Ko će kome nego svoj svome

Vlast je priča za sebe, ne samo kod nas. Sve ono što nama smeta (korupcija, nepotizam, bahatost…) doživljavaju u svojoj kući i drugi narodi, čak i u pravno najbolje uređenim zemljama.

Najveća razlika pri tome je, međutim, u tome što se drugdje ozbiljnije hvataju u koštac sa zloupotrebama vlasti, dok to kod nas obično ostaje na praznim riječima.Zanimljiv će, u tom smislu, biti epilog “slučaja Trump”.

Od početka njegovog mandata, kada je u Bijelu kuću uveo kćerku i zeta, mimo normalnih procedura, američka javnost mrko gleda na nešto što u njihovom sistemu u modernom dobu nije zabilježeno. Pokrenute su i parlamentarne inicijative za kažnjavanje osionosti američkog predsjednika koji, međutim, za to i ne haje. Kćerki i zetu on povjerava sve više i više državnih poslova, bez obzira na sva negodovanja.

Francuskoj će, u sličnim slučajevima, ubuduće biti lakše. Njen parlament usvojio je tzv. zakon o moralnosti političkog života. Tim propisom zabranjuje se političarima da zapošljavaju članove svojih porodica. Zakon zabranjuje ministrima, poslanicima i članovima lokalnih vlasti da zapošljavaju vjenčane ili nevjenčane supružnike, roditelje i djecu pod prijetnjom kazne od tri godine zatvora i 45.000 eura.

Da takvih zloupotreba nije bilo ne bi bilo ni potrebe za donošenjem pomenutog zakona. I Francuzi, naime, kad se dohvate vlasti ne mare mnogo za etiku i političku odgovornost. I oni pune rodbinom svoje i susjedne kabinete, poput Fransoa Fijona, kandidata desnice na nedavnim predsjedničkim izborima.

Fijon je na startu kampanje bio glavni favorit, ali je onda sve krenulo nizbrdo, kad su u javnost procurili njegovi grijehovi. Dokazano je da je izdejstvovao otvaranje fiktivnih radnih mjesta pri francuskom parlamentu za svoju suprugu Penelope i njihovo dvoje djece.
Zbog toga je već u jeku kampanje protiv njega podignuta optužnica za zloupotrebu javnih sredstava, a kasnije i protiv njegove supruge. Naravno, izborni rejting mu se sručio na dno i od predsjedničke funkcije nije bilo ništa. Fijon je, na taj način, skupo platio svoj grijeh. A šta bi tek radio da je postao šef države, kad se bio toliko razmahao sa “samo” zastupničkom funkcijom u parlamentu?

Sad, kad imaju zakon, Francuzi će lakše da obuzdavaju svoje bezobraznike u vlasti. Na neki način, oni su obilježili put kojim bi mogli da krenu i drugi, pa i mi. Već je na to reagovala Naša stranka, čiji su zastupnici u Federalnom parlamentu, poučeni francuskim primjerom, podnijeli na razmatranje sličan zakon, čim su čuli šta se tamo priprema.

No, nije dobro počelo. Naš parlament oglušio se na inicijativu za razmatranje Prijedloga zakona o zabrani zapošljavanja članova porodice predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH, ministara Vlade Federacije, rukovodilaca organa uprave i upravnih organizacija FBiH i rukovodećih državnih službenika u njoj. Prijedlogom su predviđene kazne od 50 do 100 hiljada maraka.

Kad bismo dobili jedan ovakav propis ne bi to označilo pobjedu nad nepotizmom u vlasti, ali bi moglo da predstavlja dobar početak. Makar bi se efikasno kažnjavali bezobrazluci poput onih Novalićevih i Milićevićkinih. Javnost je glasno negodovala na zapošljavanje njihovih kćerki u federalne institucije, i to bez konkursa, a i u periodu u kojem su bila zabranjena sva nova upošljavanja. Na kraju nije bilo nikakvih sankcija za očiti bezobrazluk i zloupotrebe. Novalić je, doduše, povukao kćerku iz državne službe, ministrica finansija nije ni to.

A šta su njih dvoje, novajlija u vlasti, u odnosu na one koji vladaju godinama i decenijama? Koliko su dugi, recimo, Izetbegovićevi, Čovićevi, Dodikovi repovi? Nema im kraja!

Inicijativa Naše stranke za svaku je pohvalu. Ali je šteta što će sve ostati samo na pokušaju: vladajućim strankama ne pada na pamet da sami krešu granu na koju su se tako udobno smjestili.