Da je ova tajna otkrivena, Putin nikada ne bi bio predsjednik

Postoje tajne koje niko ne zna. Ali postoje i tajne koje više nisu prave tajne, ali i dalje su na neki način zabranjene. Jedna od njih je i djetinjstvo Vladimira Putina, jer niko nikad ne spominje taj dio života ruskog moćnika koji obično nedostaje u njegovoj biografiji.

On naime priče o djetinjstvu počinje s dogodovštinama koje su mu se dogodile nakon osme godine, dok roditelje, koji su preminuli kratko prije njegovog političkog uspona, spominje šturo, tvrdeći da ne zna puno o njihovoj prošlosti.

Postoje neki koji su uvjereni da je ruski predsjednik prvih devet godina života proveo s porodicom čije postojanje do danas poriče. Oni su uvjereni i da je prvu polovicu djetinjstva Putin proveo u Gruziji, a ne u Rusiji. Oni također vjeruju da je, nakon što je došao na čelo domaće obavještajne agencije, Putin promijenio svoju životnu priču i odrekao se biološke majke kako bi ubrzao put prema slavi, ali i kako ga niko, bar tokom prve ruske izborne kampanje, ne bi gledao kao izvanbračno dijete koje je odrastalo u Gruziji.

Ako ima imalo istine u ovoj tajni, vrlo vjerovatno je da bi ona, da se za nju prije pročulo, promijenila tok svjetske povijesti. Moguće je da Putin nikad ne bi postao ruskim predsjednikom. Postoji šansa da bi rat u Čečeniji krenuo u drugom smjeru, ali i da se ratovi u Gruziji i Ukrajini uopće nikad ne bi dogodili. Lako je moguće čak i da bi današnja Rusija bila u nekoj vrsti partnerskog odnosa s Evropskom unijom.

Putin nema problema u javnosti govoriti isključivo ono što njemu paše, što je bilo posebno vidljivo nakon odvajanja Krima. Ali bi li ruski predsjednik također koristio politički alat obmane javnosti i kad je riječ o njegovoj vlastitoj majci? Ili je stara žena koja živi u Gruziji tek dio onih koji žele proširiti teoriju urote i kojima nije u interesu da Putin ostane na poziciji koju je već pošteno zagrijao svojom dugogodišnjom vladavinom.

U potragu za pravom istinom prije 15 godina krenulo je mnoštvo novinara, a evo nekih od najvažnijih otkrića, koja su mnoge koštala života.

Sve je počelo kad je u januaru 2000. godine Čečencu Rustamu Daudovu, koji je radio na visokoj poziciji u čečenskom uredu u Tbilisi u Gruziji, prišao muškarac koji je tvrdio da radi za gruzijsku obavještajnu službu. Muškarac je donio fotografiju starije žene za koju je tvrdio da je prava majka Vladimira Putina i predložio je Daudovu da otmu tu Gruzijku i predaju je Čečencima, pa zatim traže od mladog ruskog predsjednika da prekine rat u Čečeniji u zamjenu za svoju majku.

Daudov je odbio ovaj prijedlog, ali se počeo raspitivati o ovoj ženi i tome gdje ona živi.

U to vrijeme Putin je bio u brzom usponu. U augustu 1999. godine Boris Jeljcin ga je, kao dotad slabo poznatog obavještajca, imenovao ruskim premijerom. Na Novu godinu nekoliko mjeseci poslije, Jeljcin je objavio da se povlači i da će privremeno njegovo mjesto zauzeti mladi Putin.

Inače, nekoliko mjeseci prije toga ruske trupe su, prema Putinovom naređenju, prešle granicu s Čečenijom koja je željela neovisnost, te su započeli Drugi čečenijski rat.

Za to vrijeme, Daudov je ušao u trag ženi po imenu Vera Putina, sitnoj, delikatnoj starijoj gospođi koja nikad ne skida maramu s glave i koja mu je pri prvom susretu rekla da je uvjerena da je riječ o njezinom sinu – Vovi, kako je odmilja zvala Vladimira.

Daudov je nekoliko dana dolazio u posjetu Veri te je svaki put snimao njihove razgovore. Putina mu je ispričala kako je u ostala trudna s oženjenim muškarcem, te je tokom trudnoće prekinula tu vezu i vratila se kod roditelja, u mali ruski grad u podnožju Urala. 7. oktoibra 1950. rodila je dječaka kojeg je krstila imenom Vladimir Putin, a kojem nikad nije rekla ime njegovog oca.

Kad je Vova imao dvije godine Vera je krenula na praksu gdje je upoznala budućeg supruga, Gruzijca Georgija Osepašvilija. Nakon njezine prakse i njegovog odrađenog vojnog roka, mladi par se s malim Vovom preselio u Metekhi, gruzijsko selo u kojem su se ubrzo vjenčali.

