Beograđanka u Norveškoj: Ovdje nije raj kao što se misli
Norveška, najbogatija zemlja koja samo u svom investicionom fondu raspolaže sa preko 800 milijardi eura, dugo je slovila za državu u kojoj je klima surova, a uslovi života i socijalna politika rajski.
Međutim, i to se mijenja. Ljudi koji tamo žive već dvije decenije svjedoče o tome kako je i u Norveškoj sve teže dobiti posao, a cijene, ionako visoke, za nekoliko godina su bukvalno duplirane.
Beograđanka Tanja Popović (35), koja radi kao recepcioner u jednom manjem norveškom gradu, došla je u ovu zemlju 1999. jer je njena majka tamo našla posao. Za sajt Klikdoposla ispričala je kako je tamo nekada živjela, a kako sada žive ona i njena porodica, kao i na kakve sve pogodnosti i dalje možete da računate kada su u pitanju studiranje, nalaženje posla, zdravstvena zaštita i socijalna pomoć.
– Kada uporediš život u Srbiji i Norveškoj, tamo je svakako bolji, jer imaš sigurnost. Međutim, kada uporedim 1999. godinu sa 2016, mogu da kažem da je ranije bilo mnogo lakše naći posao, i cijene su bile drastično niže. Naprimjer, moj prvi posao je bio da čistim u lokalnoj bolnici. Došla sam na razgovor za posao i rekli su mi: “Počinjete sutra”. Imala sam boravišnu vizu, svakog mjeseca su mi produžavali ugovor, i nije bilo nikakvih problema. Sada, iako imam državljanstvo, sve je teže doći do posla. Zapošljavaju tinejdžere ili imigrante koji rade za minimalac – priča Tanja.
Strani student ne mora da vrati kredit ako ode iz zemlje
“Školovanje je skoro besplatno – jedan semestar košta oko 50 eura, jedino što knjige kupuješ sam. Imaš povlastice i kao privatni student, a finansiraš se dijelom putem kredita, a dijelom od bespovratnih sredstava koja dobijaš od države. Stranim studentima nude stipendije i kredite koje ne moraju da vrate ukoliko se vrate u zemlju porijekla. Ja sam u Norveškoj završila višu stručnu školu za turizam i godinu dana menadžmenta, a bilo mi je teže da nađem posao nego dok nisam imala diplomu. Meni je ta škola pomogla da se integrišem u norveško društvo, ali što se gradiva tiče, to je nivo srpske srednje škole, veoma lagano”.
Kako do posla
“Kao i u mnogim drugim zemljama, možeš da dobiješ dozvolu za rad u Norveškoj ako te pozove firma. Dakle, put je da sam nađeš posao tamo pa da odeš. Znam da neke firme dovode ovde radnike iz Srbije, a za ostanak u zemlji je potrebno da polože norveški jezik i društveni predmet. Plata im je dobra, ali im, naprimjer, ne plaćaju prekovremeno i nemaju uvijek punu opremu za rad na nepristupačnim terenima. Čistačice u mom hotelu, njihova agencija naprimjer ubjeđuje da ne uzimaju odmor, iako po zakonu moraju da ga uzmu. Ovde ljudi generalno ne poznaju dovoljno svoja prava, iako bi čovjek pomislio drugačije, još više ako su u pitanju stranci. Ako hoćeš da radiš, ne dijele posao baš šakom i kapom, pa ljudi uzmu ono što im se nudi. Sve je teže naći posao jer sve više i Norvežani sve češće uzimaju jeftinu radnu snagu – strance sa dozvolom ili tinejdžere koji radi za minimalac. ”
Cijene nekad i sad
“Kada uporedim cijene nekad i sad, slobodno mogu da kažem da su podivljale. Sve je poskupilo, a najviše nekretnine. Moja drugarica je kupila stan 2003. za 600.000 norveških kruna, a tri godine kasnije ga prodala za duplo veće pare. Sada taj isti stan vrijedi 2,5 do tri miliona kruna (oko 330.000 eura). I to nije ništa posebno za norveške uslove, stan sa dvije spavaće sobe u manjem gradu. Zubari su takođe jako skupi. Plomba bez anestezije košta 1.500 kruna (oko 165 eura). Primjera radi, autobuska karta je 1999. koštala 19 kruna, sad košta 50. Imam utisak da je Norveška mala Amerika, to će se tek vidjeti. Pruhe ili kasnije, i ovdje će sve državno da nestane, sve će biti privatno. Sad je već prevoz privatan, ljekari su privatni, i to se po cijenama itekako vidi. ”
Budućnost nije blistava
“Ovdje su svi pod kreditom. Ljudi žive luksuzno, a nemaju pokriće za to. Računaju da si bogat ako imaš na računu pola miliona kruna (oko 55.000 eura) jer toliko niko nema u gotovini, svi su zaduženi. Nije problem da otplatiš kredit ako radiš, posebno ako oboje radite, ali jeste dužničko ropstvo po ogromnim cijenama. Norvežani su bogata nacija, ali imam utisak da nemaju baš smisla za novac, ne štede, a rezervama nafte će doći kraj”, ispričala je Tanja u ispovjesti čiju širu verziju možete pročitati ovdje.
