Ne budi parking papak: Vaše “parkiranje” iz našeg ugla

Položaj osoba sa invaliditetom skoro je isti u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Karakteriše ga nedostatak resursa u institucijama, diskriminacija, stigma i obrazovanje koje ne ide u korak sa tržištem rada.

Pri tome se osobe sa invaliditetom stalno suočavaju sa problemima kojima država još uvijek nije našla adekvatna rješenja.

“Život mi je promijenio za nekoga koban, za mene baš i ne, pad sa trešnje. Nakon pada godinu dana su trajali bolnički tretmani i rehabilitacija. Poslije toga uslijedilo je navikavanje na život u mom Trebinju”, počinje svoju priču Milica Ijačić.

Brojna arhitektonska rješena neprilagođena osobama sa invaliditetom veliki su problem u cijeloj BiH, pa tako i u Trebinju. Kao jedan od veliki problema sa kojima se susreće Milica navodi nekulturu u saobraćaju. Prilikom parkiranje vozači ne poštuju saobraćajne znakove koji obilježavaju mjesta rezervisana za osobe sa invaliditetom.

“I danas smo u prilici da vidimo da ljudi parkiraju na mjesta koja su označena za osobe sa invaliditetom”, govori nam Milica koja je u videu pokazala, kako kaže, mali vid kazne.

“To je neka vrsta upozorenja sa naše strane da pokrenemo svijest tih ljudi, da krenu da razmišljaju koliko je važno samo parking mjesto za osobu sa invaliditetom”, naglasila je Milica.

Predsjednik Udružnja amputiraca Trebinja Miroslav Andrić ukazao je na ovaj problem.

“Dobili smo lokacijske uslove za parking, stavili smo i tablu. Imamo tri parking mjesta uz našu kancelariju, međutim kao što vidite i danas, rijetkost je da možemo naći tu mjesto za parking”, ističe Andrić.

A kako na ovaj problem gledaju iz policije provjerili smo kod Jovane Cvijetić, portparolke Policijske uprave Trebinje.

“Policijski službenici takve stvari tretiraju kao prekršaj, odnosno nepropisno parkiranje. Kada građanin pozove policiju, ono što policijski službenik u tom slučaju može uraditi jeste da napiše prekršajni nalog. Samo uklanjanja vozila s tog mjesta nije u nadležnosti policijskog služenika, a Trebinje nema pauk službu koja bi to mogla da uradi”, kažu nam između ostalog iz trebinjske policije.

Pored brojnih problema sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom u našoj zemlji Milica za kraj ima optimističnu poruku.

“Onog dana kada shvatite da vam se invaliditet desio i da će vam ostatak života zavisiti od nekog ortopedskog pomagala, morate da shvatite da tu nije kraj. Ja sam trenutno student na Fakultetu za proizvodnju i menadžment. Imam mnogo hobija, jedan od njih je kajak, drugi fotografija. Ukazujem na probleme osoba sa invalititetom i pokušavam da ih riješim, kao i probleme mladih. Nije kraj da vi zavisite od jednog ortopedskog pomagala, kraj je onda kada vi shvatite da nešto ne možete, tj. zamislite da nešto ne možete. A možete mnogo toga. Iako vam negdje nedostaje jedan dio tijela, ili smatrate da vam nedostaje, možete sve da radite. Bitno je da izgradite stanje vašeg duha i da onaj nedostatak nadomjestite sa nečim drugim, poručuje Milica.

Pogledajte našu priču o problemima osoba sa invaliditetom.