuvaju i prepisi iz njegove “pepito sveske”.
“Ona je i dokaz, ‘pepito sveska’ koja se čuva u Narodnom muzeju, da je započeo pisanje romana ‘Na Drini Ćuprija’ upravo ovdje, u Sokobanji”, kaže Milenković.
Spomen-sobu pisca, koja daje uvid u njegov bogat život daleko od beogradske gužve, godišnje posjeti više od 50.000 ljudi, uključujući i đake na ekskurzijama.
