Vlastimir Mijović
Žilavi korijeni “nemoguće države”
Iz Inckove ocjena da su šanse i prednosti koje ova zemlja nudi mnogo veće od kratkoročnih teškoća koje još postoje u poslovnom okruženju, pouku bi morali da izvuku svi koji BiH žele da ogade i nama i strancima
Počesto možemo u našoj javnosti čuti ili pročitati da je Bosna i Hercegovina ruglo od države, da je trula, klimava, maltene pa vještačka. Sve to apsolutno je netačno. Bosna i Hercegovina je država sa ozbiljnim povijesnim, geografskim, nacionalnim, jezičkim i drugim korijenima i sponama. Ona je prepoznatljiva i uokvirena, a loši i truli su oni koji joj u posljednjem dvodecenijskom razdoblju kroje kapu, nesposobni i nevoljni da uoče i razviju njene prednosti.
S manama koje takođe ima, Bosna i Hercegovina je stalni izazov onima koji žele da je upokoje. Takvi na sve moguće načine žele da pokažu kako naša država ne može funkcionisati, kako je bolje njene temelje porušiti i na tom mjestu graditi nešto drugo.
Jurišni poklič tih snaga sažet je u sloganu “Nemoguća država”. Tako glasi i naslov knjige koju je prije desetak godina objavio Nenad Kecmanović, nekadašnji sarajevski profesor i zakratko član Predsjedništva BiH, a danas banjalučka politička “zvijezda” i strateški mentor Milorada Dodika. U njegov taktički arsenal, nažalost, neprestano poseže rukovodstvo Republike Srpske, ne dopuštajući ni da se u medijima pod njihovom kontrolom objavi vremenska prognoza za Bosnu i Hercegovinu, nego se odvojeno najavljuje za oba entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju BiH.
Oni koji su to smislili, u potaji uživaju u toj svojoj podvali, misleći da time na dodatni način dokazuju da ovdje nema nikakve države. Tu su samo njena dva RASTAVNA dijela.
Lakrdija sa objavljivanjem rezultata popisa stanovništva iz 2013-te godine još je jedna od tih “lukavih” podvala smišljenih da umore, obeshrabre i na revolt natjeraju sve one koji ovu državu pokušavaju da ojačaju, da je harmoniziraju i pravno urede po uzoru na stabilne, čvrste države kakve dominiraju na evropskoj geografskoj karti. Zaista treba biti zlonamjeran, krajnje neodgovoran, čak i glupav pa onemogućavati da se objavi statistička mapa današnje BiH, od koje svako može da ima koristi. Štete ne može imati niko, apsolutno niko.
No, na gubitku bi svakako bile snage koje u svakom napretku Bosne i Hercegovine vide svoje nazadovanje, pa i poraz. U tom svom nastojanju oni ne žale ni vrijeme ni trud, ne drže ni do obraza ni do javno preuzetih obaveza. Štaviše, omiljena im je taktika da pristanu na neki dogovor i da ga onda razvrgnu, naknadno, kad se misli da je neki posao dovršen.
Lakrdija sa objavljivanjem rezultata popisa stanovništva iz 2013-te godine još je jedna od “lukavih” podvala smišljenih da umore, obeshrabre i na revolt natjeraju sve one koji ovu državu pokušavaju da ojačaju
Uoči donošenja odluke (u srijedu), na primjer, da popisna statistika konačno izađe iz fioka, za to je dobijeno zeleno svjetlo obje entitetske agencije koje se bave tim poslom. A onda je krenula druga “pjesma”. Najednom su stručnjaci za popisnu problematiku postali svi važniji političari u entitetu RS, toliko da se i šefica njihove Agencije za statistiku morala ugristi za jezik i kazati da njeno DA nikad nije ni izrečeno.
Rukovodstvo RS nikad se neće zeznuti pa otvoreno kazati da je protiv približavanja BiH Evropskoj uniji. Oni to čine potajno, ispod stola, svaki korak naprijed prateći sa dva svoja unatrag. Rezultat – za svoju kandidaturu ne možemo Briselu ponuditi ni spisak živih duša na našoj teritoriji, a kamoli masu reformi i promjena koje je potrebno izvesti da bi što više ličili na države koje su bolje uređene od naše.
Bosna i Hercegovina nije dobro i efikasno uređena država, oko toga nema spora. Snage koje u njoj vuku svaka na svoju, različitu stranu, ne odustaju od svojih zamisli. Niti kvariše uspijevaju da je rastoče niti pobornici jačanja države napreduju u ostvarivanju svojih želja i nastojanja. Živimo u pat-poziciji koja grize i nokte i živce, koja nam otupljuje potencijale, koja škodi ugledu zemlje, koja od građana svakodnevno naplaćuje cijenu nesloge vlasti i političkih snaga koje iza nje stoje.
Neko će jednom, ipak, shvatiti da se bavi ćoravim poslom. Ako je suditi po izjavi koju je u petak izrekao Valentin Incko, već sada se u gubitnicima mogu prepoznati oni koji Bosni i Hercegovini neprestano režu lice žiletom, kako bi izgledala što ružnije svakom njenom stanovniku, naročito gostu, a posebno investitoru.
Incko je na konferenciji u Beču naglasio “da je sada pravo vrijeme za ulaganje u BiH”, ističući da su šanse i prednosti koje ova zemlja nudi mnogo veće od kratkoročnih teškoća koje još postoje u poslovnom okruženju. Ovo njegovo mišljenje podupiru konkretni primjeri iz Dervente, Gračanice, Tešnja, Gornjeg Vakufa… gdje su domaće ruke i um već godinama udruženi sa svjetskim kapitalom, sa investitorima i kompanijama koje imaju veliko međunarodno ime. To njihovo prisustvo dokaz je njihove uvjerenosti da ovdje ima perspektive, da prepreke zbog nedovoljne uređenosti države nisu nepremostive, da se samo traži više upornosti i strpljenja u zaobilaženju birokratskih i političkih zapreka. Oni vjeruju da ovdje može biti samo bolje, nikako lošije.
Stoga ponavljam ono što je rekao inače poslovično oprezni i bljedunjavi Visoki predstavnik: Sad je pravo vrijeme za ulaganja u BiH!
Stići će to do ušiju mnogih investitora, a valjda će, što prije, i do onih koji još provode nemoguću misiju dokazivanja da je ova zemlja neka “nemoguća država” od koje svi treba da dignu ruke. Žilava je to država, ma koliko se njima, zbog toga, dizala kosa na glavi!