Kako su Messi i Xavi obradovali Travničane

Messi! Mogla bih pokušat s Messijem?, pomislila je Jasmina Fajkić, 28-godišnja Travničanka, jednog popodneva potrkaj prošle godine, spremajući plan kako da skupi što više novca za pomoć Pedijatrijskom odjelu Doma zdravlja u svom gradu.

Iako nije imala pojma kako da dođe do slavnog Barceloninog napadača i zvanično najboljeg svjetskog nogometaša, ipak je odlučila pokušati.

“Imati na aukciji u Travniku Messijev dres, kopačke ili bilo šta drugo, zvučalo je iracionalno, ali ipak, i realno. Kontaktirala sam prijatelja, humanitarca Enrica Morista, koji živi u Španiji, i on mi je reako da će vidjeti s upravom Barcelone. Istina, nisam baš u prvi mah puno nade polagala u uspjeh, ali već za nekoliko dana mi je javljeno da Leo Messi šalje svoj dres, i to potpisan”, priča Jasmina, aktivistica koja se humanitarnim radom bavi punih deset godina.

Dok prolazi kroz Travnik, odrasli i djeca je pozdravljaju, mašu joj…

“Zamislite, samo nekoliko dana od te moje ideje, išla sam se naći s Moristom, da preuzmem dres. Mislila sam da je to obična kesa, međutim, bila je to velika kutija, s lijepo upakovanim Messijevim dresom, na kojem je on napisao: ‘Neka bude što više koristi’. Odnijela sam ga kući i rekla mami da ga dobro pazi, da ne izlazi iz kuće i ne ostavlja dres sam”, priča kroz smijeh.

Ovo joj je dalo podstrek da kontaktira i druge sportiste i napravi aukciju njihovih dresova, patika i rekvizita.

Preko Instagrama do zvijezda

Kako nije znala nijednog sportistu lično, tražila ih je putem socijalnih mreža.

“Blanka Vlašić mi se odmah javila i poslala svoje sprinterice. Među prvima se, kada sam na internetu objavila akciju, javio Edin Džeko, koji je također poslao svoj dres, jer on uvijek podržava sve akcije, ali i pitao može li još kako pomoći”, prisjeća se Jasmina.

Kaže da se služila i malim trikovima, pa je do nogometaša Real Madrida Matea Kovačića došla tako što je na Instagramu “upratila” ko mu je djevojka.

“Po postovima sam shvatila da mu je Izabel A. djevojka, pa sam joj napisala poruku. I, zaista, ona me poslušala i za koji dan imala sam i Mateov dres”, priča Jasmina o svojoj prvoj akciji, koju je uradila potpuno samostalno.

Po kopačke, upravo one u kojima je Amel Tuka osvojio bronzu na Svjetskom atletskom prvenstvu u Pekingu, išla je lično, u Zenicu.

“Tamo je Amel trenirao i ja sam ga čekala da završi trening. Tako sam, uz ovu akciju, i lično upoznala neke od naših vrhunskih sportista, a mogu slobodno reći da su svi oni prave ljudine”, kaže s osmijehom.

Bh. reprezentativac Izet Hajrović donirao je potpisan dres i posebno 2.000 konvertabilnih maraka (1.000 eura), s napomenom da 1.000 KM (500 eura) ostavi za akciju za Pedijatriju, a drugu 1.000 KM podijeli jednoj od nekoliko siromašnh porodica, a koje ona redovno pomaže.

Jasmina je i putem medija objavila informaciju o svojoj akciji, pa joj se javio jedan čitalac koji radi u Kataru i ponudio da kontaktira još jednu Barceloninu zvijezdu – Xavija Hernandeza. Tako je kolekciju za aukciju uskoro upotpunio i potpisani Xavijev dres.

Od Travnika do Kuvajta

Dok nas vodi na Pedijatrijski odjel Doma zdravlja, u koji je uložila kompletan iznos sabran na ovoj aukciji, prisjeća se kako su je ljudi zapitkivali za Messijev dres.

“Interesantno je da su se za taj dres najviše interesirale žene i djevojke, koje su ga htjele kupiti muževima i momcima, ali kada su čule da je početna cijena 1.000 KM [500 eura], odustale su.”

Malo po malo, osim nabrojanih dresova i sportske obuće, kolekciju za aukciju upotpunili su svojim dresovima i rekvizitima i najboji bh. teniser Damir Džumhur, s teniskim dresom u kojem je igrao meč protiv Švicarca Rogera Federera, zatim Košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine, Nogometni klub Liverpool, Miralem Pjanić, Josip Kvesić, Ervin Zukanović, Krste Velkoski, Adnan Zahirović, Amer Bekić, Elmedin Kikanović, Senjamin Burić, Toni Šunjić, Edin Višća, Armin Hodžić, Avdija Vršajević… ali i porodica Elvedina Varupe, nogometaša Travnika koji je preminuo prošle godine, a koja je za aukciju donirala njegov dres.

Aukciju je Jasmina obavila preko interneta: “Znala sam da može svašta biti, da će biti i lažnih ponuda, kao što je i bilo, ali da će biti i dobrih i iskrenih ljudi, kako je na kraju i bilo.”

