Predizborni veleslalom kroz pravdu ministra pravde

Općina Prozor-Rama jedna je od rijetkih općina s hrvatskom etničkom većinom u Bosni i Hercegovini u kojoj vlast ne drži HDZ BiH. Od 2008. godine većinu u Općinskom vijeću ima HDZ1990, a načelnik je Jozo Ivančević. Općina je to s velikim proračunom, ponajvećim u BiH, koji se zahvaljuje činjenici da se na njezinom teritoriju nalaze Ramsko i dio Jablaničkog jezera pa pripadajuće elektroprivrede plaćaju znatna obeštećenja. Predizborne teme u toj općini važne su ne samo za nju, već i za širi kontekst.

HDZ BiH pokušava na sve načine pobijediti aktualnog načelnika, koji se kandidirao za svoj četvrti i moguće posljednji mandat. Kako Ivančević uživa veliku popularnost, a HDZ i drugi njegovi oponenti ne pronalaze ličnost koja bi mu u tome mogla parirati, u HDZ-u su svjesni da ga teško mogu pobijediti regularnim izborima pa su krenuli u mobilizaciju dijaspore, tj. ljudi porijeklom iz Rame koji žive izvan BiH, najviše u Hrvatskoj. Cilj je da iz Hrvatske dođe veliki broj glasova poštom, koji se prikupljaju na razne načine, uključujući i ilegalne.

Slično je bilo pokušano i za izbore 2016. godine. Tada se u Hrvatskoj ilegalno prikupilo i koristilo osobne podatke stotina ljudi, a čak su krivotvorene i isprave javnih bilježnika. Oko 800 bh. građana bilo je tada fiktivno prijavljeno na 80-ak adresa (oko 10 osoba po jednoj adresi) na kojima nikad nisu živjeli, s kojih se glasalo u njihovo ime, a da oni to najčešće nisu ni znali. Bilo je i grotesknih primjera, poput slučaja da je desetak osoba bilo prijavljeno da žive u jednoj kući bez krova i prozora. Prevara je razotkrivena u posljednji čas – zahvaljujući bahatosti i naivnosti tadašnjeg HDZ-ovog kandidata za načelnika Prozor-Rame, koji se polovinom srpnja te izborne godine, skoro tri mjeseca unaprijed, javno pohvalio pobjedom na izborima – te je Općina Prozor-Rama uputila prijavu Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, nakon čega je spriječena velika izborna krađa. Ipak, zbog toga nitko do sada nije odgovarao.

Ovaj put plan se provodi na još višem nivou. Vođa plana je Josip Grubeša, nositelj liste HDZ BiH za Općinsko vijeće Prozor-Rama. Načelnik Ivančević opet je hrvatskoj policiji prijavio sumnje u nezakonito korištenje osobnih podataka i povrede tajnosti glasanja. Nekoliko dana poslije njegovog dopisa, isti Josip Grubeša – ovaj put u svojstvu ministra pravosuđa BiH – posjetio je Zagreb, gdje se sastao s ministrom unutarnjih poslova Republike Hrvatske Davorom Božinovićem. Razgovarali su, naravno, o lokalnim izborima u BiH, a sa sastanka je istaknuta važnost dopisnog glasanja i sudjelovanja na izborima u BiH te važnost skidanja „stigme tobožnjih protuzakonitih radnji svih oni koji putem dopisnog glasovanja sudjeluju u izborima u BiH“.

Tako Josip Grubeša kao ministar pravde BiH čisti teren za pobjedu Josipa Grubeše kao kandidata na lokalnim izborima.

Prema mnogim indicijama, u HDZ-u ne računaju samo na veliki broj dopisnih glasova. Plan za rušenje Ivančevića uključuje i njegovo hapšenje uoči izbora – zbog nekih poteza koje oponenti kvalificiraju kao protuzakonite – a nije teško zaključiti kolika je u tom planu važnost ministra Grubeše. Dotada se u Prozor-Rami ratuje priopćenjima.

