Otvoreno pismo djeci Kantona Sarajevo i cijele Bosne i Hercegovine

Draga djeco,

Nisam Denis Bećirović (ako ne znate tko je to, bolje za vas), ali mogu napisati otvoreno pismo.

Svatko od vas rođen je kao dobro i plemenito ljudsko biće, s jednakom vrijednosti i jednakim potrebama. Kako se dalje razvijate i što postajete, odlučuju oni (roditelji, rodbina, okolina, škola) koji vas nakon rođenja oblikuju, ugrađujući u vaše male glave ono što oni smatraju važnim. Nekada je to dobro, nekada nije.

“Sve oko vas je dio sistema”

Sve što vidite oko sebe dio je nekog sistema, na različite načine. Taj sistem donosi odluke i zakone, organizira i usmjerava društvo onako kako odgovara njegovim potrebama – kad kažem njegovim, ne mislim na društvo nego na sistem. Kaže se još da sistem ima ideologiju. Ako vam je ova riječ ideologija strana ili nepoznata, a priznajem da je teška, evo jednog objašnjenja kojeg je dao jedan pametni čovjek koji je živio prije 150 godina: to je iskrivljena i lažna svijest koja izražava interes vladajuće klase ili političke skupine.

Malo teška definicija, komplicirana za shvatiti, zar ne? Sve što je vrijedno je malo teško i komplicirano, pa hajmo se potruditi da je razumijemo. Ovako. Postoji klasa, skupina ljudi, koja vlada i klasa, skupina ljudi, nad kojom se vlada. Kada upalite televizor ili otvorite neki internetski portal i tamo vidite one dosadne likove u odijelima ili haljinama koji pričaju o obrani države, vjere i naroda, e to vam je klasa koja vlada. Kada vidite svoje roditelje da rade (kopaju zemlju, voze, čitaju, pišu, zidaju, stoje na kasi,… zavisno od toga što im je zanimanje), e to vam je klasa nad kojom se vlada.

Oni koji vladaju, oni su moćni i oni žele da tako ostane zauvijek. Zato oni kroz na primjer školu žele kod ljudi i kod djece razvijati lažnu svijest o stvarnosti i iskriviti misao o stvarnosti, kako bi se prikrilo u čijem interesu se sve to radi. Tako, kada vas ideološki obrade, vi slijedite laži sami od sebe, iz čistog srca, jer niste svjesni te lažnosti.

Vi mislite da je to što mislite prirodno i normalno, jer ne znate da su vam drugi tako nametnuli. Od prvih koraka vi ste izloženi tome. Već u vrtiću, ako već ne odmah kod kuće, govore vam o narodu, vjeri i državi, a kada krenete u školu to se samo još pojačava.

U zemlji u kojoj živite, a koja se zove Bosna i Hercegovina, u zavisnosti od toga gdje ste se rodili sistem od vas od malih nogu pravi “nacionalno svjesne” Srbe, Hrvate, Bošnjake, patriote, domoljube, i znate već sve te riječi, u vaše glave ugrađuje priče o ratovima koji su se vodili davno prije nego ste se vi rodili, sve to kako bi od vas napravio poslušnike koji će onoj klasi koja vlada služiti – i ako treba za nju se žrtvovati.

Ako živite u Kantonu Sarajevo, bacite oko na Nacrt zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, zakona koji bi uskoro mogao biti izglasan. Ako živite u nekom drugom dijelu Bosne i Hercegovine, pogledajte bilo što oko sebe i vidjet ćete isto.

Ciljevi i načela

Taj zakon, kojim žele propisati što ćete i kako učiti u školi, ima Član 3. koji se zove Ciljevi i načela. Među ciljeve odgoja i obrazovanja stavljeno je i sljedeće:

• razvijati državotvornu svijest i patriotizam, svijest o nacionalnoj pripadnosti, očuvanju povijesno-kulturne, duhovne baštine i nacionalnog identiteta,
• upoznati učenike sa povijesnim činjenicama o zločinima i genocidu počinjenog u Bosni i Hercegovini,

a patriotizam se navodi i kao jedan od temelja odgoja i obrazovanja u školi.

Čuvajte se ovih ciljeva i načela. Najprije zato što su magloviti, a u magli se lako izgubi i iz magle vrebaju različite opasnosti. Magloviti su jer pojmovi kao što su “državotvorna svijest”, “patriotizam”, “nacionalni identitet” i tako dalje nisu definirani, tj. nije rečeno što oni uopće znače.

