Svi bošnjački genocidi

Postoji jedna rečenica kojom mogu istovremeno da naljutim i Srbe i Bošnjake, a ona glasi:

„U Srebrenici se dogodio genocid, i samo u Srebrenici.“

Onda se Srbi naljute što priznajem genocid u Srebrenici, a Bošnjaci što ne priznajem da se od 1992. do 1995. godine dogodio genocid u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ipak, ima nešto što je zajedničko i za Bošnjake i za Srbe, a to je činjenica da ne priznaju odluke haških sudova. Srbima je mnogo i jedan genocid pa ga negiraju, a Bošnjacima malo pa onda nadodaju. Ustvari, oni proberu ono što im odgovara i zaborave sve ostalo.

Uopšte se ne šalim.

Recimo, postoji jedan članak na netu koji se godinama vuče po društvenim mrežama koji kaže da su od druge polovine 17. vijeka do danas Bošnjaci doživjeli 11 genocida, i to od Mletaka, Austro-Ugara, Crnogoraca i Srba. Ne znam ko je napisao ovaj tekst, ali ja sam ga pronašao na portalu www.bosnjaci.net pa koga interesuje, bujrum.

Da situacija nije nimalo bezazlena govori nam sljedeći događaj od 13. marta 2018. godine u Mostaru kada je Bošnjačka zajednica kulture Preporod, Gradsko društvo Mostar, organizovalo projekciju dokumentarnog filma Avde Huseinovića pod nazivom „Bošnjaci – genocid u kontinuitetu“, u kome se govori „o genocidu nad Bošnjacima i drugim muslimanima od područja Like, Dalmacije i Banije preko Herceg-Novog, Cetinja, Sjenice, Kolašina, Užica, Šapca, Nikšića, Plava i Gusinja, Šahovića, Limske doline, Bihora, istočne Hercegovine, Podrinja, do posljednje agresije i genocida u BiH u periodu 1992-1995“. Novac za ovaj film dala je Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija.

Neki dan portal Inmedia.ba iz Sanskog Mosta, veb-portal orijentisan, prije svega, prema vijestima kroz sve aspekte života, donosi članak pod nazivom „Još jedna kolektivna dženaza u Krajini: Srebrenica je kraj, a Prijedor početak genocida“ u kojem kažu: „Ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću u međupresudi Haškog tribunala dokazana je genocidna namjera i postojanje genocidnog plana da se unište Bošnjaci kao nacionalna grupa, kao i utvrđeno postojanje dovoljno dokaza da je u Brčkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Ključu, Bosanskom Novom.“

Naravno, ovo što je napisano je potpuno netačno, ali sugeriše svakome ko pročita da je Tribunal u Hagu potvrdio tokom suđenja Slobodanu Miloševiću genocid na teritoriji Bosne i Hercegovine.

I na kraju pogledajte ovu fotografiju.

Ovo je fotografija spomenika bošnjačkim civilima koje su u Ahmićima 1993. godine ubili pripadnici HVO-a. U prvom redu, na vrhu, piše „Sjećanje na žrtve genocida“.

Koliko ja znam, a mislim da znam, presuda za genocid u Bosni i Hercegovini donesena je samo u slučaju Srebrenice, dok je Haški tribunal zločin u Ahmićima opisao kao „masakr, zločin protiv čovječnosti i etničko čišćenje“.
Naveo sam vam nekoliko primjera koji pokazuju da Bošnjaci bez bilo kakve potrebe, bilo kakvih materijalnih dokaza, istorijskih činjenica i sudskih presuda, pojam genocida zloupotrebljavaju da bi sebe prikazali kao žrtve, ne samo posljednjeg rata, nego i nekoliko stotina godina unazad.

Na ovaj način Bošnjaci sami obesmišljavaju značenje i težinu zločina genocida koristeći ga u dnevnopolitičke svrhe i na taj način i sam genocid u Srebrenici dovode u pitanje.

Postavlja se pitanje zašto je Bošnjacima važno da sami sebi pripisuju tolike genocide i kakvu korist imaju od toga? Prije svega, to nam pokazuje da se bošnjački nacionalisti nimalo ne razlikuju od srpskih, hrvatskih ili bilo kojih drugih, koji uvijek krivo što u prošlosti njihovi sunarodnici nisu više stradali i onda nastoje da taj broj što je moguće više uvećaju.

Takođe, pozicija žrtve donosi i neke benefite, recimo od žrtve se ne očekuje da se pravda i da objašnjava neke svoje postupke. Ona je moralno superiorna u odnosu na počinioce zločina i ona ne može da uradi nešto loše. Kada sebe proglasite žrtvom, onda od drugih očekujete pažnju, žaljenje, razumijevanje i bezrezervnu podršku.

Ako žrtve ne dobiju ono što očekuju, onda se ljute i okrivljuju druge za to, baš kao što će se mnogi Bošnjaci naljutiti zbog ovog teksta.

“Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje online magazina Fokus.ba, već isključivo autora.“