Kako je oteta Koviljka Savić, najljepša djevojka sa Koševa

Iako ne spada pod sarajevsku opštinu, kvart Koševo su stvarno pluća Sarajeva. Tu je vazduh najljepši, tu je sunce najjače, tu su djevojke najprivlačnije. Tako se bar priča. A najprivlačnija i najljepša između koševskih djevojaka je, kako se ističe u cijelom kvartu, 19-godišnja Koviljka Savić. Pravi šećer – vele za nju.

Od njene svježine miriše cijelo Gornje Koševo. Iako vrlo mlada, imala je mnogo prosaca: od željezničkih radnika i činovnika do pravoslavnih popova. Poludi, ko je jedanput vidi. Ali, Kovlljka nije nikog gledala. Sve do jednog dana.

Otmica sa slave

Dana, ili noći. Jer dan je u kući g. Jovana Savića, težaka, na 28. februara produžen duboko u noć. Bila je slava i velika fešta. Mjenjali se gosti i mlada Koviljka je posluživala sve sa velikom pažnjom. Sa njenim postupkom bili su svi zadovoljni. Naročito je to zadovoljstvo pokazivao Dušan Bajić.

Svidjela mu se stasita i jedra djevojka i nije mogao oka da skine sa njenog struka. Hvatao je stalno pogledom njene oči, dok je u njemu sazrijevala jedna želja, dok je u njemu carevala jedna odlučna misao.

U jednom momentu, njene uročne oči sukobile su se sa njegovim. Dušan je pretrnuo. Nije mogao više da čeka. Cepteći kao u groznici, izašao je u hodnik i čekao mladu Kovdljku. Ona je bila u početku zapanjena. Večeras ili nikada, čula je. A onda ne zna se šta se tačno dogodilo. Samo je kućom prošao uzvik: Otmica! Oteli su Koviljku! Da nije u sobi! Nemoguće! Ko! S kim! Sa Dušanom je pobjegla! Otmica! Otmica!

Jedna noć u hotelu

I dok je u kući g. Savića obvlađala panika, Koviljka je sa Dušanom niz koševski drum jurila u Sarajevo. Automobil je skakao kao pobješnjela neman. Sve do jednog hotela, u gornjem dijelu grada. Pred hotelom se automobil zaustavio. Dušan je vukao Koviljku za ruku. Ona se otimala: Pa to je hotel! To nije tvoj stan! Ne budi luda! Zaboravio sam ključeve. Večeras ćemo ovdje ostati, a sutra. Ne! Neću! Neee. Ćuti, budalo! Vozi me natrag! Vikaću. Samo noćas. Sjutra ćemo u moju kuću! Koviljka i Dušan na kraju su stupili u hotel, a onda u hotelsku sobu.

Čudni razlozi g. Dušana

Sjutradan se događaj u Koševu komentarisao na razne načine. Otac mlade Koviljke bio je veom ozlojeđen, ali je ipak govorio: šta je izabrala, neka snosi! Međutim, došao je u Koševo jedan glas da se Koviljka nalazi u hotelu skoro napuštena od Dušana, koji je obećavao ljubav do groba!

Otac djevojke g. Jovan Savić izigravao je ravnodušnost, dok su komšije, koji su Koviljku znali kao lijepu i čestitu djevojku, bili veoma uzrujani. G. Ilija Vekić i Pepi Hraski otišli su i posjetili djevojku, koja se još nalazila u hotelu. Ona im se izjadala na postupke svog nesuđenog muža, koji joj je, kako je ispričala, iste noći, davao hiljadu dinara i ručni zlatan sat samo da se vrati kući. Ona nije htjela. Ne volim te! Rekao joj je Dušan. Ne mogu više!

Sad je gotovo, odgovorila je ona. G. Vekić i Hraski odmah su poduzele mjere da se posljedice ove avanture ozakone. Posjetili su g. Dušana Bajića i obrazložili mu njegov postupak. On je lakonski odgovorio: Ne mogu ја vjenčati djevojku u seljačkom odijelu. Nek’ joj otac kupi građansko, pa ću je vjenčati.

Komšije su otišle g. Jovi Saviću, ali je on samo rekao: Ne poznam ni njega, ni nje! Da bi djevojci, koja se našla u nebranom grožđu, ipak pomogli, g. Hraski i Vekić poveli su sabirnu akciju da djevojci kupe sve što je potrebno za vjenčanje jednoj građanki.

Oni su odmah priložili po 500 dinara a i druge komšije su dali priloge. Tako je g. Vuksan Miličevlć dao 500 dinara, Simo Savić 500 dinara, Aleksa Cuković 200 dinara i tri muslimana po 200 dinara, tako da je ukupno sakupljeno tri hiljade dinara.

Sa ovim prilogom krenuli su g. Bajiću. Međutim on je i ovog puta bio tvrdokoran. Ne mogu se ja tako lako ženiti. Treba zato para. Dajte mi 50 dordji pa ću je vjenčat. Upropastio si je, moraš da je vjenčaš! Nisam je ni dohvatio. Dušan je poslije ipak priznao. Ali opet je ostao pri svome zahtjevu, da mu za vjenčanje djevojke dadu 25 hiljada dinara ili oni ili njeni rodijtelji.

Djevojka se nalazi sada kod nekog prijatelja neopreznog Bajića, protiv koga je krivični odsjek sarajevske policiije poveo istragu. Tokom istrage utvrđeno je da je Dušan Bajić živio u Zagrebu sa jednom ženom u kombinatu, od koje ima i jedno dijete. Kakav će epilog biti ove amerikanske otmice iz Koševa, javićemo kroz dan, kada se istraga okonča.

Digitalni Arhiv možete pretraživati na internet adresi www.infobiro.ba. Riječ je o izdanju Mediacentra Sarajevo koji podržava razvoj nezavisnog i profesionalnog novinarstva u BiH.