Priča o zeničkom Rasputinu koji je bio pop, narodni poslanik i upravnik javne kuće

U slučaju popa Veljka Grgurevića pravoslavna crkva se odrekla carstva nebeskoga i prihvatila se carstva zemaljskog.

Ovaj pop je od 1926. godine vladao Zenicom kao diktator i “narodni poslanik”, te je postavljen na položaj starješine Sokolskog društva. Odmah po postavljanju, otpočeo je akciju za gradnju jednog velebnog doma.

Zeničani u crno zavijeni

Međutim za gradnju jedne ovakve zgrade, srpsko društvo nije imalo materijalnih sredstava i pop udari namet na vijalet, tako da je gradnja doma mnoge Zeničane u crno zavila.

Započelo je sa sakupljanjem “dobrovoljnih” – priloga. Ako je radnik trebao zaposlenje u zeničkoj Željezari, prvo je trebao dati namet od 100 dinara, pa na više u korist gradnje Sokolskog doma. Tek onda se je mogao nadati zaposlenju.

Svaki je radnik tom prigodom dobivao potvrdu od Sokolskog društva i tek onda je bio zaposlen. Kada je sakupljena stanovita svota novaca, započeli su pregovori sa srpsko-pravoslavnom općinom.

Pregovarao je taj famozni Raspućin Veljko Grgurević sam sa sobom, jer on je ujedno predstavljao i crkvenu općinu. Može se misliti, da je on odmah skovao plan, kako će prevariti Sokole u korist svoje crkve.

Napravio je ugovor da crkvena općina dade pod zakup zemljište i jednu trošnu zgradu, gdje se je trebao podignuti današnji Sokolski dom, s time da Sokolsko društvo otplaćuje neki dug crkvene općine.

Kakva je bila korupcija, na kojoj je zasnivana propala Jugoslavija i kako se radilo u toj umjetno stvorenoj državi, najbolje svjedoči ovaj slučaj: ravnatelj Šumske uprave u Zenici bio je jedan stari činovnik, čija se čast i činovnički ponos nisu mogli predobiti novcem.

U njegovom području uprave služio je jedan šumar koji je bio poznat u cijelom kotaru, kao korupcionaš. Neprestane tužbe stanovništva, kao i drugih nadzornih organa dosadile su ravnatelju uprave i on pozove šumara, pošto se je predhodno uvjerio o istinitosti navoda optužbe.

Nakon saslušanja razriješi dužnosti šumara. Ali malo zatim dođe “narodni poslanik” pop Veljko Grgurević-Rasputin i pred svjedocima napade žestoko ravnatelja riječima: On je Srbin. On dalje ostaje u službi. A ti Švabo ideš odavde…

Na kakav je način Rasputin-Grgurević gradio bivši Sokolski dom, na isti ga je način upotrebljavao.

Kao nadzorni građevni organ na ovom domu radio je bivši nadzornik cesta g. Ivan Pitković, koji danas živi kao umirovljenik u Zenici. Činjenice o gradnji ovoga doma, koje iznosi g. Pitković, a koje nisu široj javnosti poznate, zaprepašćuju čovjeka.

Zaprepašteno građanstvo

Kad je dovršena gradnja doma, g. Pitković je imao dobiti svotu od 8000 dinara. Rasputinu i njegovoj družini, koja je podijelila novac, nije se račilo da plate ovaj dug, nego “narodni poslanik” Rasputin, Grgurević, da bi se riješio g. Pitkovića kao potraživača duga, premješta ga sedam puta po raznim mjestima.

Kipar Rebhan je za svoje radove imao da dobije oko 16.000 dinara. Nakon dugog potraživanja svoje zarade, jednog dana dođe g. Rebhanu Grgurevićev čovjek s riječima: “Čujte, vi, možete dobiti, ako hoćete, samo polovicu duga, jer drukčije vam se ne će nikad drukčije isplatiti!”

Taj čovjek je turio g. Rebhanu na potpis namiru na cijelu svotu, koju su mu dugovali, a isplatio samo polovicu. Ostatak je ostao za popa Rasputina i njegove drugove, da mogu dalje voditi svoju sramnu rabotu.

Kada je završena gradnja doma, Sokolsko društvo nije ispunilo svoje obveze to jest nije otplaćivalo dug crkvene općine i sada dolazi do oštrog sukoba između pravoslavne crkve i Sokola.

Kada je podignuta tužba protiv Sokola, starješina društva nije više bio pop Veljko Grgurević. Došao je drugi čovjek, jer bi bila velika ludost da on u ovom trenutku bude zastupan na obe strane.

Građanstvo se jednog dana zaprepastilo, kad je pročitalo vijest u novinama. 138 ljudi tuži popa Veljka Grgurevića na travničkom sudbenom stolu. Interesantna je pozadina ovog slučaja. Naime, famozni pop je u sokolskom domu otvorio unosan posao “bijelim robljem”.