Obećanja i sumnje

Pet mjeseci od izbora i četiri mjeseca od potpisivanje Programskih načela za uspostavu i djelovanje vlasti u Bosni i Hercegovini trebalo je Stranci demokratske akcije, Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Demokratskoj fronti da se dogovore o podjeli fotelja. Koalicija je bila na ivici raskola koji je mogao dovesti u pitanje i već odlučeno o vlasti na nivou države.

Osnovni problem je bilo iznuđivačko ponašanje čelnika HDZBiH Dragana Čovića i njegovo ignorisanje lidera DF-a Željka Komšića. Uz ostalo, Čović je izjavljivao da im je jedini partner SDA. Netrpeljivost između dvije stranke dovela je do gotovo neprijateljskih izjava. Takva relacija opterećivati će odnose unutar te koalicije i dalje. Što se savezništva SDA i HDZ-a tiče, o uspješnosti te saradnje svjedoči najzornije stanje u podjeljenom Mostaru gdje se ni izbori ne mogu organizovati. DF je nužan SDA za snaženje pozicije spram HDZ-a.

Novi činilac u koaliciji na razini države je Savez za promjene (Srpska demokratska stranka, Partija demokratskog progresa i Narodni demokratski pokret), koji se pojavio kao evropsko reformska alternativa Savezu nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Vidno je da će Savez za promjene biti pod stalnom kritikom i pristiskom Dodika i dodikovaca, s tvrdnjom da su zarad vlasti postali poslušnici SDA i njenog predvodnika Bakira Izetbegovića, te da izdaju interese Republike Srpske zbog «probosanske» orijentacije. Poziciju te tri stranke slabi činjenica da su opozicija u svom entitetu.

Programski principi

Tri dokumenta trebalo bi da budu određujuća za djelovanje novih bh. vlasti. Uz pomenuta Programska načela SDA, HDZBIH i DF-a, tu su Programski principi za djelovanje zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini u mandatnom periodu 2014-2018. godina, koja su, uz SDA, HDZ i DF, potpisale i članice Saveza za promjene i, posebno važna, Izjava o evropskoj opredjeljenosti i neophodnim reformama BiH na putu ka Evropskoj uniji, iza koje stoje potpisi četrnaest stranaka i Parlament BiH.

U sva tri dokumenta je zaklinjanje da su primarni ciljevi članstvo u Evropsku uniji, ekonomsko-socijalne reforme, funkcionalnija i jeftinija vlast, borba protiv korupcije i djelotvornije pravosuđe. Kad bi tako bilo, BiH bi ušla u period političke stabilizacije i sebi i građanima, napokon, otvorila razvojnu perspektivu. Bitno je i da su u Savezu za promjene prihvatili da se što prije provede odluka o knjiženju perspektivne vojne imovine, što je uslov da se otkoči proces integracije u NATO.

To su obećanja, a sumnje? Prije svega, ni jedna vlast od prvih višestranačkih izbora 1990. godine nije uspostavljena radi jačanja bh. države i boljitka njenih građana. Uz to, i u ovoj vlasti su oni koji su naučili vladali na principima klijentelizma, korupcionaštva, pljačkaške privatizacije i parazitizma. Na kraju, tu su deklarisane i prikrivene protuevroatlantske i separatističke, dakle, antibosanskohercegovačke snage.

Opstruktivno djelovanje, dakako, naprije se očekuje od Dodika. SNSD i satelitske stranke prave i praviće probleme u Parlamentu BiH pod različitim izlikama. Mogućnost remećenja evropskog integracijskog procesa biće i unutar mehanizma koordinacije, koji treba da uveže sve nivoe vlasti u težnji ka EU.

Ignorisanje Željka Komšića

Od HDZBiH i pratećih stranaka može se očekivati insistiranje na rješavanju tzv. hrvatskog pitanja kao prioritetnog i nametanje tog problema kao sastavnog elementa procesa integrisanja u EU. U tom sklopu, za očekivati je preobrazbu Hrvatskog narodnog sabora u vaninstitucionalni parapolitički organ odlučivanja u ime svih bh. Hrvata.

Dakle, potpisanom u Izjavi (osnovanoj na njemačko-britanskoj inicijativi koju je usvojila EU a podržale SAD), Programskim principima i Programskim načelima suprotstaviće se parcijalni stranački interesi. Vidjećemo kako će na takve situacije reagovati EU i SAD. Krajnje je vrijeme da se prestane s tolerancijom, a i udvaranjem, nosiocima opstrukcione politike i onima koji ne izvršavaju preuzete obaveze. Mehanizmi za njihovo obuzdavanje pa i izolovanje postoje. Te mjere su ozvaničene u EU, ali do sad nisu korištene.

Bosni i Hercegovini na ruku ide nova međunarodna konstelacija i strahovanje Zapada od remetilačke politike Rusije na ovim prostorima i jačanja uticaja radikalizma koji se zakriva plaštom islama. Politička stabilizacija i socioekonomski razvoj BiH i regiona su od vitalnog značaja za EU i SAD u novom geostrateškom nadmetanju s Rusijom.

S obzirom na sve navedeno, može se reći da će učinak nove vladajuće strukture u BiH više zavisiti od angažmana EU i SAD nego od dobre volje koalicionih partnera.