Šta sve direktor Milorad Kojić (ne) zna o Tuzlanskoj koloni i zašto?

Prije nekoliko dana, tačnije 15. maja, vlasti Republike Srpske su u Bijeljini obilježile 27 godina od dešavanja na Brčanskoj Malti i tada je direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić dao nekoliko patriotsko-političkih izjava.

“Moramo da prihvatimo činjenice, a one su zasnovane na eksplicitnom dokaznom materijalu, a u slučaju Tuzlanske kolone, koji je oličen kroz video-zapis, ali i video-zapis koji je snimala njihova (tuzlanska) televizija, kao i kroz materijalne dokaze”, a potom i:

“Međutim, pravosuđe u BiH šuti i Bošnjaci putem raznih satelita, nevladinih organizacija i političkih struktura manipulišu ovim stravičnim događajem, a prikazuju ono što se nije desilo i, na kraju krajeva, izražavaju svoju frustraciju kada se, kao kroz naš film, javno prikažu činjenice i dokazi”, kazao je Kojić.

Na kraju je poentirao dodikovski:

“Kada bi Srbin-povratnik javno izašao sa jednom takvom tezom, na primjer u Sarajevu, ne bi više mogao da živi u tom gradu, dok teze poput ovog gospodina (Jusufa Trbića) u Republici Srpskoj prolaze i oni sasvim ugodno žive u Srpskoj, te manipulišu bez ikakvih posljedica.”

Sada ćemo ovu izjavu direktora Kojića analizirati kroz presudu i činjenice do kojih je došao Apelacionog suda u Beogradu tokom suđenja Iliji Jurišiću 2015. godine.

Iz ovoga proizilazi zaključak da nije bilo nikakvog formalnog dogovora između civilne i vojne vlasti Tuzle i komandanta kasarne Mile Dubajića o mirnom izvlačenju jedinica JNA iz kasarne Husinska buna.

Ako nije bilo dogovora, onda se on nije mogao ni prekršiti.

Odavde proizilazi sljedeći zaključak suda:

Apelacioni sud tvrdi da nije dokazano da je postojao perfidni plan za napad na kolonu JNA, a potom kaže da je do masovne pucnjave došlo bez izdate naredbe, komande JNA i komande oružanih snaga Tuzle.

Kao što vidimo Apelacioni sud u Beogradu smatra da nema nedvosmislenih dokaza da je postojao dogovor između JNA i tuzlanskih vlasti o mirnom izmještanju jedinica JNA iz kasarne Husinska buna, niti da je postojao perfidni plan za napad na kolonu JNA na Brčanskoj Malti.

Važno je imati na umu da ni komanda vojske JNA nije očekivala da će biti napadnuta od strane tuzlanskih oružanih snaga. Apelacioni sud u Beogradu nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je postojala naredba za otvaranje vatre na kolonu JNA.

Nemoguće je da direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Kojić ne zna za ovu presudu Iliji Jurišiću iz Beograda ili on možda ima neke druge činjenice.

Ako direktor Kojić posjeduje neke druge dokaze postavlja se pitanje zašto ih je krio od Apelacionog suda u Beogradu?

Naravno direktor Kojić nema druge činjenice, niti ih je krio od suda, on je samo pravi Srbin i patriota koji voli Republiku Srpsku više od istine i šta je tu loše?

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“