Banjalučani i dalje žive u neznanju: Tender zaustavio mjerenje kvaliteta zraka

Gotovo svi stanovnici svijeta udišu zagađen zrak i izloženi su pretjerano visokim koncentracijama opasnih čestica koje mogu uzrokovati razne bolesti. Ovo je postao globalni problem. Ipak, najviše pogađa ljude u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Svake godine, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), oko sedam miliona ljudi umre prerano zbog zagađenja zraka.

Piše: S. Karaica/Fokus.ba

„Umjereno zagađenim“ ocijenjen je zrak u Banjaluci 6. aprila 2023. godine na osnovu mjerenja prisustva zagađujućih materija. Na sajtu Eko-akcije, u skladu s ovom kategorijom, izdato je upozorenje

– “Neke zagađujuće materije mogu uzrokovati zdravstvene probleme osobama koje su veoma osjetljive na zagađenje zraka. Takve osobe trebaju izbjegavati boravak vani i smanjiti naprezanje tokom boravka vani.“

Ovo i nije tako loše. Nakon nekoliko mjeseci Banjalučani su prodisali. Proljeće i ljeto, srećom, donesu olakšanje, ali već najesen sve ispočetka. Nastupa grijna sezona, a istraživanja su pokazala da su individualna ložišta, uz izduvne gasove iz automobila, najveći zagađivači. Nerijetko se grad na Vrbasu nađe na vrhu liste najzagađenijih u našoj zemlji, rame uz rame sa Sarajevom, Zenicom, Tuzlom…

Pet mjeseci bez statistike

Na zvaničnoj internet-stranici Grada Banjaluka posljednji objavljeni mjesečni izvještaj o kvalitetu zraka odnosio se na mjesec oktobar. Nakon toga ništa. Dnevni podaci objavljuju se s nekoliko dana zakašnjenja, što građanima i nije od neke koristi. Osim toga, mjerenja zagađujućih materija vrše se samo na jednoj stanici, u naselju Lazarevo-Budžak, kojom upravlja Republički hidrometeorološki zavod Republike Srpske. Do prije nekoliko mjeseci u funkciji su bile još tri stanice koje su u posjedu Grada. Međutim, firmi koja je radila mjerenja istekao je ugovor.

Izostanak precizne i pravovremene informacije o tome kakav zrak građani udišu trenutno je, prema mišljenju ekoaktivista, najveći problem koji gradska vlast treba hitno riješiti. Tihomir Dakić iz Centra za životnu sredinu za Fokus pojašnjava i zašto.

– Naravno, to neće riješiti problem zagađenja, ali je prvi korak. Građani moraju znati šta udišu da bi mogli reagovati. Živjeti bez informacije da nešto šteti je, onako, super. Ništa ne remeti naš ugodan život, ali se onda pitamo zašto imamo često oboljenja respiratornog sistema, pa čak i kancer pluća i svašta nešto. Znači, prvo informacija, a onda oštrije mjere. Moramo znati da li je pametno izlaziti napolje u nekom trenutku, izvesti djecu u šetnju, da li se baviti sportom, rekreacijom ili je bolje da ostanemo u kući – kaže Dakić za Fokus.ba.

Tender u toku, nema mjerenja

Direktor Instituta za zaštitu i ekologiju RS Predrag Ilić naglašava da Grad ima obavezu, u skladu sa svojim aktima i zakonskim propisima, vršiti mjerenje na još tri lokacije kako bi se informacije o kvalitetu zraka mogle prikupljati i objavljivati kontinuirano, u realnom vremenu. Međutim, iz Gradske uprave za Fokus su kazali da je u toku javna nabavka za izbor firme koja će upravljati njihovim stanicama te da trenutno raspolažu samo podacima sa stanice Hidrometeorološkog zavoda. A ona, kako navodi Ilić, ne može pružiti potpune i realne podatke za cijeli grad.

– Teško je govoriti o tačnom kvalitetu vazduha na osnovu informacija s jedne stanice. Pored toga, ona je udaljena od centra grada gdje je veći broj individualnih ložišta i gušći saobraćaj – kazao je Ilić.

Na kvalitet zraka utiče prisustvo zagađujućih materija, odnosno sumpordioksida, azotnog oksida, ozona, ugljenmonoksida i lebdećih čestica promjera 10 i 2,5 mikrona. Prema riječima Ranke Radić, načelnice Odjeljenja za zaštitu životne sredine Hidrometeorološkog zavoda Republike Srpske, upravo te mikro čestice su posebno problematične.

Teški metali u PM česticama

– One su nepoznatog sastava. Ne postoji hemijska formula za njih. Sastavljene su od različitih elemenata i drugačiji im je sastav ovdje i na nekim drugim lokacijama. Te čestice nose na sebi teške metale i druge organske materije, a neke od tih komponenti su kancerogene i s tog aspekta vrlo zanimljive za proučavanje s aspekta ljudskog zdravlja. Veoma su sitne i zadržavaju se u respiratornom sistemu čovjeka, ulaze u plućne alveole, čak i direktno u krv i tu izazivaju različite efekte – pojašnjava Radić za Fokus.

Otrovi koje udišemo, kada se udruže s drugim faktorima, poput hroničnog stresa i prekomjernog konzumiranja duhana, uzrokuju oštećenja disajnog sistema. Hronična opstruktivna plućna bolest treća je po smrtnosti, iza kardiovaskularnih i malignih. Specijalista pulmolog Mirko Stanetić naglašava da je to bolest koja sporo napreduje i da oboljeli primjećuju promjene tek kada postanu ozbiljne i trajne.

