Priča o starcu iz Trebinja koji se sjeća pjesmica iz osnovne škole

“Seljački život je lijep, u ranu zoru seljaci oru. Seljački život je lijep”. Ovako je nam je 94-godišnji Lazar Vučković odgovorio na pitanje kakav je danas život na selu.

Od djetinjstva druži se sa knjigama i poezijom, ali i pored načete desete decenije života, sjeća se pjesama koje je nekada naučio.

Vitalan je, zdrav, još može po koji fizički posao da uradi. Njegovo odgovaranje u stihovima nije se završilo.

Lazar se sjeća i kada je i kako završio svoje školovanje.

“1935. godine na Vidovdan sam završio školovanje. Tada sam završio četiri razreda osnovne škole. Bilo nas je 84 đaka u četiri razreda.

Lazarev otac, pokojni Vule Vučko Vučković, prošao je golgotu Krfa i Solunski front, a kada se vratio u svoje Bogojeviće zarekao se da ih nikada neće napustiti.

Vratio se na porušeno ognjište, a u tom velikom ratu izgubio je cijelu porodicu. Kao ratnu oštetu dobio je ondašnjih jedanaest hiljada bonova.