Tekst iz 1944. o okupaciji Sarajeva: U gradu bez kulture i hrane uživa samo vlast

Tekst Fronta Slobode objavljen 10. marta 1944. godine pronašli smo u arhivi Infobiroa kojem Fokus.ba ima pristup.

Pod nazivom “Sarajevo čeka svoje oslobođenje”, tekst govori i posljednjim danima okupacije glavnog grada BiH, kao i o onome šta su Sarajlije proživljavale dok su bile pod nacističkom čizmom.

Tekst prenosimo u cjelosti.

Sarajevo preživljuje svoje poslednje teške dane, najteže u svojoj dugoj istoriji. Po drugi put za dvadeset pet godina ulicama glavnoga grada Bosne i Hercegovine gazi prljava švapska cizma.

Danas se mržnja Sarajlija manifestuje na svakom koraku prema glavnim krivcima za sve ove nesreće, prema odvratnim gnusnim švapskim izrodima i njegovim vjernim slugama ustašama i četnicima. Postavši jedan od centara strašne okupatorske reakcije, Sarajevo je poprimilo sliku ogromnog okupatorskog logora.

Poejednuto jakim švapskim garnizonom, pomognutim od narodnih izroda, ono je postalo robijašnica za sve poštene ljude, za sve one koji nisu htjeli da se pomire sa okupatorsko ustaškim režimom. Kroz ćelije zloglasne švapske policije „”gestapoa”, koji drži sve u svojim rukama, takozvanog zaštitnog redarstva” i „Hasankule” prošle su hiljade onih, koji su pošteno mislili i patriotski osjećali, na putu za Vraca (uzvišenje pored Sarajeva gdje se vrše strijeljanja) ili Jasenovac.

U sjenci ovih i ovakvih događaja odvija se uporna i neomiljena borba sa svirepim i nadmoćnijim neprijateljem, koji je, ne birajući sredstva, nastojao i nastoji da uništi sve što je napredno i pošteno. I u ovoj teškoj borbi ide naprijed sa barjakom slobode naša radnička i školska omladina, iako pod najtežim uslovima ilegalne borbe. Svaki onaj koji iz ma kakvih razloga nije mogao da izade iz grada i da sa puškom u ruci nastavi borbu protiv okupatora i njegovih sluga, vodi još uporniju borbu sa istim neprijateljem.

Veliki je broj onih koji su u ovoj borbi pali u neprijateljske ruke i umrli herojskom smrću. Čvrsto ujedinjena u bratskom zagrljaju, uporna i odlučna u radu, srpska, muslimanska i hrvatska omladina ne zna za strah i svojomkrvlju cementira bratstvo naših naroda. Sjajni su takvi primjeri herojskog držanja i junačke smrti Radojke Lakić, Adema Vuca i Franje Sigmunda.

Njihovi grobovi sada još mnogima nepoznati, sutra će biti mjesta koja ce se sa najvećim poštovanjem posjećivati, kako reče: jedan od poštenih gradana, koji ih i danas obilazi,

Interesovanje Sarajlija za narodno-oslobodilačku borbu je vrlo veliko. Pored skoro redovnog slušanja radio stanica: »Slobodne Jugoslavije”, Moskve i Londona i drugih pored toga što su kratki talasi isključeni, redovno se čitaju radio vijesti i listovi: „Front Slobode“ „Oslobođenje”, ,Glas”, „Žena danas”, „Naprijed” itd.

Jedan detalj jasno govori koliko interesovanje postoji za partizansku štampu. Neki stariji građanin iz Istrone Bosne, koji nije mogao lako da dođe u vezu i sa našim drugovima u gradu, nudio je 10.000 Kuna samo da pročita jedan članak druga R. Čolakovica iz godine 1941.

Trebalo je” vidjeti razdragana lica Sarajlija onoga jutra kada su naše jedinice izvršile napad na Rajlovac, pada se vidi kako je stvarno raspoloženje stanovništva za našu narodno-oslobodilačku borbu. Vijest o napadu na Rajlovac i postignuti sjajan uspjeh izazvao je neopisivo oduševljenje u gradu.

Slično raspoloženje zavladalo je i onih dana mjeseca novembra kada su se naše jedinice približile Sarajevu. Nije rijedak slučaj vidjeti najnoviju fotografiju druga Tita. Desetogodišnja V B. učenica III razreda osnovne škole, slušajući o narodnim borcima, napisala je jednu pjesmicu punu ljubavi prema drugu Titu i njegovim junacima.

Privredni život u gradu je nestao. Cijene životnim namirnicama i pored formalnog normiranja, basnoslovno su visoke i pristupačne samo onima koji imaju veliki novac, dok je radnik i sitni građanin prepušten na milost i nemilost.

Takozvani „gradski opskrbni ured” snabdjeva msamo nekoliko desetina ustaških glavešina. Mjesecima gradsko stanovništvo ne dobije kilogram brašna, dok isti ured dobija vagonske pošiljke maslaca, meda, masti i drugoga. Stoga je smrtnost u gradu naročito velika.

Smatra se da dnevno umire više od dvadeset osoba od gladi i posljedica gladi. Na drugoj strani šaka okupatorskih i ustaških krvoloka žive u najvećem izobilju. Svoje stanove pretvorili su u prave magaze. Kulturmi život u Sarajevu danas uopšte ne postoji. Nekoliko propalih karijerista, većinom ljudi sa sumnjivom prošlošću, piskaraju za račun svojih fašističkih gospodara.

Pustoš i bijeda hara Sarajevom, gdje je nekada kulturni život cvjetao. Sa takvim perspektivama Sarajevo Gavrila Principa, Slobodana Principa i hiljada drugih Principa očekuje s čvrstim pouzdanjem u narodno-oslobodilačku vojsku i njenog komandanta druga TITA svoje brzo oslobođenje.

INFOBIRO Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Za korištenje ove usluge i kupovinu tekstova, potrebno je da posjedujete neku od mogućih vremenskih opcija pretplate na INFOBIRO sa odgovarajućim brojem kredita za download textova.

Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.