Almir Panjeta
Najdosadnija kolumna u državi
Volio bih da neko od novinara nekog od političara koji se upinje svojim patriotizmom&domoljubljem pita je l’ ga stid biti političar u zemlji u kojoj imamo javnu kuhinju za djecu
Teta Nevzeta će i večeras zaspati gladna. Zadovoljna je hranom koju svaki dan dobije u javnoj kuhinji, ali danas je u kantici donijela jelo koje joj „ne leži“ baš najbolje na želudac pa je pojela samo koliko mora. Prije nego što praznog želuca ode na počinak, obavezan je dnevnik s kojeg večeras može čuti vijesti od krucijalnog značaja za građanke i građane BiH:
– Lideri država članica Evropske unije danas su u Briselu dali „zeleno svjetlo“ BiH za otvaranje pregovora o pristupanju Evropskoj uniji!
– Očekuje se intenzivan angažman svih nivoa bh. vlasti u procesu digitalne transformacije kako bi naši građani i privrednici što prije osjetili koristi tog procesa!
– Aktuelna situacija u vezi sa Ustavnim sudom treba da alarmira sve jer ugroženost funkcionalnosti najvišeg suda u državi vodi ka ugrožavanju vladavine prava!
– Stalni komitet Parlamentarne skupštine NATO-a odlučio je stvoriti novi status za zemlje koje teže pridruživanju, te zvanično odrediti Ukrajinu, BiH i Gruziju kao kandidate za NATO!
– Visoki predstavnik nametnuo tehničke izmjene Izbornog zakona za poštenije izbore! Oštre reakcije iz RS-a!
Život “obične Nevzete”
Nevzeta pažljivo sluša vijesti i klima glavom, dok razmišlja kako će sutra na putu do javne kuhinje svratiti do humanitarnog udruženja i moliti za 15 maraka da plati račun za struju da joj ne isključe. Muzika s radija, poneka serija na TV-u i dnevnik u pola osam, sve su što joj je ostalo.
Upravo je napunila 68 godina i sa sjetom se sjeća dana kada je radila u firmi koja je oblačila pola nekadašnje Jugoslavije i izdržavala se od svog rada. Nakon što je netom poslije rata firma upropaštena kriminalnom privatizacijom, a na mjestu proizvodnih hala izgrađena veleljepna zgrada, ostala je „ni tamo ni vamo“ – imala je previše godina da bi je iko primio na neki posao, a premalo za penziju. Kada je tamo neke godine izašao spisak radnica i radnika kojima je uvezan staž – njenog imena nije bilo. „Ostali radnici nisu imali pravo na uvezivanje staža“ – obrazloženo je iz nadležne institucije.
Što vam pišem o Nevzeti? Valjda zato što nju, kao za ovaj tekst kreiranu imaginarnu predstavnicu više od 18.000 stvarnih „nevzeta“, korisnica i korisnika 54 javne kuhinje u BiH, danas malo ko spominje. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je, naravno, namjerna i utemeljena. Medijski naslovi su nam puni „velikih vijesti“ i „velikih priča“, integracija, reformi, transformacija, konstrukcija, narativa… i nezaobilaznih studija izvodljivosti.
Novinarke i novinari ugošćuju političarke i političare koji se ponašaju poput estradnih zvijezda, izjavljuju, repliciraju, polemiziraju, u fokusu je šta je rekao ovaj, šta mu je odgovorio onaj, šta će ko od njih blokirati, oko čega će se složiti u obostranu korist, a niko, ili malo ko od njih da upita: „Dobro, ljudi, ali kako i od čega će običan mali čovjek živjeti?!“ Kako će Nevzeta i 18.000 „nevzeta“ platiti račun za struju kako bi mogli poslušati pjesmu s radija, pogledati seriju na TV-u i saznati novosti od krucijalnog značaja za građanke i građane, kako Bosne tako i Hercegovine?!
