Esad Čeković u fildžanu stvara prelijepa umjetnička djela

Esad Čeković slobodni je umjetnik koji živi na ulici, vještim i preciznim pokretima prstiju, sa telvom od kahve, u fildžanu slika svijet. Čeković zbog fobije od zatvorenog prostora već pet godina živi na “otvorenom” u Novom Pazaru. Ko god vidi njegovu umjetnost ostaje bez riječi, jer sa svojim crtežima sve više skreće pažnju tamošnje javnosti.

Dok znatiželjni prolaznici gledaju u dno fildžana koji se nalazi u ruci ovog slobodnog umjetnika, Esada, zatičemo kako uz zrake decembarskog ozeblog sunca sjedi na betonu pored magistrale i Jošaničkog keja, u blizini zgrade Državnog univerziteta.

Na pojavu kamera, već navikao, iako ozebao zbog provedene noći na ulici, odaje utisak skromnosti i pokazuje šta je jutros naslikao.

Odmah nam skreće pažnju da je ćutljiv i odgovara da mu je umjetničko ime “Mazar od Žabljaka”, jer kako kaže, umjetnost kojom se bavi je “mazanje”. Iz zamotuljaka od plastičnih kesa promrzlim rukama pokazuje nam da kod sebe ima i boje i da sa njima pravi crteže.

“Godinu se već bavim mazarstvom (slikanjem). Najviše sam mazao zidane (zgrade), u crveno, zeleno, plavo. Poljane, cvjetove”, kaže Esad upitan od kada se bavi umjetnošću.

Dodaje da u posljednjih godinu dana dnevno uradi po jednu sliku u šolji iz koje ispije kahvu.

Na insistiranje pristaje da popije još jednu i nacrta jednu “mazu” u telvi fildžana. Građani, pogotovo oni koji ga znaju, prilaze i svojim mobilnim telefonima dokumentuju još jedno Esadovo djelo. Komšije koje mu daju hranu, a koje stanuju u blizini donose slike na papiru, različitih veličina koje već na prvi pogled ostavljaju utisak da se radi o umjetničkim djelima.

Na slikama u fildžanu su, uglavnom prikazani likovi žena, pejzaži, brodovi, mostovi, razni objekti ali i panorama grada. Dok je boravio u blizini parne pekare u Novom Pazaru dobijao je redovno kifle i peciva, a on je za uzrvat nacrtao zgradu pekare. Vlasnik pekare tu sliku i dalje drži uramljenu na zidu. Inspiracija za ženske likove mu je, tvrdi oni koji ga redovno “prate”: jedna od radnica lokala brze hrane u čijoj blizini boravi. Ispred tog restorana, redovno vrati šolju i ostavi novac, čak i bakšiš.

Kako je ispričao jedan od komšija ispred čijeg lokala uglavnom boravi “Mazar od Žabljaka”, on ne gleda u šolju i ne proriče sudbinu, već slikom predstavlja nečiju prošlost ili životnu sudbinu. Puno ljudi u svojim mobilni telefonima već ima njegove slike, pa je, do skora umjetnik bez imena, postao i hit na internetu.

Uz riječi “u fildžanu od kahve može da vam nacrta šta poželite”, Novopazarci se dive njegovim slikama i razmjenjuju ih na društvenim mrežama.

– Potiče iz imućne porodice, ali bježi od kuće –

Nada Šćekić – Zilkić se već pet godina, zajedno sa još jednom komšinicom, dajući mu hranu i odjeću, brine o Esadu. Kako navodi, jasno je da on ima neki poremećaj, ali i da je osoba s posebnom nadarenošću.

“Obzirom na njegov život i situaciju ja mu pomažem. Žao mi ga je. Vidim da mnogo lepo crta, da poseduje inteligenciju, da je neki umetnik. Volela bi da mu se pomogne”, ističe Nada koja stanuje u blizini mjesta gdje Esad obično boravi.

Prema riječima članova porodice Čeković, rodom iz Devreča na Pešteri, Esad je ranije sa porodicom živio u Tetovu (Makeodnija) i završio je ekonomsku školu. Prije izvjesnog perioda, nakon zaposlenja u centralnoj Srbiji, ovaj pedesetogodišnjak imao je zdravstvenih problema i od tada živi kao beskućnik.

Zbog fobije od zatvorenog prostora živi na ulici, iako mu je porodica dobrog imovnog stanja. Prije pet godina došao je kod daidža u Novi Pazar ali ni oni, kao ni njegov imućni brat ne uspjevaju da ga zadrže u kući.

Policija ga je u par navrata vodila u sigurne kuće i prihvatne centre za nezbrinute osobe u Beogradu, ali on bježi odatle i vraća se u Novi Pazar. Esad ne prosi i ne traži novac, građani ga nagrađuju kada vide koliko je nadaren, a on i daje stvara djela u fildžanu.