Uputstvo za pisanje izmišljenog intervjua

U nedjelju su režimski mediji u Republici Srpskoj, naprosto, eksplodirali od sreće. Premijer Srbije Aleksandar Vučić, vožd i gospodar svega istočno od Drine što se Srbljem naziva u intervjuu za banjalučki Press online, rekao je da podržava Milorada Dodika u njegovoj opsesivnoj želji za referendumom.

U intervjuu Vučić ističe da Republika Srpska treba da traži vraćanje dejtonskih nadležnosti koje su joj uzurpirane samovoljom visokih predstavnika:

„Očuvanje slova, a ne nekakvog, kako su ga nakaradno nazivali, duha Dejtonskog sporazuma. Treba voditi računa da se u borbi za ispravljanje nepravde ne načini ni jedan suvišan korak od kojeg bi šteta bila veća od koristi”, rekao je Vučić za Press RS.

Jeste da je nedjelja, jeste da je neradni dan i posljednji vikend već uveliko ošamućene i neradne administracije, ali su se deskovi i uredništva po Banjaluci zapalili poput tinejdžerskih bubuljica.

Prelomio je i veliki megacar Vučić! Idemo na referendum! Srpska do… ma Srpska do Bijeljine, a i dalje!

Živ čovjek je mogao čuti urlike referendumske tišine u Dodikovih glodura.

Kad ono međutim!

I sve bi bilo divno i krasno da nije jedne male sitnice. Cjelokupan intervju je IZMIŠLJEN I LAŽAN. I to ne bi sad u ovoj medijskoj žabokrečini ni bila neka vijest da se ne radi o Vučiću i referendumu. Malo li je izmišljotina i laži rečeno u proteklih dvadeset i kusur godina?!

Poenta je kojom brzinom i neprovjerenošću mediji prenose apsolutno spekulativne budalaštine. A još luđe i bolje u čitavoj priči je što niko neće snositi posljedice. Neće biti kriv niko od silnih medijskih moralista novinarskih koji upiru prste u sve živo, koji stalno i vazda pričaju priče o „dvije strane“, o „provjeri informacija“, o „objektivnosti i nezavisnosti“… Naravno da neće.

Po sistemu – Što je babi milo, to joj se i snilo, diletanti su iznjedrili jedan „intervju“. Po istom sistemu Dodikovi laboranti su kopipejstirali kupus medijski i sagradili Dnevnike nedjeljne. Propada i Kočić i Zbor mu u čast i bodljavina bakova i gologuze pjevaljke. Propade okosnica informative, zbog Pressovaca i novinarske patke od dvaes’ kila koju im uvališe.

Samo ludo, ludo…

Može li luđe i blesavije? Dabome da može! Na nepostojeće Vučićeve izjave, nadovezuje se Milorаd Dodik, koji se slaže sа “vrаćаnjem nаdležnosti”.

“Osvrćući se nа izjаvu premijerа Srbije Aleksаndrа Vučićа dа RS trebа trаžiti vrаćаnje svih nаdležnosti koje su joj oteli visoki predstаvnici, Dodik je rekаo kаko ohrаbruje dа i u drugim držаvаmа u regiji, pogotovo u Srbiji, shvаćаju dа je došlo do kršenjа prаvа i uvođenjа nelegаlnog prаvosuđа.

– Vаžno je kаdа premijer Srbije Aleksаndаr Vučić ili bilo koji dužnosnik Srbije, kojа je jаmаc i potpisnik Dejtonskog sporаzumа, to kаže – rekаo je Milorаd Dodik.”

Dilit kao rješenje

Dakako, da bi bilo pravo čudo opremiti ovaj tekst kakvim fono zapisom ili citatom u formi print skrina sa natrečenog portala. Ljudi shvatili da su se malo zajebucnuli, izbrisali „intervju“ i ‘ajmo Jovo na novo. U malo težoj poziciji su, velim, Dodikovi glasnogovrnici, koji su šuplju pustili u etar. Ono, možeš ti do besvijesti brisati nešto, ali izgovorena riječ je odlepršala u banjalučki sumrak, pa se ti krsti.

