Ko će naplaćivati “mostarinu” na razmeđu Istoka i Zapada?

Simbolika “mosta” između dvije civilizacije, koja se često veže za Bosnu i Hercegovinu, još jednom je, ove sedmice, bombastično lansirana iz Sarajeva. Učinjeno je to na promotivnoj konferenciji nove think-tank organizacije, odnosno lobističke grupacije koja se upravo tako i zove: Most Istoka i Zapada (East-West Bridge).

Centrala ove organizacije je u Beogradu, a u ponedjeljak je ozvaničeno rođenje podružnice za Bosnu i Hercegovinu. Sporadično se u nekim medijima to najavljivalo kao svojevrsna lobistička invazija masona i njima bliskih “zavjereničkih” krugova iz Srbije, koji su svoje pipke prema nama pružili pod pokroviteljstvom Trilateralne komisije, međunarodne think-tank organizacije za koju se često govori da je “svjetska vlada u sjeni”.

Kako god, East-West Bridge stigao je u BiH i održao svoju prvu javnu sesiju. Iako su mnogi političari pozvani na taj skup, niko se nije pojavio u amfiteatru sarajevskog poslovnog centra Unitic, pogotovo ne članovi Predsjedništva BiH, kojim su se organizatori nadali.

Među gostima sam, od osoba s uticajem na sudbinu BiH, vidio jedino šefa OSCE-a Džonatana Mura i ambasadora Velike Britanije Edvarda Fergusona. Prvopomenuti je s govornice i pozdravio formiranje ove organizacije u BiH.

Ne mislim ovom prilikom odgonetati zašto je ova organizacija instalirana u našoj zemlji, ali sam siguran da njeni osnovni ciljevi nikako ne mogu biti ostvareni. Razlog je prost: mi ne možemo biti nikakav Most! A Jakob Finci, predsjednik BiH podružnice “mostograditelja”, upravo to je istaknuo kao moto njihovog djelovanja.

– Mislim da svojim geografskim položajem i mješavinom stanovnika, naroda, religija i kultura mi imamo potencijal biti most između Istoka i Zapada, naglasio je Finci.

Niti mi imamo istinskog potencijala za ulogu mosta između Istoka i Zapada niti bi, da ga imamo, vlasnici svijeta dopustili da taj potencijal ostvarimo

Ne sporeći njegove dobre namjere, ne mogu a da ne uočim kako se, jednostavno, radi o frazama bez pokrića. East-West Bridge nije ni prvi ni posljednji koji se poštapa tezama o nekoj našoj “mostograditeljskoj” ulozi. Uostalom, sam Finci “odao” se tokom svoje govorancije, kada je kazao da su oni skup “mislećih ljudi koji misle dobro BiH i koji bi svojim idejama i radom mogli pomoći integracijama BiH u Evropsku uniju i NATO”.

A šta to znači nego da će East-West Bridge raditi na tome da se ovaj dio Balkana svrsta u euroatlantski blok!? I dalje, ako se svrsta, da ni BiH ni Srbija neće biti nikakav MOST nego, u stvari, GRANICA između Istoka i Zapada. Sä simbolikom “mosta” to ima veze samo samo utoliko što bi se konačno preciziralo ko će ovdje naplaćivati – mostarinu!

U varijanti koju je naveo Finci, to pravo bi trebao dobiti Zapad. Možda! A možda i ne! Još će, naime, potrajati, sa ko zna kakvim zapletima, već stoljeće i po dugo nadmetanje velikih sila za političku i ekonomsku kontrolu zapadnog i centralnog Balkana.

Nekad se mislilo da će se to postići austrougarskim preuzimanjem Bosne i Hercegovine, od osmanskog carstva, pa privlačenjem Kraljevine Jugoslavije pod evropske skute. Epilog je, međutim, svaki put odlagan. U Jalti su, 1945. godine, tadašnji vladari svijeta (Ruzvelt, Čerčil i Staljin) zaključili da njihovi interesi na ovom našem području budu podijeljeni po čuvenom principu fifti – fifti (pola – pola), jer niko nije mogao da zagospodari novostvorenom Titovom Jugoslavijom niti da u njoj nametne isključivo svoje interese.

Fifti-fifti epoha potrajala je sve do raspada Jugoslavije.Tada se učinilo da će sve državice nastale njenim nestankom kao zrele kruške da padnu u krilo Zapada, jer je Moskva, usljed raspada vlastite imperija, bila sva u traljama. Nekim čudom, međutim, opet nismo dobili silu koja će imati ekskluzivno pravo na naplatu “mostarine” u ovim krajevima. A onda se i Rusija malo pribrala i ponovo iskazala značajne međunarodne aspiracije, uključujući i borbu za uticaj na prostoru bivše Jugoslavije.

Kako trenutno stoje stvari, veće su šanse da osvanemo pod jorganom Zapada, premda je Istok još daleko od kapitulacije

Tako smo se opet našli u makazama velikih sila i postali objekt njihovog nadmetanja. Jer, ni Moskva ni Vašington, ma šta govorili, ovdje nisu politički i na druge načine upetljani zato da bi nama ili Srbiji dali status “mosta”. Oni žele da mi budemo – njihovi!

Ništa u tome nije sporno. Neka se takmiče, mi ih u tome ne možemo spriječiti. Poput svih malih država, koje velesile i ne pitaju za mišljenje, mi nismo vlasnici svoje sudbine.

Stoga je bespredmetno sijanje iluzija o nekakvoj našoj most-ulozi. Niti mi, ovako mali i ojađeni, za to imamo istinskog potencijala niti bi, da ga imamo, vlasnici svijeta dopustili da ga ispoljimo.

Hajde da se ne blefiramo: ovdje je u toku ozbiljna bitka za konačno stavljanje i Bosne i Srbije u jedno krilo. Kako trenutno stoje stvari, veće su šanse da osvanemo pod jorganom Zapada, premda je Istok još daleko od kapitulacije. A kad dođe do raspleta, tada će nestati i organizacije tipa East-West Bridgea i njihove fraze o nama kao mostu između dvije strane svijeta.