Njih dvojica, ja i babo sami

Tako je to u BiH, veliki politički promet – nikakva zarada. Prošlonedjeljni “trijumfalni” sporazum Dodika i Izetbegovića u Istočnom Sarajevu bio je predstava za jednokratnu političku upotrebu. Ispade da je živio svega nekoliko sati, jer je Dragan Čović iste večeri vrisnuo da se tako krupne stvari bez njega, odnosno predstavnika Hrvata, ne mogu dogovarati.

Sve je time palo u vodu, a Čović je ukapirao da je to zgodna prilika da iz sebe izlije svu političku žuč koju je, kao kobajagi konstruktivni faktor, stalno potiskivao u svoju nutrinu. Stoga nam je, prvi put otvoreno, rekao da smatra da BiH treba da ima tri ili četiri federalne jedinice. Konačno je javno priznao ono na šta tajno oduvijek cilja – treći entitet!

Drugo, nesrećni ručak u Lukavici poslužio mu je kao povod da i zvanično raskine federalnu koaliciju sa SDA. “Mi nemamo parlamentarnu većinu i imamo neozbiljnu vladu, moglo bi se govoriti i o manjinskoj vladi”, rekao je Čović.

I tako, umjesto dvojca koji je lijepo ručao u “Barki”, ispade da se osladio onaj treći, koji nije ni bio za trpezom. U tome je uspio jer je, sa svojim kompanjonom Dodikom, razradio plan kojim će namagarčiti političkog šegrta Bakira Izetbegovića. Sad mu je kasno da se kaje, u stilu one stare bosanske: Njih dvojica, ja i babo sami!

Ta dvojica, inače, oduvijek koračaju s rukom pod ruku. Znaju to i politički amateri. Ispade da ne zna jedino šef SDA, k tome i bošnjački predstavnik u elitnom državnom organu.
Naivan ili budala, dođe mu na isto, a odnosi se na sve one koji odavno ne znaju da Dodik i Čović talambasaju po istom bubnju. Jedan drugom naručuju muziku i nabacuju lopticu, kako kome kad odgovora, nastavljajući tako kontinuitet srpsko-hrvatskih nagodbi na štetu Bošnjaka, začet još istorijskim sporazumom Cvetković – Maček, u Kraljevini Jugoslaviji 1939. godine.

To što su ta dvojica pokojnika tada radila, makazama reckajući BiH, malo meni – malo tebi, to isto danas rade Milorad i Dragan. Jedina je razlika što oni ne nose starinske mondure i frizure i što, blagodareći čudima tehnologije, mogu na vezi biti svake sekunde.

Razlika je, doduše, i u prefriganosti. Ovi današnji krojači znatno su spretniji i lukaviji da vam staromodni kroj podvale pod etiketom najnovije mode. I Dodiku i Čoviću odista se mora odati priznanje kako vješto oko malog prsta već čitavu deceniju vrte Bakira Izetbegovića i SDA, a preko njih i čitav bošnjački narod i Bosnu i Hercegovinu, državu sa dva “trojanska konja” i dvije guje-otrovnice u njedrima.

Srbi (Srbija) i Hrvati (Hrvatska) nikad neće odustati od dogovora Cvetković – Maček iz 1939-te, koji su potom u Karađorđevu 1991-e “osvježili” Milošević i Tuđman, a danas ga provode Dodik i Čović

Komentar sa potpuno istim zaključcima i ocjenama prvi put sam napisao u “Oslobođenju” još 2007-e godine. Da ga pišem i za deset godina, ako Bosne tada bude, sve će opet biti u dlaku isto. Jer, stvari su vrlo jednostavne i vidne: Srbi (Srbija) i Hrvati (Hrvatska) nikad neće odustati od dogovora koji je postignut 1939-te, koji su potom u Karađorđevu 1991-e “osvježili” Slobodan Milošević i Franjo Tuđman. U stvari, ti planovi jedino mogu biti osujećeni tako da se njihovim tvorcima i sadašnjim promotorima kao knedla zaglave u grlu, ako ih se u tome energično, mudro i efikasno spriječi.

Logičan i tačan zaključak. Da li i izvodljiv?

Nažalost, s tim već stvari stoje mnogo teže. Odveć dugo se sve ovo zbiva, zavlači, razvlači, podvaljuje i u potaji podgurkuje da bi se BiH od toga mogla lako i brzo odbraniti. Plašim se da je sve otišlo toliko daleko da je točak istorije teško vratiti unatrag.

Ruku na srce, prava Bosna nema nikakvih saveznika, Bosanci i Bošnjaci su sami: goloruki, bezubi… Vjera u pomoć pravde ili tzv. međunarodne zajednice, odnosno velikih sila, samo je prazna utjeha i čisto gubljenje vremena. Niti će pravda razbiti zagrljene političke zavjerenike niti će se stranci umiješati kao strogi i objektivni arbitri.

Kad to znamo, i za sve nas koji volimo ovu zemlju možemo reći, puni samosažaljenja: Njih dvojica, ja i babo sami!

Ova crnohumorna pošalica ima jednu logičku manu, zbog koje, kad god se njom služimo, u stvari ismijavamo vlastiti kukavičluk i kapitulantstvo. Jer, naravno, “ja i babo” nismo sami, dvojica smo! Dovoljno za ravnopravni boj, zar ne?

No, naštimani da svoj narod samo gule, tlače i magarče, oni koji bi trebali da predvode otpor razbijanju Bosne i Hercegovine, ne dozvoljavaju “babi” da se u to umiješa.

Ono što bi bio poraz za BiH, za SDA bi bila pobjeda: čista bošnjačka državica-avlijica, u kojoj bi oni još slobodnije pljačkali i tlačili vlastite građane i narod

Babo smo, naravno, svi mi koji želimo jedinstvenu, složnu državu, u kojoj će svaki građanin i nacija disati punim plućima. Stoga i pitanje žele li je oni koji (prije svih SDA) o njoj samo trabunjaju, a u suštini bi možda bili presretni da dobiju (kobajagi pritisnuti okolnostima) svoju nahiju, svoju državicu – svoju kravicu (muzaru)?

Oni koji nasjedaju na podvale i diverzije tandema Dodik – Čović vjerovatno nisu ni glupi ni nemoćni. Oni se možda samo prave nevješti, iza paravana žučno navijajući da hrvatsko-srpski plan uspije. Jer, ono što bi bio poraz za BiH, za Izetbegovića i SDA bila bi pobjeda: čista bošnjačka državica-avlijica, u kojoj bi oni još slobodnije pljačkali i tlačili vlastite građane i narod.