Iz tih priopćenja saznalo se da u općini Dugi Rat u Hrvatskoj načelnik Ivančević ima kuću, napravljenu, po njegovim riječima, na zemljištu koje je davno kupio njegov otac, ali i da je Josip Grubeša 20. srpnja ove godine u Novalji u Hrvatskoj kupio stan za 101.700 eura, kao i da je stotine tisuća maraka uložio u svoje nekretnine kod Mostara i Stoca. Ima li to neke veze s njegovom pozicijom ministra pravde u Vijeću ministara BiH?

Podjednako zanimljiv aspekt priopćenja odnosi se na nacionalne i ideološke teme. HDZ, koji je za načelnika općine kandidirao tvrdokornog nacionalistu Iliju Petrovića, zamjera Jozi Ivančeviću prijateljsku politiku prema Bošnjacima u Prozor-Rami. U svom priopćenju HDZ između ostaloga predbacuje:

„Kako nazvati onoga koji svojim koalicijskim partnerima iz SDA dijeli kapom i šakom proračunska sredstva i radna mjesta, dok Hrvati u Bugojnu, Konjicu, Kaknju, Jablanici i drugdje mogu samo sanjati neko radno mjesto? U kojoj je od navedenih općina ravnatelj javnog općinskog poduzeća Hrvat, koliko Hrvata radi u općini i općinskim poduzećima? U kojoj od navedenih općina Hrvati općinskim proračunskim sredstvima grade hrvatsku kuću ili u isključivo hrvatskom naselju, ako je uopće takvih ostalo, športsku dvoranu???“

Ivančević je na to odgovorio riječima da „je jedino ispravno da volimo jedni druge bez obzira na nacionalnost, vjersku pripadnost ili društveni status te da se na (pretrpljeno) zlo ne smije odgovarati činjenjem zla“. Posebno je zanimljiv ovaj dio njegovog odgovora:

„Mišljenja sam kako je, što se tiče međuljudskih i međunacionalnih odnosa, Općina Prozor-Rama zdrava sredina na koju se trebaju ugledati druge općine poput Bugojna, Konjica, Kaknja, Jablanice, itd. a ne suprotno kao što Vi inzistirate. Ako kažete da je u spomenutim sredinama odnos bošnjačke većine prema hrvatskoj manjini loš pri tome inzistirajući da mi u Općini Prozor-Rama odgovorimo na isti način, onda je evidentno kako kod vas u borbi između dobra i zla dominira zlo.“

Kako god da prođu izbori u Prozor-Rami, jer očito je da bi mogli proći svakako, i koliko god bilo istine u tvrdnjama da se u toj općini moglo uraditi mnogo više od urađenih infrastrukturnih projekata, njezin primjer pokazuje Hrvatima u BiH da je moguće živjeti u opoziciji spram Dragana Čovića i njegove stranke i da je moguće artikulirati politiku koja nije nacionalno ostrašćena. On također pokazuje dominantnoj bošnjačkoj politici, kao i „građanskoj“ politici, drugo lice bh. Hrvata, koje često te politike i ne žele vidjeti jer im kvari narativ. Da je u sarajevocentričnoj politici više mudrosti i stvarne želje da se neke stvari u Federaciji BiH i cijeloj državi pomaknu s mrtve tačke, da ne inzistira na promašajima tupavog komšićizma i da iskreno traži suradnike među onima koji na terenu predstavljaju kakvu-takvu opoziciju Čovićevoj vlasti, na duže staze bi se mnoge stvari u zajedničkom entitetu i državi možda i popravile.

HDZ BiH opet pokazuje svu raskoš svoje makijavelističke politike, ne prezajući ni od kakvog sredstva da ostvari svoj cilj. Pored toga, žalosti što nisu u stanju na jednom lokalnom nivou ponuditi bolju viziju razvoja zajednice od one koja se provodi (i koja ima brojne mane), umjesto što inzistiraju na podjelama i etničkim napetostima.