E, sad, sa stanovišta kakve ozbiljne medijske kuće ili nekog uljuđenog prostora koji podrazumijeva i javno mnijenje, sve ovo bi poprimilo obrise skandala. Kod nas je smiješno i pomisliti tako li što. Naravno da je vuk po ko zna koji put ujeo magarca, naravno da za bestijalnu laž niko neće odgovorati i tu ne treba gajiti kakve profesionalno-utopističe ambicije.

Međutim, sa političkog ražnja dopire miris promptnosti i hiće iz Vučićevog tabora, koji preko svog Tanjuga, u roku od odmah poručuje zapadnom Srblju da nema niša od vlažnih referendumskih snova. Svakom ko iole prati političku scenu u Republici Srbiji i manjem bh. entitetu, ova Pressova budalaština poslužila je kao odličan indikator o stanju, preciznije stavu zvanične Srbije (čitaj Aleksandra Vučića) prema Dodikovim referendumskim nakanama. A on glasi – Ništa, Nikako, Bez pogovora i Špekulacija, Stop, No pasaran…

Sa druge strane, Dodik i njegova „Srna“ muče i ne demantuju očiglednu izmišljotinu. Ko vele, možda nešto i bude od sve ove ujdurme.

Mjut, kao izlazna strategija

Rekoh, nekome je dilit uspio, nekome nije. Ovim potonjim, ostalo je da se igraju uobičajene igre ponedjeljkom, kad u nedjelju zagovnaju. Igra se zove – Pravimo se blesavi. Genijalna je iz više razloga. Ne obavezuje nikoga ni na šta, ne možeš pogriješiti u njoj i najvažnije, ne košta ama baš ništa. Tako odjekuje Banjalukom i Republikom Srpskom tišina po cijeli dan. Kakav Vučić, kakav intervju, kakvi prilozi o istom? Zviždukanje i ludovanje. Hajde da pričamo o školarcima, starletama, rijalitijima, bikovima, Siriji…

Ono malo opozicije i slobodnomislećih glava ili je dočekalo poslovično nespremno najnoviju lodoriju ili se sami sa sobom ne mogu (opet uobičajeno) dogovoriti oko legendarnog zauzimanja stava, koji traje najmanje odokativno jedno mjesec dana.

Uputstvo za pisanje izmišljenog intervjua

Ovdje će moja malenkost, koja je prije tačno tri godine napravila izmišljeni intervju sa sadašnjim gradonačelnikom Banjaluke gospodinom Slobodanom Gavranovićem, pokušati da poduči buduće „pisce i novinare“ kako se radi izmišljeni intervju.

Najprvo, ovu formu niti sam osmislio ja niti bilo ko od mojih savremenika. Kao satirični sadržaj postoji dvjesto i više godina. Dakle, stara stvar.

Ali…

Ali, da bi uradili izmišljeni intervju, morate imati validan razlog. U mom slučaju, gospodin Gavranović i njegov tim mi ni nakon 7 (sedam) pokušaja nisu dali zeleno svjetlo za intervju, jer „nisu imali vremena“, za razliku od ostalih kandidata, koji su mi odmah odgovorili. Onda to lijepo pod naslovom satira objasnite publikumu. Dalje, jako je važno čovjeka predstaviti u izmišljenom intervjuu, onakvim kakav jeste, sa namjerama kakve mu jesu.

Mogu se pohvaliti/pokuditi, kako hoćete, da sam Slobodana Gavranovića bolje i konstruktivnije opisao i predstavio od njegove PR službe. Sa padobrancima iz Pressa to nije slučaj. Prvo, trebali su objasniti da je riječ o izmišljotini ili barem reći Vučićeve namjere, a ne svoje želje. Dakle, i izmišljeni intervju bi imao smisla da su, šta znam, stavili kako Vučić NE ŽELI ni da pomisli na neki referendum, a kamo li da ga podrži.

Tako bi izbjegli sprdnju, a bogme i ludo i hudo preuzimanje od strane Milinih telala.

I što je najgore, doveli su svog Dodika u situaciju da mu Vučić, koga nema, opet zavrće ruku i pokazuje koliko ga, ustvari, ima.