– Bolesnici s respiratornim tegobama ne idu rado doktoru. Oni se vrlo često samoinicijativno liječe. Znate ono, prekuhano mlijeko, guščija mast, med i prekomjerni unos vitamina i minerala. Misleći da na taj način jačaju svoje imunološke sposobnosti, pojedini pacijenti se ljekarima javljaju dosta kasno i u uznapredovalim fazama hronične opstruktivne plućne bolesti, ali i nekih drugih bolesti. Također, znamo da djeca sa astmom koja žive u nepovoljnom okruženju, odnosno, u gradskim područjima, gdje su često izložena smogu, imaju teže oblike bolesti – kaže Stanetić.

Bicikl umjesto automobila

Osnovni izvori zagađenja zraka u Banjaluci su individualne kotlovnice i ložišta, te ogroman broj automobila. Dakić kaže da ih je registrirano oko 70.000 na grad od dvjestotinjak hiljada stanovnika. Broj je mnogo veći ako se uračunaju vozila koja svakodnevno dolaze u grad iz okolnih mjesta i gradova.

– Ono čega smo svjesni jeste da su ovo siromašni prostori, da ljudi koriste svašta za loženje, da sistemi centralnog grijanja nisu kvalitetni, zbog čega se veliki broj stanova isključio s mreže. Drva su poskupjela s nekih 60 maraka na oko 120 i ljudi su prinuđeni da koriste ugalj. Zatim, javni transport nije kvalitetan i onda se koriste vlastiti automobili pa se stvaraju velike saobraćajne gužve. Zato bi ljudi koji žive u gradu trebali što više da koriste bicikl kao prevozno sredstvo. Banjaluka nije velika, nekih osam sa šest kilometara, a dnevna distanca građana od kuće do posla je oko dva kilometra – kaže Dakić iz Centra za životnu sredinu.

Slično razmišlja doktor Stanetić. Sugrađanima savjetuje „da se okanu automobila i neprekidnog vozikanja na kratkim, ali i dužim relacijama“.

– Život u gradu stalno zahtijeva mobilnost i mi, uglavnom, koristimo svoja vozila, što u drugim gradovima u svijetu nije baš moguće. Vidjeli ste da mnoge zemlje Evropske unije zabranjuju upotrebu motornih vozila s unutrašnjim sagorijevanjem u gradskim centrima. Nadam da ćemo i mi nekada slijediti takav primjer. Borba protiv zagađenja je dugoročan posao i potrebne su decenije da se dođe do rezultata. Smatram da se treba uključiti i obrazovni sistem i da djecu od najranijeg uzrasta, već u vrtiću, trebamo učiti o čuvanju životne sredine – govori Stanetić.

Uvijek može više i bolje

Gradske vlasti navode da duži niz godina u kontinuitetu rade na poboljšanju kvaliteta zraka, te nabrajaju šta su sve učinili.

– Od izgradnje biciklističkih staza, uvođenja sistema za iznajmljivanje bicikala, sadnje visokih i niskih zelenih barijera, izgradnje gradske toplane na biomasu, izrade studija o zagađenju vazduha na području grada s identifikacijom zagađivača. Vršimo monitoring aerozagađenja, kontrolu emitera, izdavanje ekoloških dozvola i procjenu uticaja na životnu sredinu, proglašenje zaštićenih područja, izgradnju zaobilaznica i kružnih tokova na mjestima velikih zastoja u saobraćaju – navodi se u odgovoru koji je Fokusu dostavila Gradska uprava.

Čini se da, za sada, sve ovo nije dalo željene rezultate. Međutim, kako naglašavaju svi naši sagovornici, problem zagađenja je kompleksan i ne može se riješiti brzo i lako. Ostaje pitanje – Zašto se nije krenulo mnogo ranije i jesu li preduzete mjere dovoljne?

Krivična odgovornost

Uprkos tome što su svi svjesni kakav zrak udišu građani Banjaluke, rješavanju ovog problema do sada se nije pristupalo sistemski. Istina, početkom godine, na inicijativu Gradske uprave, održan je prvi, inicijalni sastanak relevantnih gradskih i entitetskih institucija na kojem je zaključeno da stanovništvo mora biti pravovremeno informirano o trenutnom zagađenju. Također, građanima je upućen apel da vode računa o tome koje energente koriste i da izaberu one čijim se sagorijevanjem emitira manje štetnih zagađivača. Na ovome je ostalo.

Međutim, htjeli ne htjeli, nadležni će se u budućnosti morati mnogo više pozabaviti ovim problemom. Evropska unija ima novu direktivu, pa će i naša zemlja biti u obavezi uskladiti propise.

– Tek tada ćemo imati problem jer će granične vrijednosti zagađujućih materija biti mnogo niže nego što su bile. Bit će jasno propisano koliko treba postaviti mjernih stanica i na kojim mjestima. Značajne obaveze će biti u domenu lokalnih zajednica, odnosno gradova i opština. Oni će biti ključni za smanjenje zagađenosti. Također, bit će uvedena krivična odgovornost za one koji ne provode sve što je direktivom propisano – kaže direktor Instituta za zaštitu i ekologiju RS Predrag Ilić.

This article was supported by JournalismFund.eu