54 javne kuhinje
Možda jesam Nevzetu kreirao za potrebe ove kolumne, ali podatak od 18.000 „nevzeta“ u 54 javne kuhinje je stvaran i može se naći u izvještaju UNDP-a koji je mapirao njihovu raspoređenost, kapacitete i broj korisnica i korisnika. Izvještaj kaže kako gotovo polovica javnih kuhinja nema dovoljno finansijskih sredstava za nabavku hrane, a čak 94 posto kuhinja sveukupni nedostatak finansijskih sredstava vidi kao najveći izazov s kojim se njihova javna kuhinja suočava. Među njima i Dječija javna kuhinja u Lukavcu.
Volio bih da neko od novinara nekog od političara koji se upinje svojim patriotizmom&domoljubljem pita je l’ ga stid biti političar u zemlji u kojoj imamo javnu kuhinju za djecu. Koja godinama djeluje na rubu svojih mogućnosti. Kao i ostale kuhinje u kojima se hrane penzioneri, nezaposleni, samohrani roditelji, osobe s poteškoćama u razvoju i pripadnici romske populacije.
Znam, kolumna je već pomalo dosadna, najdosadnija kolumna u državi. Nema zaštite vitalnih nacionalnih interesa, nema velikih riječi, prijetnji otcjepljenjima i ratom, ali mora neko i to. Naravno da mediji pišu i o tim „dosadnim i napornim temama“ kao što je zatvaranje banaka, pa čak i bankomata u manjim mjestima, uglavnom na istoku zemlje, usljed čega i ono malo privrednika moraju dnevno putovati i po 30 kilometara da predaju pazar.
Zatvaraju se i pekare, kako u manjim tako i u većim gradovima. U manjim, jer nemaju kome prodavati, u većim, jer u njima nema ko raditi, pa su tako nedavno ljubitelje peciva i pita na jednoj sarajevskoj pekari dočekala zatvorena vrata uz natpis kako ne rade zbog nedostatka radnika i radnica!
Ništa čudno, s obzirom da je BiH za deset godina napustilo više od 600.000 radnika i da su redovi za radne vize pred ambasadama svaki dan sve veći, dok je samo u RS-u izdato 1.400 radnih dozvola za radnike iz Turske, Indije, Nepala, Bangladeša i Srbije.
Od dosadnih vijesti izdvajamo i demografski slom i konstantno povećanje negativnog odnosa između broja rođenih, i broja umrlih, „u korist“ ovih drugih. Potpisnik ovih redova koji uskoro puni 25 godina iskustva u novinarstvu sjetit će se paničnog upozorenja jednog od relevantnih sagovornika prije „ihihi godina“ kako se BiH bliži momentu kada ćemo imati isti broj rođenih i umrlih.
Negativan prirodni priraštaj
Danas, kada smo duboko zagazili u negativan prirodni priraštaj, podatak da je u prvih devet mjeseci 2023. bilo za 7.463 više umrlih nego rođenih, izgleda nikoga pretjerano ne zabrinjava. Sve je manje sklopljenih brakova, a sve više razvoda. Nažalost, sasvim je normalno da je sve manje onih koji u ovakvoj situaciji i u ovakvoj zemlji žele dobiti i odgajati svoju djecu.
Sve ovo, naravno, ne brine pretjerano političare na vlasti. Oni su pozapošljavali ogromnu bazu glasačica i glasača koji ih drže na vlasti i koji će zauzimati sve veći procenat u ukupnom broju glasačkog tijela kako se smanjuje broj ukupnog stanovništva, kako kroz direktni odlazak tako i kroz smanjenje nataliteta ili negativan prirodni priraštaj.
A Nevzeta i ostalih 18.000 „nevzeta“? Oni će pred izbore dobiti paket s deset deka kafe, sokom „na razgađanje“, napolitankama i slikom kandidata, možda će ih neko negdje spomenuti, doći da se slika s njima uz prigodan peškeš, a poslije izbora opet u zaborav, uz muziku s radija, seriju s TV-a i dnevnik u pola osam s kojeg će moći čuti najnovije vijesti od krucijalnog značaja za građanke i građane, kako Bosne tako i Hercegovine.
