Fotografije sicilijanske mafije i patnje koju su prouzrokovali

Od 1971. godine Letizia Battaglia dokumentuje bogate, opasne i osunčane živote ljudi u glavnom gradu Sicilije – Palermu. Godinama je radila kao fotoreporterka za danas zabranjene novine L'Ora, ali je fotografije uspjela da sačuva i skloni prije njihovog gašenja, piše magazin Vice.

Batagllia sada ima 81 godinu i spremna je da sa svijetom podeli svoju impresvinu arhivu fotografija u okviru knjige Anthology. Kolekcija se sastoji iz 300 stranica fotografija njenog rodnog mjesta, a knjiga je od skoro u prodaji.

[yuzo_related]

Prije objavljivanja, razgovarao sam sa Letizijom o njenom životu, ali i o emotivnom putu koji je morala da prođe posmatrajući mafijaško nasilje u mjestu u kom živi. Ekskluzivno nam je pokazala neke fotografije iz knjige koje možete vidjeti u galeriji.

Kako se vaš rad mijenjao tokom vremena?

Bavila sam se kriminalom Palerma skoro 19 godina, tako da je stil sam proistekao iz toga. Fotografisala sam sa velikom strašću. Željela sam da zabilježim sve što može biti dokaz protiv nasilja Mafije. Onda sam poslije gašenja novine L'Ora prestala da pratim tu scenu, a nisam ni fizički više mogla to da postignem.

Palermo je prelijep grad sa bogatom istorijom. Da li mislite da je u opasnosti?

Mislim da, danas, postoji rastuća opasna opsesija konzumerizmom, prošlost koju ovaj grad ima čini se kao prepreka modernosti i bogatstvu. Nema novca za zaštitu i njegu normanske arhitekture i baroknog naslijeđa. Nema para ni za obnovu fenomenlnog historijskog centra Palerma. A nema para ni za očuvanje našeg pejzaža, mora koje imamo.

Koje razlike između Sicilije sedamdesetih i Sicilije danas Vas najviše pogađaju?

Tokom sedamdesetih dešavao se taj strašni rat između Mafije i građanstva koji je pratio veliki broj ubijenih žrtvi, mnogo bola i siromaštvo. Danas, mafija je postala suptilnija, manje bjesna. Više ne ubijaju sudije, političare i policajce. Ono što mafiju najviše interesuje i sada i uvijek je moć. Sada su to dostigli i ne moraju ubijati ljude više. Bitno im je da imaju političke predstavnike koji će brinuti o njihovim ekonomskim interesima i to je sve.

Da li je ovo Vaša posljednja knjiga? Šta mislite? Neka vrsta ljubavnog pisma mjestu koje Vam je bilo najveća inspiracija?

Na jednom mestu skupila sam fotografije mog života, mojih ljudi. Po negativima sam preturala i tražila stvari koje sam zaboravila da sam uopšte fotografisala. Pokušala sam da ispričam priču o tome koliko volim ovo mjesto, a ta priča ne može da izostavi tiranine koji ugnjetavaju grad. Tragala sam za ljepotom unutar ružnoće. Provela sam sate sa Paolom Falconeom, kustosom ove knjige koji mi je pomagao da nađem poetički slijed fotografija. Nekoliko puta sam i zaplakala.

U kojoj mjeri postoji Mafija van Južne Italije?

Mafija je svakako nastala na Siciliji, ali sada je ima svuda. Kroz trgovinu droge, ima investicije i u Sjevernoj Italiji ali i u Evropi. Opasnija je nego nekada jer se utkala u svijet finansija i politike, ali i dalje funkcioniše na principu varvarskih tehnika kakve koriste sami dileri droge.

Kako se osjećate kada se sjetite ubistva poznatog sudije koji se borio protiv mafije Giovanija Falconea koje se desilo 1992.?

Mnogo sam ga voljela. Bili smo mu jako zahvalni zbog svega što je učinio. Njegova borba protiv Cosa Nostre je bila veoma moćna, bar nam je ulio nadu da se stvari mogu mijenjati. Nimo bili u mogućnosti da ga zaštitimo, a nije ni država. Pitate me kako se osjećam? Poniženo, ljuto, ali i sigurna da nikad neću odustati. I ta osjećanja nemaju nikakve veze sa strahom.

Posvetili ste veliku porciju svog života ovoj mračnoj temi, kako se to odrazilo na Vas?

Toliko sam patila da sam u nekoliko navrata bježala iz Palerma. Ali sam se uvijek vraćala. Radila sam svašta kako bih očuvala zdrav razum: sadila sam drveće, družila se sa mladim ljudima, voljela sam i bila voljena. Podsjetila sam sve ljude da pod ovim nebom i dalje postoji nešto dobro i lijepo, a ja sam za tim neumorno tragala.