Iako novopečeni suprug u početku nije imao ništa protiv supruginog vanbračnog sina, kad su dobili prvu kći, na vrata im je pokucalo siromaštvo, Georgij je počeo prigovarati protiv dječaka, pa je na kraju Vera poslala sina roditeljima. Ali budući da je njezin otac u to vrijeme bio jako star, devetogodišnjaka je posvojila rodbina. “Uvijek sam se osjećala jako krivom, ali nisam imala izbora”, prisjeća se Putina.

Iako je dječak navodno volio ribolov i judo, i zvao se Vladimir Putin, nije bilo direktnih veza koje bi ga povezale s ruskim premijerom.

No Putina je zatim nastavila priču o Vovi, prema kojoj je dječak završio kod daljnjih rođaka njezinih roditelja koji nisu mogli imati djecu, Vladimira Spiridonoviča Putina i Marije Ivanovne Putine. To su isti ljudi koje će poslije ruski političar prozivati svojim roditeljima.

Vera tvrdi da se novopečena porodica preselila u tadašnji Lenjingard, a prilikom prijave promijenili su godinu rođenja u 1952. (ostavili su isti datum, 7. oktobar), jer Vova baš nije dobro vladao ruskim, pa su na ovaj način odgodili polazak u prvi razred bez ikakvih potrebnih objašnjenja.

Daudov je nakon nekoliko razgovora s Putinom pričao s lokalnim seljacima koji su tvrdili da se sjećaju malog Vove i niko nije sumnjao da je riječ o ruskom vođi. Kad je Daudov u jednom trenutku pitao Veru može li mu ona pružiti ikakav dokaz da govori istinu ona je rekla da ne može. Ali da je njezina istina razlog zašto joj je KGB nedavno prije toga upao u kuću, prilikom čega su joj uzeli sve porodične fotografije, te su joj zabranili da ikome priča o svom sinu. Rekli su joj da je odsad riječ o povjerljivim informacijama koje ne smije dijeliti okolo.

Osam godina poslije, reporteri britanskog Daily Telegrapha otkrili su zapise prema kojima je zaista u to vrijeme u školu Metekhiju kratko vrijeme (koliko Vera i tvrdi) pohađao dječak Vladimir Putin.

Daudov je prvo želio otkriti istinu čečenskom naftnom magnatu Ziji Bažajevu i ruskom novinaru Artijomu Boroviku. Nažalost kad se dvojac uputio prema njemu, kako bi vidjeli snimke razgovora s Verom, 17 dana prije prvih predsjedničkih izbora na kojima se kandidirao Vladimir Putin, njihov avion je neposredno nakon polijetanja eksplodirao, što je djelovalo namješteno.

Niko nije nikad optužen za tu smrt, a dva gruzijska policajca koja su željela temeljitije istražiti njegov slučaj isto su završili mrtvi

Nekoliko gruzijskih novina prije ove nesreće objavilo je priču o Putinovoj majci, ali nakon ovog događaja svi su se bojali spomenuti opet Verino ime. Kad je priča objavljena u turskim novinama Türkiye, taman prije puštanja Daudovih razgovora na televiziji, Rusi su im zaprijetili da će odustati od upravo dogovorene opskrbe prirodnim plinom. Pa je tako i to lansiranje priče neuspješno završilo.

Nekoliko dana poslije, 26. marta 2000., 47-godišnji Putin proglašen je najmlađim izabranim predsjednikom nakon Staljina, dobivši izbore s 52.9 posto glasova.

Za to vrijeme, Daudov je postao uvjeren da mu je Vera Putina govorila istinu, te je tražio načine kako svijetu odati priču o čovjeku koji je preuzeo vodstvo nad Rusijom. Uskoro mu je jedan kolega predložio iskusnog ratnog izvjestitelja koji je upravo boravio u Čečeniji, a koji je bio spreman doputovati i u Gruziju kako bi pogledao materijale s Verom Putinom.

Reporter se zvao Antonio Russo i 15. oktobra je došao u Daudovljev ured kako bi razgovarao o Putinovom djetinjstvu. Nakon dva sata razgovora, Daudov je Talijanu predao video kasete. A sljedeće jutro, pronađeno je Russovo tijelo, zavezanih ruku, uz cestu nekih 35 kilometara udaljeno od Tbilisija. Prema autopsiji, reporter je ubijen oko dva sata ujutro, s tim da su sve njegove stvari nestale iz hotelske sobe.

Nakon Russovog ubistva, Daudov se s porodicom počeo učestalo seliti sve dok tokom jednog njegovog poslovnog puta nije došlo do smrtnog slučaja, prilikom čega je ubijen Čečenac Rustam Daudov. Prilikom te objave ruska televizija je objavila fotografiju Daudova iz naše priče. No istina je da su ubili krivog Rustama. Što je pak ‘pravi’ iskoristio kako bi tajno s porodicom otputovao na Zapad, gdje je ovih dana i prepričao cijelu priču novinarima Zeita.