Sveobuhvatna analiza poruka podrške Miloradu Dodiku

U proteklim danima uspio sam da skupim devet tih poruka i želim sa vama da podijelim impresije o njima.

Mislim da se prva poruka pojavila u Banjaluci i u njoj vidimo da Banjalučani Milorada Dodika doživljvaju kao vojskovođu koji je sve bitke do sada dobio, pa mu poručuju da pobijedi i u ovoj životnoj bici.

Sasvim jasno da je ovo poruka pisana u afektu koji je Banjalučanima pomutio razum pa su zaboravili da su upravo oni iznevjerili Milorada Dodika na nedavnim lokalnim izborima i načeli njegov imunitet.

Takođe vjerujem da bi poruka bila mnogo efektnija da je zadnji stih umjesto „uz tebe je tvoja Banjaluka“ bila „uz tebe je srpska Banjaluka“. Ova omaška ukazuje da iza ove poruke stoji Radmanovićeva struja socijalista.

Ostaćemo još u Banjaluci jer se pojavila poruka u prigradskom naselju Trn. Nejasno je ko je autor ove poruke da li ljubitelji Lav piva ili Lafontenovih basni, jer oni Dodika povezuju sa hrabrima lavom i žele da se brzo ozdravi i da im se živ vrati.

U poruci se može pročitati evidentan separacioni strah i zabrinutost šta će biti sa strankom, Republikom Srpskom i svijetom generalno ako se „lav“ ne vrati.

Generalni utisak je da autori poruke imaju problem sa stihovima, ali i silnu želju da neko iz stranke primijeti njihov trud, pa su natpis metnuli na ogradu prilično oronulog nadvožnjaka.

U Doboju nisu štedili na parama pa umjesto na ceradama kao u Banjaluci poruka za Milorada Dodika i sve ostale našla se na bilbordu.

Sa socijaldemoktarske crvene pozadine gleda nas predsjednik stranke koji „puca“ od samopoudanja i snage. Rimovanje stihova je na nivou petog razreda osnovne škole, ali je sasvim jasno da su autori ove poruke svjesni realnosti u kojoj žive.

Njima je jasno da bi veoma brzo propali u slučaju da se nešto nepredviđeno desi Miloradu Dodiku. Možda bi se Obran Petrović opet vratio SDS-u ili bi izgubili na ponovljenim lokalnim izborima u februaru i zato je važno da se šef što prije oporavi i osnaži.

U Bijeljini opet cerada, baš kao i u Banjaluci, i na njoj možemo pročitati jednostavnu i nemaštovitu poruku „da ga prate sreća i zdravlje“.

Realno, bolje nego da ga prati SIPA. Izgleda da Bjeljinci se ne uzdaju mnogo u koalicione partnere, što su naučili iz zadnjih lokalnih izbora, već smatraju da je sreća mnogo potrebnija.
Takođe se postavlja pitanje da li kada nekom ko je bolestan poželite sreću istovremeno priznajete da zdravstveni sistem i nije baš najbolji?

Kada pogledate kako je ova poruka okačena vidimo da su bijeljinski SNSD-ovci skloni improvizaciji, što se pokazalo i na lokalnim izborima.

Iz Bijeljine idemo u Zvornik koji se pokazao kao veoma nemaštovit i suzdržan. Čak se nisu potrudili ni da naprave neku rimu. Stiče se utisak da ovdje ne postoje iskrene želje, već sve ukazuje na otaljavanje posla. Za njih Milorad Dodik nije vojskovođa, nema snagu lava ili bilo koje druge životinje, već mu samo žele brzo ozdravljenje.

Obratite pažnju da bilbord nema osvjtljenje tako da ova poruka sa prvim mrakom postaje nevidljiva. Ipak, predsjedniče je napisano velikim slovom, što prkosi pravopisu, ali pokazuje snagu Milorada Dodika. Sve u svemu socijaldemokrate Zvornika se i nisu nešto isprsili, koliko im je Dodik valjao.

Paljani su se baš potrudili i postavili dvije poruke. Prva je okačena na armaturnu ogradu od gradilišta ali se na ćiriličnom fontu nije štedilo, a za razliku od Bijeljine cerada je zakačena više nego profesionalno.

Ipak, možemo da vidimo da je poruka veoma slična onoj iz Banjaluke i prilagođena rimovanju sa Pale. Elem, i oni Milorada doživljavaju kao borca koji dobija bitke, ali će morati na organima stranke objasniti zašto te veličanstvene pobjede omalovažavaju sintagmom „male“ bitke.

Takođe je upitno od kuda njima ideja da je predsjedik spustio glavu, što je dokaz klonulosti i malodušnosti, da bi je morao dizati zbog Paljana. Ovakva poruka nam pokazuje da oni predsjednika doživljavaju kao čovjek koji ima svoje uspone i padove, ali je upitno da li je to kršenje partijske mitologije i discipline.

Drugi bilbord podrške Dodiku pojavio se na Jahorini, toj planini koja je uvijek pružala utočište svim Srbima.

Primjećujemo da su font i pozadina identični prvom transparentu, ali je sadržaj drugačiji. Na jahorinskom bilbordu naglasak je na nesebičnom davanju sebe, vremena i novca svima koji trebaju pomoć.

Imamo li u vidu investicije koje vlasti Republike Srpske, u posljednjih nekoliko godina, tj. od kada je SNSD na vlasti u Palama, plasiraju na Jahorinu sasvim je jasna njihova zahvalnost prvom čovjeku SNSD-a.

Jahorina poručuje da je sada uz Dodika, baš kao što je onomad bila uz Radovana. Ipak, ne mogu da ne primijetim da na kraju poruke nema uzvičnika, već obična tačka, što izaziva sumnju u odlučnost onih koji su ovu poruku napisali.

I na kraju dolazimo do Trebinja, prijestolnice Hercegovine, koja je po ko zna koji put pokazala Republici Srpskoj kako se podržava vođa.

Poruka je stavljena na bilbord koji svijetli i čini je vidljivom i danju i noću. Napisana je ćirilicom, kitnjastim fontom, ne štedeći bold, zareze i sa uzvičnikom na kraju.
Poruka je višeslojna i samim tim intrigantna. Na početku Trebinjci kažu da je njihov grad srpski i bez obzira što se raduju svakom dolasku Dubrovčana koji ovdje nemilice troše pare.

Trebinje je ponosno, baš kao i svaki drugi grad u Hercegovini, a samim tim oni i kliču ponosno. Prelaskom na ti u četvrtom stihu oni Miletu poručuju da je dio njih, iako je predsjednik i žele mu da živi vječno, baš kao što su onomad željeli i kralju Petru i Aleksandru, a potom i drugu Titu.

I šta reći na kraju?

Milorad Dodik je izvojevao još jednu pobjedu, ali će mu patetika i uvlačenje u dupe članova stranke doći glave.