I stvarno je, što napisa jedan moj drug, upadljivo kako se kod ovih pripadnosti i identiteta u ciljevima koristi jednina, a ne množina. A u takvim situacijama uvijek na scenu stupaju oni koji u takve pojmove upisuju stvari koje su beskonačno daleko od “univerzalnih civilizacijskih vrijednosti” koje se također spominju među ciljevima, onako kao ukras i cvjetić, na latinskom se cvjetić kaže floskula, valjda kako bi se lakše provukli pravi ciljevi.

“Djeco, pred opasnosti ste”

Oni vas i vaše vršnjake iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine – ili čak iz drugog dijela sela ili zgrade u kojoj živite – žele odijeliti jedne od drugih i ostaviti vas na neprijateljskim linijama razgraničenja koje su nacrtali vaši roditelji ili roditelji vaših roditelja.

Vrlo kratko rečeno, pred opasnosti ste da i vi budete još jedna generacija koja je trajno osakaćena ratom i nacionalizmom, koja je uvjerena da pripada najnapaćenijem i najpravednijem narodu u povijesti čovječanstva, i na taj način onesposobljena za stvaranje boljeg i normalnijeg svijeta i zdravijeg životnog okruženja. To je najgore što vam se može napraviti i oni koji vam to rade vaši su najveći neprijatelji, pa ma kako da se lažno predstavljali.

Kažu vam isti ovi koji vladaju da “zastava i himna nemaju alternativu”. Ja vam želim reći nešto skroz drugo, nešto što je još davno rečeno i što je sva historija poslije toga višestruko potvrdila, a to je da “nacionalne zastave skrivaju svaku nepravdu, svaku nehumanost, svaku laž, svako nasilje, svaki zločin”.

I da „kolektivna odgovornost društva ubija osjećaj pravednosti u pojedincu, i dovodi čovjeka do tačke nereagiranja na učinjenu nepravdu; do tačke kada mu se počinje činiti da je predanost interesima nacije hvalevrijedan čin.“ Razmislite o ovome kada vidite ljude koji mašu zastavama i propitajte ih što oni s time skrivaju.

Govore vam o nekakvome apstraktnome patriotizmu i ljubavi prema državi. Želio bih vam od ljudi koji su to davno lijepo opisali prenijeti nešto sasvim drugo. Svi mi imamo ljubav prema rodnom kraju u kojem smo odrasli i prema kraju u kojem živimo, to je utkano u nas na različite načine i prirodno je da je tako, da postoji taj osjećaj koji je iskren. Ali nacionalizam i patriotizam žele tu ljubav zamijeniti tzv. ljubavlju prema državi, a to je najčešće vrlo šuplja priča. U praksi klase nad kojom se vlada „ljubav prema državi“ nije ništa doli fetišističko obožavanje nekakvih simbola. S druge strane, u praksi klase koja vlada „ljubav prema državi“ samo je zgodan izvor dobre i lake zarade uz minimalan trud.

“Ne dajte da vas zavedu”

Sigurno ste već u školi učili o našim davnim precima koji su živjeli u klanovima i plemenima, ili o ljudima koji i dan danas diljem svijeta žive u plemenima. Učili ste o ljudima koji su obožavali nekakav kamen, vatru, kost ili životinju. Takve predmete koji imaju izvanredne moći primitivni narodi su nazivali fetišima. Možda ste čuli i za toteme. Vjerujem da ste u tom slučaju i vi i vaši nastavnici gledali na takve ljude i zajednice s visine, s idejom da smo mi od njih u svakom slučaju bolji i civiliziraniji. Ali stvari nisu tako jednostavne. Jedan pametni čovjek – možda ćete o njemu učiti, ako bude ostalo vremena od razvijanja nacionalne svijesti i pripadnosti i drugih ciljeva obrazovanja – koji je cijeloga života izučavao čovjeka i društva i njihove psihološke osobine, napisao je da je čovjek koji je bezgranično odan svojoj državi i za koga je zastava sveti predmet ništa drugo doli poklonik primitivne religije, pripadnik religije klana i obožavanja totema. Ne dajte da vas i u takvu religiju ubace.

Ako želite imati dobru budućnost i živjeti u zdravijem svijetu, nemojte učiti za ocjenu niti da zadovoljite vaše nastavnike i nastavnice. Morate biti bolji od vaših škola i puno bolji od onih kojima škole služe da od vas djece naprave vojnike.

Sve što želim svojoj djeci, želim i vama. Ne dajte da vas zavedu.