Raspakivanje bosanskohercegovačkog društva u doba korone

Prošlo je nešto više od mjesec od kada je u Bosnu i Hercegovinu došao virus korone. Mjesec je sasvim dovoljan da napravimo presjek stanja u našem društvu. Naravno, nerealno je da prikažemo svi aspekte našeg društva, ali sam bio slobodan da prokomentarišem ono što je meni bilo interesantno. Pa da počnem.

Članovi Predsjedništva BiH kao vrhunski prosjaci

Osnovni zadatak članova Predsjedništva BiH je prikupljanje sadake/milostinje od drugih država i prikazivanje toga kao vrhunsku sposobnost i odgovornu politiku, a uz sve žele reći da su “pravo dobri” sa Putnom, Erdoganom, Đipingom, Vučićem….

Osim toga njihov posao je da u ovoj frci i panici zajebu MMF i Svjetsku banku i iskamče još koji kredit. Valjat će im živa lova, jer nam u oktobru stižu lokalni izbori. Ako pogledadamo pojedine članove Predsjedništva, vidimo da je Dodik pobrkao svoje ingerencije i ponaša se kao stečajni upravnik Republike Srpske, dok Komšiću i DF-u prija karantin u kojem se našao nakon povratka iz Kanade. Džaferović odlično šupljira, svjestan da je u ovom trenutku Sebija šefica parade među Bošnjacima.

Vijeće ministara BiH da nahrani kerove i ništa ne dira

To je najvažnija sporedna stvar u Bosni i Hercegovini. Služi za slikanje i manekenisanje, bez bilo kakvog realnog uticaja na društvo u doba korone. Predsjedavajući Tegeltija se odlično uklopio u tu nebitnost, dok je ministar bezbjednosti Radončić nekako najagilniji i najfotogeničniji.

Da li su medicinski radnici heroji?

Ovih dana često možemo čuti i pročitati izjave političara koji kažu da su naši medicinski radnici heroji, ali šta je tu herojski? Da li je herojstvo kada profesionalno i savjesno radite svoj posao, koji su doborovljno izabrali i za koji su se školovali ili zbog nekog drugog razloga? Nije. Zašto su oni danas heroji, a nisu bili prije šest mjeseci? Nemam racionalno objašnjenje.

Budimo realni, zdravstveni radnici danas liče na kamikaze koji se trude da rade svoj posao najbolje moguće bez neophodnih sredstava za rad, od maski i rukavica do sofisticiranih aparata.

Sve to su im trebala obezbjediti vlast, ali nije.

Zdravstveni radnici su još odavno pristali da politika vlada strukom i da žive od milostinje političara. Ćutali su i trpili dok je zdravstvo lagano propadalo i bunili se isključivo zbog svojih plata, a vrlo rijetko zbog uslova rada, nedostatka materijalnih sredstava ili pacijenata.

Da li su se školstvo dobro snašlo u novonastaloj situaciji?

To uopšte nije važno jer u školstvu je sve odavno samo forma bez suštine. Nema veze da li djeca idu školu ili ne, jer se to neće značajno odraziti na njihovo (ne)znanje. Sjetimo se rezultata PISA istraživanja i sve će nam biti jasno. Bosna i Hercegovina je zauzela 62. mjesto od 79. zemalja. Učenje se svelo na bubanje i reprodukciju gradiva, a ne na upotrebu tog znanja. Tako da je potpuno svejedno da li će djeca zaboraviti ono što su učila u školi ili preko TV-a.

Učitelji, nastavnici i profesori će i ovu školsku godinu privesti kraju, sa više ili manje stresa, ali ne vjerujem da će se iko buniti zbog planova i programa po kojima sada rade ili zbog loših uslova u kojima borave djeca i oni. Eventualno nezadovoljstvo može doći samo zbog malih plata.

Ipak, nije sve tako crno, roditelji su uspjeli da obnove gradivo, koje su učili prije 20 ili 30 godina i svojim znanjem fasciniraju svoje prepametne prinčeve i princeze.

Sveštenici, svećenici i hodže kao tumači istine

Vjerske ustanove su se pokazale, po ko zna koji put, potpuno beskorisne. Da li ste primjetili da su bilo šta uradile konstruktivno u ovih 30 dana? Ja nisam. Istina, oni nam pomažu da shvatimo šta se ovo dešava i zašto, a bilo bi dobro da ni to ne rade. Prosto je nevjerovatno kako im je ponestalo kreativnosti u radu sa pastvom i umetom, a tako su inspirisani kada se treba govoriti od LGBT populaciji ili braniti svetinje.

Nevladin sektor je promašio cijeli fudbal

Nevladin sektor je propustio još jednu priliku da se nametne građanima kao konstruktivan partner i neko ko im može pomoći da riješe neki konkretan problem. Koga boli dupe za ljudska prava, sloboda govora, nenasilnu komunikaciju, demokratiju i EU integracije kada ne znaju hoće li se razboliti, hoće li ostati bez posla i da li će dobiti platu. Realno, nevladin sektor ne može i ne treba da se petlja u poslove vlasti, ali može biti jedna fina mirođija u ovom našem bosanskom loncu.