Provjeravaju treba li RVI-u bez noge ortopedsko pomagalo

Ifet Klapuh iz Sarajeva je ratni vojni invalid koji je 1993. godine ostao bez noge. Već 25 godina nosi ortopedsko pomagalo, potkoljenu protezu, na koje ima pravo svake tri godine, uz silikonski lajner, pamučne navlake i otropedske cipele.

Prvi korak da bi dobio pomagalo je da se javi u lokalnu ambulantu kako bi dobio uputnicu za ortopeda u Općoj bolnici ili KCUS-u, gdje doktor treba izdati potvrdu o potrebi ortopedskog pomagala, u njegovom slučaju silikonskog lajnera.

Sljedeći korak je Zavod zdravstvenog osiguranja KS, gdje oni popunjavaju obrazac o njihovom učešću u plaćanju dijela ortopdeskog pomagala firmi koja se bavi tom djelatnošću.

Kada završi sve u ZZOKS, onda ide u Ministrastvo da i oni popune svoj obrazac i ovjere, a onda s tim ide u ortopedsku firmu kako bi dobio silikonski lajner.

– Sve ovo ne bi bio problem da se neko nije dosjetio da se formira Komisija, koju čine dva doktora i pravnik, koji treba da provjere doktora iz, u mom slučaju Opće blonice “Dr Abdulah Nakaš”. Kada sam došao u Zavod zdravstvenog osiguranja bio sam više nego iznenađen jer mi je njihov uposlenik rekao da ostavim popunjene obrasce i kontakt telefon, dok Komisija ne provjeri treba li meni silikonski lajner. To je bilo prije 10-ak dana, kada me nazvala gospođa iz Zavoda i rekla da dođem 11. jula i ponesem sa sobom protezu. Pa razmišljam kako da ponesem protezu jer nisam našao neku rezervnu i pitao sam gospođu zašto ponižavaju nas ratne vojne invalide, i to baš 11. jula, ona mi je odgovorila da Komisija treba da utvrdi da li je to meni potrebno – kazao je Klapuh, te dodao da čitava ta procedura dok ne dobije silikonski lajner traje oko mjesec do 45 dana.

On je naglasio kako je silikonski lajner potrošni materijal, te da na njega ima pravo jednom godišnje.

– On se istanji za šest mjeseci, počne pucati, što mi stvara rane na nozi. I sad hodam s ranama, pravi mi zdravstvene probleme, a od neadekvatnih ortopedskih pomagala trpi i kičma.

Klapuh se na kraju pita čija je uredba da doktori provjeravaju doktore, da se pozivaju amputirci i da se utvrđuje treba li čovjeku bez noge ortopedsko pomagalo.

– Fizički bolovi su na kraju i podnošljivi, koliko je psihički nepodnošljivo ponižavanje od institucija. One duže bole od fizičkih, poručio je Klapuh.