Šešelj, kama i narodna Farma

Ugledao sam Vojislava Šešelja na “Farmi”, jednom od najgledanijih rijalitija u regionu i nisam se nimalo iznenadio. Zapravo, jedino iznenađenje je bilo odsustvo bilo kakvog iznenađenja u mene. Sve je moguće, velim, pa i jedan zločinac namjesto haškog ročišta što da ne završi u Pinkovom Diznilendu za sve seljake Balkana.

Ali ima nešto pervertirano, do krajnjih De-sadovskih granica izobličeno u pojavljivanju zločinca u jednom opskurnom rijalitiju.

Promislite da su Rudolf Hes ili Herman Gering u pauzama Nirnberškog procesa tako učestvovali u kakvim zabavnim poratnim radio emisijama.

Naravski, nezamislivo.

Čini vam se samo. Eto, baš u toj teoriji, primjerice Gering, tabletoman i teško bolestan, mogao je, šta znam, biti privremeno otpušten od sovjetskih i američkih sudija zbog lošeg zdravlja. Paralela sa Vojislavom Šešeljem je upravo frapantna. Sa malom razlikom, što je Vojo ugledao svjetlost izvan ševeningenskih zidina.

Ljekari su rekli kako mu je zdravlje ozbiljno narušeno, kako se može braniti sa slobode, uz ograničeno kretanje.

Ono što ljekari i očigledno haški pravni eksperti ne znaju je da Šešelju ne pada na pamet da se vrati u Hag, a još manje znaju da je vojvoda sveprisutan.

Znam ja da je daljinski upravljač ultimativno božanstvo, ali osrednjost malograđanska teško za njim poseže. Tako se ratni huškač, perverzni krvolok, iskompleksirani logorejični skriboman uselio u svaku izbu Zapadnog Balkana. Sjedi Vojo ponosno za stolom sa dvije starlete i jednim kriminalcem i u kući devastirane porodice u Kozarcu i u bajtici nešto povratnika staraca u Srebrenici, koji su pukom srećom izbjegli očnjake Genocida. Sjedi i veselo pametuje. Može mu se.

E, tu nastaje problem!

To što neka budala još uvijek zija na slobodi, mizeran je presedan u odnosu na očevidan slučaj, kada se budali da javni prostor da verbalno ejakulira po 20 miliona ljudi.

Pridavati značaj ili se okanuti budale, ultimativno je pitanje i za potpisnika ovih redova?!

Ali, nemojte se zavaravati. Životi miliona ljudi u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj i jesu rijaliti. Najveće zvijezde su zamorci u rijalitijima. Mimo političara, dakako. A, opet, najvlažniji san svakog političara je da svoje dosadne floskule upakuje u narodnu formu i u rijalitiju ih servira narodu.

E, to je uspjelo Vojislavu Šešelju. A sve to mu je omogućio Željko Mitrović, nekadašnji cvjetić Mire Marković, a danas balkanski medijski mogul.

U, pervertiranoj igri, velim, svi znaju svoje uloge. Tako u posimularenoj regiji Šešelj diže rejting ionako najgledanijeg smeća. Mitrović ubire ionako mrsan reklamni kajmak, a ljudi kojima je Šešeljeva politika zatrla čitave familije, iz pukog mazohizma, gledaju zlotvora koji se nekažnjeno poput superstara švrćka po sklepanom imanju i sočno se zajebava na račun, primjerice, pokojnog Zorana Đinđića.

Sjetite se, to vi gledate zločinca, koji je slobodan, plaćen, po izgledu i ponašanju ne toliko bolestan, kako se zajebava sa svima vama. Ima li gore?

Ulazak Šešelja na “Farmu” bilo je nešto najlogičnije na svijetu. Postavlja se pitanje hoće li Vučić biti ljubomoran što mu je ideološki otac bio u rijalitiju, a on nije. Ali čekajte! Pa Srbija je jedan veliki rijaliti, a osim toga i Aco je učestvovao u Mitrovićevom projektu “Plesom do snova”. I Vojo sit i ovce poklane!

Naravno da ima. To sve što gledate, na kraju mjeseca u vidu pretplate i platite. I vuk, pardon Vojislav, sit i regulatorne agencije impotentne. A, te regulatorne agencije nisu u stanju uraditi bilo šta! Nisu u stanju u Srbiji uvesti porez na šund, nisu u stanju u BiH zabraniti emitovanje programa u kojem zločinac sere po žrtvama.

Osim pokojeg zabrinutog komentara na društvenim mrežama, dešava se jedno veliko NIŠTA. A, kako će se i dešavati kad hipnotisanih 20 miliona ovaca sluša kako je kriminalac Kristijan planirao da ubije zločinca Šešelja, ali nije, pa postali drugari. Niko se ne buni, jer ovčice gledaju i upijaju vojvodine nove rasističko-eugeničke teorije.

Država nije intervenisala kada se pojavilo nasilje u rijalitijma, ćutala je kad je blud postao mjerna jedinica za maloljetnice koje upijaju ovaj opijum, države više i nema sad kad zločinci paradiraju.

A, volio bi Šešeljev duhovni sin, Demijurg i bespogovorni vladar Srbije, Aleksandar Vučić, da se barem malo, na minut, nađe u rijalitiju. Ali čekajte! On je od svoje političke karijere napravio veliki rijaliti, a cijela Srbija i dobar dio regiona su mu tek blejači koji nabijaju rejting. A, ako ćemo u sitna crevca, Aco je bio i učesnik jednog rijalitija.

I zato pojavljivanje Vojislava Šešelja nije nikakvo naličje Srbije i regiona. Ne! To je hiperrealistična slika svijeta u kome živimo. Svijeta koji je odavno izgubio socijalni, moralni, a od sada i bazični ljudski kompas.

Karlobag-Karlovac-Virovitica je, na nesreću, upravo odistinska granica Šešeljevog carstva. Samo je, eto, morao sačekati dvadesetak godina da tehnologija uznapreduje. I ima Vojo u jarmu taman tu kvadraturu i taj svijet.

Najbolje od svega, po vojvodu, dakako je to što se ne treba pretjerano boriti za pažnju i ne treba, kao onomad pištoljem, ućutkivati neistomišljenike. Jok! Sad ima tu armiju robova, ima državnu frekvenciju, ima desetine kamera i mikrofona, niko ga ne smeta niti prekida…

A, ljudi i dalje licemjerno ćute. Kažu, ne pridaju značaj svemu ovome. Pa, dragi ljudi, nemojte se zgroziti ako vam za koju godinu Dragan doktor Dabić bude propisivao homeopatske kure, a Ratko Mladić u kakvom jutarnjem programu predlagao vojničke vježbe.

Balkan je ovo, slabo koja fikcija može doskočiti nenadjebivoj realnosti.  A, sad svi ispred TV-a, pa se slatko smješkajte svađama na Farmi. Ako vam je to najveći problem, kuku vama!