Radončić i Izetbegović ponovo u klinču

Ova sedmica apsolutno protiče u znaku afere Dautbašić – Šahman. Osim sudbine dvoje poznatih aktivista Saveza za bolju budućnost (SBB), posebno Bakira Dautbašića, koji je kandidovan za ministra u državnoj vladi, još je nekoliko faktora koji, kao magnet, privlače pažnju javnosti.

Tok i posljedice ove afere jako su bitni za ishod suđenja Naseru Keljmendiju, nekrunisanom “kralju narkotika” u BiH i regionu, kako ga mnogi godinama nazivaju, a kojem se sudi u Prištini (Kosovo). Kroz ovaj sudski proces, očekuje se i odgovor na devet godina staro pitanje: Ko i zašto je ubio Ramiza Delalića zvanog Ćelo? Riječ je o ratnom komandantu u Armiji BiH, kojeg je u poraću pratila titula jednog od “gospodara sarajevskog podzemlja”, poznatom i po “kontroverznoj ulozi” u događajima vezanim za početak rata u BiH.

S obzirom da je Dautbašiću određen jednomjesečni pritvor, ova afera direktno se odražava i na ustrojstvo državne vlasti, jer će zbog toga još ko zna koliko Vijeće ministara BiH ostati krnjavo, bez planiranog kompletiranja predstavnicima SBB-a. No, glavno zanimanje ipak pobuđuju posljedice hapšenja Dautabašića i Šahmanove po odnose u bošnjačkom političkom vrhu, između SDA i SBB, Fahrudina Radončića i Bakira Izetbegovića.

Javnost i analitičari brzo su markirali tri moguće verzije zbog kojih se afera zaplela. U prvoj varijanti zaključuje se da je Tužilaštvo došli do uvjerljivih i dokumentovanih saznanja da su Dautbašić i Šahman zaista počinili krivično djelo.

SBB je žestoko reagovao javnim saopštenjem, u kojem je Radončić ponovo otrovne strijele odapeo prema Izetbegoviću i SDA

I tužiocima i sudu profesionalna dužnost nalaže da pokrenu odgovarajući postupak. U tom smislu, nakon lavine političkih reakcija, Sud i Tužilaštvo BiH danas su u zajedničkom saopštenju za javnost istakli “da neće dozvoliti da nezadovoljni pojedinci, koristeći se moćnim medijskim sredstvima, dovode u pitanje nepristrasan i nezavisan rad ovih institucija”.

U saopštenju se dodaje “da je potpuno neprimjereno da političke stranke na ovako otvoren način vrše pritisak na rad pravosudnih institucija i predvode medijski linč državnih tužilaca i sudija”, ocjenjujući da do sada Sud i Tužilaštvo “nikada nisu bili izloženi ovakvoj vrsti otvorenog pritiska”. Na kraju se obećava da će krivični postupak koji se vodi biti proveden neovisno i po najvišim pravosudnim standardima, sa porukom da “niko neće moći, političkim pritiscima, uticati na njegov krajnji ishod”.

Ova poruka prvenstveno se tiče SBB-a i SDA, ali i međunarodnih zvaničnika u BiH. Nadležni tužilac Božo Mihajlović otkrio je javnosti svoja saznanja da je Radončić obećao Dautbašiću i Bilseni Šahman da će, preko šefa Misije OSCE-a u BiH Jonathana Moora, intervenirati kako bi istraga u Tužilaštvu BiH bila zaustavljena. Iako Moora mnogi smatraju “najvažnijim čovjekom međunarodne zajednice u BiH”, Sud i Tužilaštvo nastavili su raditi po svome.

Ili su se oglušili o urgenciju Amerikanca, u prvoj varijanti, ili te urgencije uopšte nije ni bilo, u veziji broj dva.

Biće da je istini bliže ovo drugo. Mislim da naše pravosuđe nije ni blizu samostalno i otporno na spoljnje utjecaje, da bi se oglušilo na “molbu” jednog tako moćnog stranca, kad bi im ona bila upućena.

No, šta je sa SBB-om i SDA-a, Radončićem i Izetbegovićem? Obojica tvrde da se radi o političkoj montaži. Prvi je odmah u javnost izašao sa optužbama za političku diverziju, ističući sumnju da mu podvaljuju SDA i njen šef Izetbegović, i to preko svog čovjeka u Tužilaštvu, Dubravka Čampare.

Mir između koalicionih partnera naizgled je postignut nakon što je Izetbegović javno ocijenio da je sve ovo ujdurma nekih snaga koje žele da razbiju novouspostavljeno jedinstvo bošnjačke politike, time posredno dajući za pravo Radončićevoj ljutnji.

No, sve se opet vratilo međusobnim sumnjičenjima, nakon što je Sud odredio da Dautbašić i Šahman moraju da ostanu u pritovoru. SBB je žestoko reagovao javnim saopštenjem, u kojem je Radončić ponovo otrovne strijele odapeo prema Izetbegoviću i SDA.

Proističe to iz dijelova saopštenja u kojim se ističe:

1. Niko neće moći da svoje političke leševe i ubistva podmeće drugima.
2. SBB apeluje na Sud BiH da zaustavi pokušaje političkih eliminacija koje već duže vrijeme dolaze iz pojedinih tužilačko-porodičnih centara.
3. SBB i dalje neće dozvoliti cijepanje koalicije koja je stabilizirala Federaciju i BiH, čak i ako se eventualno utvrdi da pojedinci iz vrha SDA već duže rade na ovom scenariju.

U “prevodu”, pominjući tužilačko-porodične centre, SBB misli na Izetbegovićevog prijatelja Dubravka Čamparu. Bakir, a možda i neko drugi iz njegovog okruženja, mora da se prepozna i u “pojedincima iz vrha SDA”. Napokon, kad se sjetimo da je, u vremenu žestoke međusobne tuče, dežurna optužujuća rečenica na račun Izetbegovića bila upravo u stilu “da svoje političke leševe i ubistva podmeće drugima”, jasno je, u najmanjem, da je između Bakira i Fahrudina, ovim povodom, tikva opet pukla.

Otpala je svaka vjerovatnoća Izetbegovićeve verzije po kojoj su  nacionalni neprijatelji montirali aferu Dautbašić – Šahman, kako bi razbili narastajuće političko jedinstvo unutar bošnjačke politike i njene elite

U aferi koja može ostaviti izuzetno duboke tragove na političke tokove u zemlji, zasad je, ipak, raščišćeno nešto krupno. Jasno je da bošnjačkim liderima niko nije sa strane ubacio klicu razdora! Nakon jučerašnjih optužbi SBB-a, otpada svaka vjerovatnoća u tačnost Izetbegovićeve verzije po kojoj je sve ovo plod rabote nacionalnih neprijatelja, koji su montirali aferu Dautbašić – Šahman kako bi razbili narastajuće političko jedinstvo unutar bošnjačke politike i njene elite.

Sve drugo ostaje u igri. A to su samo dvije opcije.

Prva, da Tužilaštvo i Sud stvarno rade ono što im je posao, da zaista imaju dokaze da su Dautbašić i Šahman, radeći po Radončićevom nalogu, počinili krivično djelo koje im se pripisuje; i druga – da je sve napakovano, odnosno pravosuđu naloženo od strane Bakira Izetbegovića ili nekih drugih moćnih ljudi iz SDA.

Šta god na kraju bude, biće to neviđeni lom na bošnjačkoj političkoj sceni.