Tako je, kaže, najviše novca dobila za Messijev dres – 3.100 KM (1.550 eura). Ovaj, kako i dres Messijevog klupskog kolege Xavija, koji je prodan za 1.000 KM (500 eura), kupio je Kuvajćanin Carl Saliba.

“On je dresove kupio svom sinu Habibu za rođendan i, zamislite, dresovi su stigli tačno na taj dan – 20. januar. Sabila mi je odmah poslao sliku s porodicom i dresovima, ali je bio i prvi učesnik aukcije koji je uplatio novac”, priča Jasmina.

Tukine kopačke i dres prodati su za 500 KM [250 eura) i ostali su u Travniku, kao i sprinterice Blanke Vlašić, koje su prodate za 300 KM (150 eura), dok je Džekin originalni Romin dres donio 750 KM (380 eura).

Na kraju, kada je podvukla crtu, imala je ravno 14.000 KM (7.000 eura) i sve ih je donirala Pedijatrijskom odjelu, na kojem je, kaže, tri godine radila kako aktivistica – pomažući bolesnicima da lakše prebrode bolest i brige oko prikupljanja sredstava za skupe terapije.

Nova akcija i dobar predosjećaj

U Domu zdravlja Jasminu svi znaju. Dok idemo hodnicima, pozdravljaju je i pacijenti- i zdravstveno osoblje.

Direktor Doma zdravlja Nurudin Šatrović kaže da je malo “osoba kakva je Jasmina i da je malo riječi kojima može izraziti zahvalu za sve što ona radi”.

Doktor Šatrović i Dženana Dautović, gavna medicinska sestra, pokazuju predračun za opremu koju su naručili putem tendera, a što će platiti Jasmininom donacijom.

“Od novca koji je Jasmina skupila, kupit ćemo EKG aparat, stetoskop, inhalatore, tlakomjer, spirometar, sterilizator, set za terapiju kisikom…”, nabraja Šatrović i pita da li smo čuli da je nakon pet godina, od kako je diplomirala, Jasmina konačno dobila posao, ali volonterski.

Međutim, ona se samo smješka i skromno kaže: “Moram se potruditi da ostavim dobar dojam.”

Za svoj trud, kaže, ne želi nikakvu ovozemaljsku nagradu.

“Najveći poklon mi je osmijeh na licima ljudi kojima pomognem. Želim svakome pomoći i trudim se koliko mogu. Puno je ovdje tužnih priča, ali i bezgranične pohlepe. Kada pomažem, ja pomažem ne gledajući ko je ko, jer kad je čovjek gladan, on je samo to – gladan, a nije ni Bošnjak, ni Srbin, ni Hrvat, ni Rom…”, priča ova mlada žena.

Ipak, kaže, ne bi mogla sve to sama uraditi da uz nju nisu i drugi humani ljudi, pa posebno ističe nekadašnjeg legendarnog igrača Željezničara Hadisa Zubanovića i bh. reprezentativca Avdiju Vršajevića, koji joj, kaže, nesebično pomažu u skoro svakoj akciji, kao i načelnika Općine Travnik Admira Hadžiemrića, za kojeg kaže da je glavni logističar u distribuciji humanitarne pomoći.

Općinski načelnik, međuti, otkriva i to da “Jasmina svoj humanitarni rad nije usmjerila sam na područje općine Travnik, nego i ostale dijelove Bosne i Hercegovine”, i dodaje kako je ona “stavila potrebe i želje ljudi u nevolji iznad svojih vlastitih”.

Jasmina i dalje planira. Njen sljedeći veliki korak je skupiti 60.000 KM (30.000 eura) za opremanje Klinike za onkologiju u Travniku, koja je izgrađena, ali nije opremljena.

Kaže da još uvijek ne zna kako će skupiti taj novac, ali da ima dobar predosjećaj, jer je već dobila dvije donacije.

“Jedan dres, koji je bio namijenjen za prošlu akciju, stigao je malo kasnije, ali ne i kasno. Došao je na vrijeme za sljedeću akciju, a potom sam dobila još jedno obećanje, o kojem sad ne mogu govoriti.”

Kada pogleda unazad, prisjeti se svih humanitarnih akcija koje je provela u zadnjih deset godina, kaže da joj je ova s aukcijom opreme poznatih sportista, ipak, nekako najdraža.

Kaže, mogla je ići drugim i kraćim putem, pa, recimo, od sportista tražiti novac, skupiti ga i poslati direktno na račun Doma zdravlja. Ovako, akcija je dobila sasvim novi karakter i dimenziju.

“Da ovo nisam uradila na ovaj način, nikad ne bih upoznala te divne sportiste, teško da bi se u Travniku toliko pričalo o Messiju, Xaviju i ostalim sportistima. A tek kad pomislim da će onaj mali Kuvajćanin možda za 10-20 godina nekom pokazivati Messijev i Xavijev dres i pričati da mu ga je otac kupio na aukciji u Bosni, tamo u nekom malom Travniku, da će svi oni koji su kupili druge dresove i dijelove sportske odjeće nositi uspomenu na taj događaj, onda znam da sam napravila nešto sasvim posebno.”