Mediji u BiH 2024. godine

Svake godine Udruženje/ udruga BiH novinara, uz pomoć fondacije Friedrich Ebert, provodi istraživanje među stanovnicima BiH o percepciji domaćih medija ili kako oni to zvanično zovu „nivou medijskih sloboda“. Ove godine je na telefonsku anketu odgovorilo 516 punoljetnih ispitanika i ispitanica i dobijeni su prilično zanimljivi odgovori.

Povjerenje u medije

Medijima u BiH vjeruje skoro dvije trećine ispitanika BiH (61.8%) i to povjerenje je veće u Federaciji BiH (75.5%), nego u RS (36.5%). Pogledamo li rezultate povjerenja u ostale institucije vidimo da su medijima jedina ozbiljna konkurencija jedino vjerske ustanove, a povjerenje naših ljudi u matafiziku i onostrano je problem i priča za sebe.

Ipak, postavlja se pitanje zašto ispitanici u Federaciji BiH duplo više vjeruju medijima od stanovnika RS?

Možda je razlog tome što u Federaciji BiH generalno imamo veću političku, ideološku, ekonomsku, etničku raznolikost, što kao rezultat daje i raznovrsnije medije koji zastupaju različite interese, stavove i doprinose razvoju različitog mišljenja. S druge strane, u RS je situacija mnogo jednostavnija, imamo provladine medije (RTRS, Aleternativna televizije i sl.) i one koji kritikuju vlast (BN televizija i nekoliko NVO portala) i u tom binarnom polaritetu i jedni i drugi se opažaju kao pristrasni i navijački, a mediji to nikako ne bi smeli biti. Takođe, ne smijemo zaboraviti činjenicu da vlasti RS svjesno kreiraju atmosferu paranoje i podjela na patriotske i izdajničke medije, što kao rezultat ima i isključivost stavova prema medijima. Takve podjele vode razvoju nepovjerenja u institucije sistema, pa i medije.

Kako god, izgleda da su mediji najbolji dio jednog zapuštanog društva.

Najveće prepreke slobodnom radu medija?

Građani BiH, bez obzira iz kojeg entiteta dolaze, ističu da su dvije najvaće prepreke za slobodu medija, politička zavisnost (57.7%) i opšta klima u društvu (32%). Slične rezultate smo imali i 2023. godine.

Politička zavisnost je prilično širok pojam i bilo bi interesantno, jednoga dana, razlučiti šta pod tima pojmom ispitanici tačno podrazumijevaju. Da li je to uticaj političara na medije preko vlasničke strukture, uređivačke politike, svojih urednika i novinara, oglašivača ili sve to zajedno ali u kojoj mjeri? Takođe bi bilo interesantno vidjeti da li ste to odnosi samo na partije na vlasti ili i one u opoziciji, ako danas ima takvih? Bilo bi interesantno vidjeti da li ta politička zavisnost je karakteristika javnih servisa, medija u vlasništvu kantona i opština ili se to odnosi i na medije u privatnom vlasništvu?

Kada govorimo o opštoj klimi u društvu kao prepreki za slobodan rad medija, pitanja sama naviru. Da li je klima u BiH baš toliko represivna za medije kao što ispitanici misle ili je to samo alibi za pravdanje nerada domaćih medija? Da li je ta klima takva da od novinara traži da prvo bude patriota, a ne profesionalac. Da li neša društva ne žele objektivne i profesionalne medije, nego žude za navijačkim medijima?

Nemam tačan odgovor.

Mediji kao sluge i megafoni političara

Više od polovine ispitanih građana BiH (58.9%) smatra da političari i političke stranke imaju najviše uticaja na rad medija, dok je uticaj vlasnika i urednika medija oko 20%. Nisam siguran koliko je percepcija građana tačna, ali sama činjenica da oni u ovoliko procentu (pr)ocjenjuju uticaj političara je zabrinjavajući.

U očima građana najveći procenat medija se pretvorio u megafone određenih politika i političara i da njihova uloga nije da nas informišu, već da nas indoktriniraju. Dodamo li tome podatak da se političari i političke partije (62.2%) opažaju kao najveći kršitelji novinarskih prava i slobode medija, onda je pravo čudo da ispitanici imaju imalo povjerenja u medije, a na početku smo vidjeli da imaju.

Internet je pobijedio

Na nivou BiH informisanje putem interneta se izjednačilo sa informisanjem putem televizije (oko 42%) i možemo reći da stanovnici BiH ni malo ne zaostaju za svjetskim trendovima. Razlike između entiteta postoje. U Federaciji BiH još uvijek je televizija dominantna (za oko 10%), dok u RS je internet „prešišao“ televiziju. Ipak, treba biti oprezan jer je uzorak u RS nešto bio mlađu od uzorka ispitanika u Federaciji BiH, a znamo da mlađim ispitanicima internet bliži i više ga koriste. U svakom slučaju u narednom periodu očekujemo nastavak jačanja informisanja putem interneta, što znači i prelazak TV novinara u ove medije i bolje uslove rada uposlenika na ovim medijima.

Ima li svjetla na kraju tunela?

Ima, samo ne znamo je li to izlaz ili voz koji nam juri u susret.

Kada se govori o povjerenju u medije, sasvim je jasno da su tu mediji malo zaslužni. Ne treba se zavaravati činjenicom da građani vjeruju medijima, to povjerenje nije zbog dobrog rada medija, već lošeg rada ostalih institucija u BiH. Teško je dobiti toliko malo povjerenja pored ovakvih političara, njihovih partija i institucija vlasti. Jednostavno rečeno mediji danas imaju slabu konkurenciju u drugim institucijama.

Kako mediji da se otrgnu od uticaja političara? Ovo je pitanje od milion dolara, barem za 90% domaćih medija.

Kada malo bolje razmislim mi i ne bi imali toliko medija u BiH da nije političara, jer oni su ti koji ih osnivaju, finansiraju i kontrolišu. Možda bi dugo čekani Zakon o vlasništvu nad medijima bio koristan, ali svakako ne bi riješio sve probleme. Prije svega golem je broj medija u vlasništvu opština, kantona i entiteta, tj. pod kontrolom vlasti i politike i iluzorno je očekivati da će se oni tog blaga odreći.

Znamo li da je i najveći procenat ekonomije pod kontrolom političara, sasvim je jasno da mediji moraju dobro da vode računa o onome što govore ili pišu, jednostavno rečeno reklama se mora zaraditi lojalnošću, a ne profesionalizmom.

Što se tiče pomoći međunarodne zajednice i tu je mrka kapa, jer BiH odavno više nije toliko atraktivna za njih. Da nije Milorada Dodika i borbe protiv ruskog uticaja na Balkanu mediji ne bi vidjeli ni marke od stranaca.

Ni prirodna tržišna selekcija nije rješenje, jer na tržištu bi opstali samo oni koji se najbolje prilagođavaju datoj situaciju, a u našem slučaju to znači da će opstati poslušni beskičmenjaci.

Obrni, okrenu, izgleda da je sve do novinara i njihovog entuzijazma i spremnosti da zaštite sebe i svoju profesiju od svega što ih ugrožava.

Nije neka sigurnost, ali bolje trenutno nemamo.