Neprocjenjiva vrijednost
Neprocjenjiva vrijednost
Prvi pisani trag o samostanu nalazimo u spisu franjevačkog pisca Bartola Pisanskog iz 1385. godine. Nakon osmanskog prodora i osvajanja Bosne, bilješku o samostanu nalazimo u jednom osmanskom spisu iz 1469. godine.
Pretrpio je teška oštećenja u više navrata. Tako je, tokom progona 1524. godine, nasilno porušen. Godine 1658. u velikom požaru nestale su brojne samostanske dragocjenosti, a potpuno su izgorjeli arhiv i biblioteka.
Novi samostan podignut je 1664. godine. U vrijeme bečkog rata, krajem 17. stoljeća, franjevci su ga morali, zbog velikih nameta, napustiti i živjeti po seoskim kolibama.
Vratili su se 1704. godine, kad su se političke prilike smirile. Tijekom 19. stoljeća samostan je dva puta rekonstruiran, posljednji put od 1888. do 1890., kada je dobio današnji izgled.