Bogino: Budućnost profesionalnih muzičara u njihovim učenicima
Ruski pijanist Konstantin Bogino pripada četvrtoj generaciji čuvene obitelji moskovskih muzičara koja je njegovala prijateljstva s ličnostima kao što su Emil Gilels i Antonio Rubinstein, a prvi učitelj bio mu je otac Georgy Bogino, pijanist i pedagog. U Sarajevu je sudjelovao na Internacionalnom festivalu “Muzika na žici”.
Smatra da svaki umjetnik živi u današnjici, ima korijene u prošlosti, ali gleda u budućnost. Budućnost profesionalnih muzičara je, kako kaže, velikim dijelom u njihovim učenicima. A njegovi učenici su, između ostalih, bili Lovro Pogorelić i Violeta Smailović.
– Javljaju mi se telefonom, pričaju o svojim uspjesima i pitaju mogu li opet doći na čas da kod maestra provjere znanje uoči značajnih nastupa. To je ogromna sreća, baš kao kad pratite kako rastu vaša vlastita djeca – istakao je.
Upravo na poziv bh. violinistice Violete Smailović doputovao je u Sarajevo gdje je, zajedno s drugim vrsnim umjetnicima iz svijeta interpretativne umjetnosti i pedagozima fascinantnih dometa, sudjelovao na 6. internacionalnom festivalu “Muzika na žici”.
Bogino je svjestan napora koje je ona morala uložiti da bi u BiH organizirala manifestaciju te vrste i na jednom mjestu okupila vrhunske umjetnike. A to zna iz vlastitog iskustva jer je rukovodio različitim festivalima u državama bivše Jugoslavije, ali i širom svijeta.
– Imam uvid u situaciju na području država bivše Jugoslavije, znam i da je u BiH teška ekonomska situacija. Ali baš u takvom vremenu država, svojim historijskim tokom i mnoštvom talentiranih ljudi kojima je bogata u raznim oblastima, zaslužuje afirmaciju – smatra on.
Ipak, u slučaju festivala “Muzika na žici” sreća je, dodaje, da je organizatorica umjetnica Violeta Smailović “a za kolege se uvijek lakše pokrenuti”.
– Za kolege smo uvijek spremni da se pokrenemo, hoćemo to zbog njih. Želimo ostaviti nešto lijepo iza sebe, to je smisao našeg života. Međutim, problem je što mnogi ne shvaćaju da je kultura most bez kojeg nema dijaloga ni zajedničkog života – naglasio je.
Svirao je na prostorima bivše Jugoslavije, a prati i čita što se događa na tim područjima.
– Festivali ovog tipa su mostovi koji povezuju države i narode, prevazilaze predrasude. Sve što politika nagomila, kultura u jednom koraku prevaziđe. Za neke stvari potrebne su godine da se slegnu, a u kulturi je to jednostavnije jer muzičari se osjećaju kao dio velike obitelji – kazao je.
Dolazak u Sarajevo mnogo mu znači, svjestan je da je BiH u teškoj ekonomskoj situaciji, ali apelira prvenstveno na privatni sektor da pomognu mladim ljudima da ostvare svoje želje i snove i omoguće im da razvijaju talent.
Kad vidi da je neko talentiran, nastoji mu pomoći da uspije i napreduje. Istaknuo je primjer bh. violinistice Violete Smailović koja je bila njegova učenica, a sad je proslavljena umjetnica.
Za sebe kaže da je studije završio u Rusiji, ali i naglašava da i dalje usavršava znanje. Živi u Parizu, a angažiran je na privatnim akademijama u Milanu i Rimu, školi u Helsinkiju za skandinavske države, a održava i kurseve širom svijeta.
Ističe da su pogrešna mišljenja o tome da djeca javnosti poznatih roditelja imaju određene protekcije i lakše uspijevaju u karijeri. Plastično je to objasnio i kazao “kupujem hljeb u pekari s dugogodišnjom tradicijom, imam povjerenje u te ljude” te precizirao da “isto tako moramo imati povjerenje i u muzičare”.
Konstantin Bogino rođen je i odrastao u muzičkoj obitelji. Kod njih, ističe, nije bilo dileme. Bilo ih je ukupno 12 klavirista, on je četvrta generacija. Sinovi su mu također muzičari, mada različitih profila. Godinama je bio profesor na Fakultetu muzičke umjetnosti u Beogradu, te akademijama u Novom Sadu i Podgorici. Osnovao je više festivala kamerne muzike, a redovni je član žirija prestižnih međunarodnih takmičenja.